Ove subote, 29. studenoga, i nedjelje, 30. studenoga, od 20 sati u KUC Kalvariji možete pogledati predstavu „Izbori“. Predstava je to što nas na najduhovitiji mogući način suočava s politikom, nama samima i svim našim iluzijama.
Itekako shvatiš da smisao nezavisnog kazališta postoji kad izađeš s predstave i pomisliš kako bi ovakav slogan trebao stajati na svakom stupu u gradu. Možda baš na onom uličnom rasvjetnom, onom što svijetli i onda kad ne zna kome; na onom na koji se pribijaju dvostruki kartoni u vrijeme izbornih kampanja. Jer tko zna – možda je baš radi tog malog svjetla autor predstave „Izbori“, koja se u Kalvariji igra od proljeća, zaronio u našu političku prošlost, onu recentnu i onu s patinom, pa iz nje izvukao sve ono smiješno, apsurdno i prepoznatljivo do boli. I to na način toliko duhovit i pun života da se i sam osjetiš dijelom predstave; dijelom te male lokalne mitologije koja se uporno vrti u krug.
Predstava „Izbori“ pravi je vatromet riječke političke stvarnosti, ali i jedan od onih kazališnih trenutaka kad znaš da gledaš nešto istovremeno lokalno i univerzalno. Jer, iako je namijenjena onima koji znaju tko je tko i što znači svaka dosjetka o našem „gradu-otoku“, ona jednako tako može proći i kod publike koja možda ne zna svaku lokalnu referencu – jer poruka je jasna i šira: svi smo mi dio istog teatra politike. Svi smo, ulogom ili šutnjom, glumci u predstavi koja traje predugo.
Glumačka postava Kalvarije, već dobro poznata i voljena, ovdje je pokazala puno nove energije – posvećeni su, angažirani i, što je najvažnije, zabavni do granice boli. Nema onog straha da će sve ostati na razini kafić-satira – ovo je ozbiljno razrađena, slojevita fabula koja te drži u fokusu do zadnjih minuta. Likovi su snažni, svaki u svojoj mjeri društvene moći i nemoći, i upravo kroz njih predstava razotkriva relativnost političkog kapitala i sav taj inherentni kaos društvenog poretka o kojem rijetko tko ima hrabrosti progovoriti.
Fenomen karizme i anti-karizme, koji je nama Riječanima toliko prirodno blizak nakon godina i desetljeća jednog ozbiljnog kulta ličnosti i dozvoljenih „riječkih“ vrijednosti – koje su to često bile samo na papiru – izaziva neizbježno dvostruke emocije i stavlja nas u unutarnji konflikt. Susret u malom trošnom stančiću, gdje se nekolicina stanara nadmeće u tome tko će postati novi predstavnik zgrade, ovdje se igra kao da gledamo dokumentarac o nastanku svemira i zapanjujuće malim statističkim brojevima u prilog takvom životu. Ali istovremeno donosi i spoznaju da se politički i društveni ciklusi ponavljaju – kao godišnja doba.
Zato, ako još niste bili u Kalvariji – vrijeme je. Jer „Izbori“ nisu samo predstava. To je mala, pametna, duhovita lekcija o tome kako se smijati vlastitim iluzijama. A to je, složit ćemo se, najbolja vrsta katarze.
#izbori #KUC Kalvarija
