Andrej Rupnik: Naš cilj je prevencija ovisnosti i smanjivanje rizičnog ponašanja

Nema do studentskog života! Preko tjedna griješ polu ležeće stolice u predavaonicama, nakon predavanja na putu do menze moliš boga da je na meniju pohano i pomfrit, po mogućnosti uz dodatak kinder pinguia, a nakon ručka prođeš đir Kampusom i sat vremena razmišljaš o tome da li da uopće odeš na sljedeće predavanje. Čarolija studentskog života ipak se događa vikendom, kad ti dojadi boldanje važnih definicija u skripti, pa ju skloniš sa strane i odeš s društvom u izlazak – ipak si zaslužio malo razbibrige. Popiješ cugu, dvije, tri, pet, kada ti na pamet padne da možda alkohol ne zadovoljava tvoje vikend potrebe, možda ti treba nešto jače. Naravno, mladi smo, sve nas zanima – a to što je znatiželja ubila mačku ne znači da će ubiti i mene. Ili? A što kada konzumacija supstanci u istraživačke svrhe uzme maha, što kad pretjeraš, što kad ne znaš gdje si, što si uzeo, ni kako ćeš se vratiti kući? Kako se nikada ne bi našli u takvoj situaciji, prije no što se odlučite nešto konzumirati, uključujući i alkohol, o svemu se morate dobro informirati. Za prevenciju i edukaciju o supstancama na riječkom je području zadužen projekt Udruge „Terra“ –  „Tripsitters“. Tripsittersi djeluju od 2019. godine, a možete ih sresti u noćnim izlascima, po raznim festivalima ili ih pratiti na njihovoj Instagram stranici. Ovaj hvalevrijedan projekt smanjivanja štete u izlascima rezultat je ambicije, predanosti i nesebičnosti dvaju Terrinih volontera, Andreja Rupnika i Maše Serdarević, koji su isti pokrenuli i uspješno provode već nekoliko godina. Andrej Rupnik, jedan od voditelja projekta, za ArtKvart portal govori o problematici uporabe psihoaktivnih supstanci, statistici te samom načinu provođenja projekta.

Je li ovo jedini projekt tog tipa u Hrvatskoj?

– Nije jedini, ali je prvi. Udruga „Porat“ iz Zadra je krenula raditi sličnim principom kao i mi, s naglaskom na festivalima. Osim njih, bilo je sigurno još udruga koje su pokušavale, no mi smo nekako najviše zaživjeli. Mi smo projekt pokrenuli preko Udruge „Regeneracija“ iz Srbije, s kojom je Udruga „Terra“ već prije bila u kontaktu. To je također nevladina organizacija, koje se najviše bavila clubbingom, i 2019. godine su imali projekt koji se zvao „Nove psihoaktivne supstance“. U sklopu tog projekta držali su edukacije i Udruga Terra je bila partner na projektu, a Maša i ja smo tada volontirali u Terri – otišli smo na tu edukaciju, gdje smo učili o novim psihoaktivnim supstancama, ali i o tome kako da mi pokrenemo naš dio koji će biti zadužen za smanjenje štete u noćnim izlascima. Terra je već imala dugogodišnje iskustvo s intravenoznim ovisnicima i drugim marginaliziranim skupinama, svim ovisnicima, moglo bi se reći. Prema tadašnjim novim podatcima vidjelo se kako je sve više mladih koji konzumiraju supstance u noćnim izlascima, dok broj intravenoznih ovisnika stagnira te da je drop in (ovisnici mijenjaju prljav pribor za čist, op.a.) dosta dobro riješio problem HIV-a i ostalih prenosivih bolesti. Nakon toga otišli smo u izlazak s Regeneracijom, gdje su nam oni pokazali svoj princip rada, koji je također uključivao dijeljenje letaka, kondoma, šmrkaljki, razgovora s ljudima, rješavanja anketa – kroz to smo krenuli polako razvijati vlastiti pristup, gdje smo se dosta fokusirali na direktan rad te na društvene mreže preko kojih pristupamo mladima. Cilj nam je prevenirati razvoj ovisnosti i smanjiti rizično ponašanje – kada netko već konzumira nešto teško ga je od toga odgovoriti, ono što mi možemo učiniti je podijeliti određene informacije koje mogu spasiti nečiji život.

Koja je tvoja uloga na ovome projektu, a koje su uloge volontera?

– Ja sam sada voditelj projekta „Tripsitters“, uz mene radi i Maša, ona je druga djelatnica na projektu, mi smo glavni. Moja uloga je koordinacija volontera, uspostavljanje kontakta s festivalima i mediji, iako tu imamo pomoć Jelene Ratko, ona nam vodi stranice. Instagram stranicu sam prije radio sam, a TikTok video zapise još uvijek ja snimam. Volonteri su uglavnom zaduženi za noćne izlaske, a mi smo tu da malo raspodijelimo zadatke. Glavne funkcije projekta su noći izlasci, u kojima bi trebali biti redoviti, dakle svaki vikend otići u barem jedan izlazak. Uz to imamo i akcije čišćenja grada, koje radimo samoinicijativno ili na poziv, jer komunalci ne skupljaju odbačeni pribor, to radimo samo mi. Osim toga, ljeti smo aktivni ponajviše na festivalima, u Hrvatskoj ima hrpa festivala, također se trudimo mlade volontere ubaciti u škole – od ove smo godine krenuli s nekim predavanjima u Prirodoslovnoj i grafičkoj, temeljna ideja zadnjeg projekta koji smo pisali je baš ta da se bavimo edukacijom mladih u školama.

Postoji li nekakva dobna granica vaše ciljane skupine?

– Mladi su nam uvijek ciljana populacija, srednjoškolci, studenti, dobna granica bila bi od 15 do 25 godina. Što je ekipa starija, možemo mi njima pričati što hoćemo, ali kad su oni već svašta isprobali, što ja njima imam pričati. U sklopu te nekakve nacionalne strategije cilj je prevencija i edukacija, da se malo pomakne ta dobna granica u kojoj se kreće s konzumacijom. Srednjoškolci su mi najzanimljiviji, baš iz tog razloga želim više ići po školama. U Prirodoslovnu i grafičku školu nas je psihologica sama zvala jer je vidjela da u njihovoj školi ima puno droge. Mi smo tada naravno htjeli biti nasamo s razredom, no psihologica je rekla da će biti samo ona, bez razrednice, ali inače bi i to probali srezati, da se oni mogu više opustiti, ovako komunikacija nije bila dovoljno dvosmjerna. Cilj cijele prezentacije bio je da oni prvo anonimno odgovore na pitanja što su već isprobali, što znaju, pa da onda o tome zajedno prodiskutiramo.

Kako na vaš pristup reagiraju mladi u školama, a kako u izlascima?

– U školama je ipak tu utjecaj psihologica, a i vidi se kad je veća skupina, svi malo paze kakvi će ispasti u okolini, svi pokušavaju ispasti kul pred razredom. Vani se znaju poprilično otvoriti, također daju dosta podrške za ono što radimo, sretni su kad shvate da tako nešto postoji.

Drug checking – što je, kako funkcionira, koliko ste napredovali po pitanju njegova uvođenja?

– Jako smo blizu uvođenju drug checkinga u Hrvatsku, iako je to bio izrazito dugotrajan proces, već se nekoliko godina navlačimo po tom pitanju. Dobro je što Terra već ima povjerenje korisnika, situacija s drug checkingom je vrlo slična onoj kada se uvodio drop in – znalo se da ovisnici dolaze tamo po igle, pa zašto onda ne bi došla policija, pohvatala ih i uzela im drogu. To tako ne funkcionira, to je dogovorno, drug checking bi isto tako bio dogovoran, za to se moraju dobiti određene smjernice Ministarstva zdravstva i MUP-a. Radi se malo o sivoj zoni, no takvi projekti već funkcioniraju u Europi. Dakle, korisnici bi mogli doći s malom količinom supstance, toliko malom da ona u tolikoj količini niti ne bi bila psihoaktivna, da ju se može testirati. Zadnja je ideja da imamo sef, kojem mi nemamo pristup ni ključeve, nego osoblje iz Zavoda za javno zdravstvo koje smije te supstance prevoziti, kako ništa ne bi bilo ilegalno. Osobe bi ubacivale supstance na koje bi se nalijepila šifrirana brojka, dobili bi svoju šifru, a uz to slijedi i procedura u kojoj osoba ispunjava upitnik u kojem objašnjava što zna o supstanci, što misli da je ta supstanca te ako želi može nam ostaviti svoju mail adresu, kako bi napravili naknadnu evaluaciju. Svakako bi nas zanimalo koliko ljudi će nakon dobivenih rezultata promijeniti mišljenje te odlučiti ne uzeti supstancu. Mislim da ima odgovornih korisnika kojima bi ovo mnogo značilo, to bi bio veliki pomak, kako za njih, tako i za društvo općenito – nedavno je objavljeno da Hrvatska ima dva smrtna slučaja uzrokovana fentanilom, mislim da je sad pravo vrijeme za uvođenje drug checkinga, u Sloveniji što god novo dođe oni ga time za čas izbace s tržišta. Postoji i on site testiranje, ali je taj proces poprilično nespretan, to je praktičnije za festivale, ne toliko za klubove. Uvijek će biti ljudi koji će u trenutku nabaviti i uzeti nešto, bez testiranja, no tu se već radi o vrlo neodgovornom ponašanju, mi želimo stvarati populaciju odgovornih korisnika kojima će drug checking mnogo značiti.

Ima li mogućnosti da se fentanil proširi hrvatskim tržištem?

– Sigurno ima mogućnosti da se proširi, ali mislim da je fentanil, koliko god da je grozna stvar, u neku ruku ipak dobra stvar za našu djelatnost. Događaju se promjene, jer predrasude prema ovisnicima oduvijek postoje, a sada kada su od fentanila počeli umirati bogati i „važni“ ljudi, odjednom je to javni problem, a ne samo problem ovisnika, klošara, kako ih već zovu. Dobro je da je to postao javni problem, on je to zapravo oduvijek i bio, samo se sada konačno počelo poduzimati neke korake da bi se to spriječilo. S obzirom da je to došlo do Hrvatske, mislim da bi se mogao ubrzati proces uvođenja drug checkinga, koji bi u nekoj mjeri to sigurno spriječio.

Kakva je trenutna situacija s konzumacijom mladih na riječkom području, jesu li brojke zabrinjavajuće?

– Na ovo je pitanje malo teško odgovoriti, mi imamo neke podatke koje prikupljamo, uglavnom anketama, online. Radi se o visokom trendu konzumacije, ali ta populacija koja odgovara na ankete su opet naši pratitelji, što donekle podrazumijeva da se radi o osobama koje rekreativno konzumiraju supstance, ali brojke su visoke, većina naših pratitelja svaki tjedan konzumira neke psihoaktivne supstance. Naravno, najviše se konzumiraju alkohol i kanabis, nakon toga, primijetili smo na zadnjim anketama da se povećala konzumacija kokaina, očito je dostupniji, možda jeftiniji, a možda i kvalitetniji. Sigurno će sada doći do nekih promjena radi otvaranja granica, uvijek kroz izlaske pokušavamo doznati što više informacija, trenutno imam informaciju da dolazi iz Slovenije. Nekad je speed (amfetamin, op.a.) bio korišteniji od kokaina, dok je sada gotovo jednaka upotreba. Speed i ecstasy su najdostupniji, oni se uvijek konzumiraju – jeftini su i dužeg su trajanja od kokaina, zbog čega ih korisnici češće konzumiraju. Kod mladih je sada čest i galaxy, sintetički kanabinoid, koji je mnogo opasniji, zapravo neusporediv sa samim THC-om. On stvara ovisnost, a zabilježena je i nekolicina smrtnih slučajeva uzrokovanih njime, također slučajeva invaliditeta i raznih drugih problema. Vrlo je zabrinjavajuće što se on opet prodaje, neko vrijeme nije bio dostupan. Uporaba ketamina se također povećala u Rijeci, iako je njegova konzumacija zabilježena najviše na festivalima, u noćnim izlascima nema ga puno na riječkom području.

Što je s alkoholom, on je prilično čest i na njega se ne gleda kao na teže supstance, koliki je on zapravo problem?

– Ispitivali smo granice između rekreativne konzumacije i ovisnosti, čisto da ljudi mogu malo sami sa sobom popričati o tome. Alkohol je kod nas toliko kulturalno uvjetovan i normalan, da dosta ljudi koji su ovisni o njemu ne mogu to prepoznati, jer ne znaju koji su znakovi ovisnosti, niti promišljaju o alkoholu kao o nečemu što može biti problematično. Velik je to problem, to nastojimo konstantno naglašavati. Povećava se broj nasilja, pa pijane vožnje, također, kod velikog broja ljudi primijetili smo da je neku supstancu probalo pod utjecajem alkohola – utjecaj alkohola smanjuje mogućnost prosuđivanja, ljudi donose nepromišljene odluke.

Kakve oblike savjetovanja korisnicima nudi ovaj projekt?

– Ljudi nam se najčešće javljaju putem dm-a na Instagramu, mi im putem tih poruka zapravo nastojimo dati znanstvene informacije, uz to, pokušavamo dati određene oblike podrške osobama kod kojih primijetimo da je to potrebno. Dajemo im i neku stručnu literaturu, da ih potaknemo da se sami o tome educiraju. Kada primijetimo da osobe imaju određene mentalne probleme, nastale kao posljedica konzumacije određene supstance, šaljemo im kontakt naših besplatnih psihologa iz Udruge Terra, kako bi se mogli javiti za besplatno savjetovanje, online ili uživo.

Što netko mora imati da bi postao tripsitter, i gdje se zainteresirani mogu javiti za volontiranje?

– U zadnje vrijeme zahtijevamo da volonteri imaju preko 18 godina, zbog okruženja u kojima se nalazimo, noćni izlasci, festivali… Osoba samo mora biti zainteresirana za naše područje djelovanja, željna pomoći, ne mora nužno imati neke socijalne kvalitete ili biti ekstrovert, može nam pomoći u nekim drugim oblicima, što se tiče društvenih mreža i ostalih stvari. Uvijek smo zainteresirani za bilo kakvu vrstu suradnje s mladima, želimo se što više razvijati i stvarati što više volontera. Mogu nam se obratiti putem Instagrama, ubrzo ćemo raditi još jednu edukaciju volontera, tako da koga god interesira ne mora se ustručavati, te edukacije uvijek budu zabavne, malo se podružimo, popričamo o supstancama, pružimo im svoja iskustva kako bi ih oni mogli dalje prenositi, pojedemo pizzu i odemo sljedeći dan van. Naravno, nisu prihvaćeni nikakvi oblici osude i stigmatizacije unutar udruge. Također dosta je bitno da su volonteri iste dobne skupine kao i ciljana populacija, dosta ciljamo na vršnjačku edukaciju, primijetili smo da mlađi lakše primaju informacije od vršnjaka nego od starijih osoba ili nekakvih autoriteta. Trenutno imamo tri volontera istih godina kao i mi, 25, 26 godina, i imamo nekolicinu mlađih volontera od 18 godina, što nam je stvarno jako korisno za dobivanje nekih informacija koje mi sami ne bi mogli dobiti, nismo više dio te dobne granice, što budemo stariji više ćemo ovisiti o pomoći mladih volontera.

Imate li kakvih planova, koje ćete novitete nastojati uvesti u budućnosti?

– Plan je da kada dobijemo drug checking imamo cijeli tim, od onih koji će testirati, onih koji će raditi u chill out zonama, onih koji će ići okolo i dijeliti vodu, pa do medicinskog osoblja – mislim da je takva kombinacija za festivale neophodna. Imali smo nekolicinu situacija na manjim festivalima gdje je medicinsko osoblje bilo zaista potrebno, a nije ga bilo tamo. Mislim da bi to trebalo biti i zakonski osigurano, jer čekanje da netko dođe u takvom stanju jednostavno nije dovoljno, zaključio je Andrej Rupnik, voditelj projekta „Tripsitters“.

Fotografije na korištenje ustupio projekt “Tripsitters”

#Andrej Rupnik #droga #drug checking #tripsitters #Udruga Terra