Po završetku festivala Šarenilo zvuka u Skwhatu u Sisku razgovarali smo s ekipom iz Aracatace. Ovaj mladi šibenski bend, formiran u prosincu 2022., do sada je objavio 5 demo snimaka i 2 singla („Gdje je“, „Nezrele igre“), a trenutni sastav čine: Tara Šolić (vokal, ritam gitara), Lorenzo Ušić (gitara), Ivan Stošić (prateći vokal, bas gitara) i Filip Laća (bubnjevi)
Usprkos prvotnoj zanimaciji medija za ovaj bend iz razloga što su ga članovi formirali dok su još bili srednjoškolci, do danas je Aracataca u svega dva singla i nekolicini demo snimaka predočila svoju glazbenu kvalitetu. Pod krovnim terminom indie rocka bend u svome zvuku obuhvaća širok raspon žanrova od bossa nove do post punka. Djelovanjem Aracatace šibenska je glazbena scena osnažena, a uz Aracatacu stvaraju se i drugi mladi bendovi koji pokazuju da se ovoj lokalnoj alternativnoj sceni smiješi svijetla budućnost. U razgovoru sa Šibenčanima smo se dotakli porijekla imena Aracataca, šibenske alternativne scene, dizajna omota njihovih singlova kao i planova za objavu njihovog albuma prvijenca.
Kako ste se odlučili za ime Aracataca? Na koji je način mlade šibenske glazbenike poput vas inspiriralo rodno mjesto spisatelja Gabriela Garcíje Márqueza?
Tara: Lorenzo je dao jednu varijantu priče, ja ću dati drugu varijantu priče jer ih ima više, realno, to tako ide. Dakle, Lorenzo, Ivan i ja smo prvih dva, tri mjeseca bili bez bubnjara dok smo stvarali glazbu. Sve tri pjesme koje smo imali do tada su bile ful različite, i ja sam na to rekla: „Pa mi smo baš, ono, avangardni“… ne znam dal’ sam uopće to točno upotrijebila.
Ivan: Valjda.
Tara: Valjda. I to nam je nekako ostalo u glavi. Možda na tragu ovog možemo stvoriti ime benda, i Lorenzo je tada čitao Garcíju Márqueza i onda smo išli vidjeti što piše o njemu, i našli smo ime njegovog rodnog grada – Aracataca. Mi se pogledamo i kažemo: „Ima zvuka! Može!“
Ivan: To je donekle točna priča…
Donekle točna priča?
Ivan: Ja se sićan toga ovako. Lorenzo je čita Marqueza, al’ nema veze s time. Tara je nešto spomenula tu avangardu i tu staje točnost, zato što san ja gugla’ avangardne umjetnike i onda je samo izletia on prvi, pa Aracataca… zvuči dobro.
Tara: Moja varijanta priče je stoput bolja…
Ivan: Je, al’ je moja istinita!
Nazvali ste se indie rock bendom, ali se već u samo dva vaša singla („Gdje je“, „Nezrele igre“) vidi da nadilazite granice indieja i kombinirate ga s drugim stilovima. Kako biste definirali glazbenu filozofiju Aracatace?
Lorenzo: Ni’ko od nas se ne slaže jedni s drugima što se tiče glazbenih ukusa pa svi forsiramo nešto svoje i kombinira se dobro i to je to. Samo triba imat’ neko ime…
Tara: Disfunkcionalni smo do točke funkcionalnosti, tako da sve to ispadne da nekako zvuči okej.
Kao novi, perspektivni bend na šibenskoj glazbenoj sceni, kako biste opisali njeno stanje danas? Imaju li mladi Šibenčani prostor gdje alternativna scena može postojati?
Tara: Imaju! Zove se Azimut. Klub Azimut je na mjestu gdje su prije bili šibenski bunari koji su prije hranili grad vodom, a sad ga Azimut hrani glazbenom i bilo kakvom drugom kulturom. To je prostor u kojem se bendovi vrlo rado pokazuju, klub će vas stvarno prihvatit’ ako ste željni svirati, tamo imate svoje mjesto pod suncem. Mi smo bili među prvim mlađim bendovima i nakon toga su djeca bila potaknuta, vjerojatno zato jer su vidjeli da će ljudi reagirati na to i da imaju mjesto gdje se mogu pokazat’. Mislim da je to nastalo kao nekakva uzročno-posljedična veza. Koliko sad imamo bendova brojkom?
Lorenzo: Tri, četiri, možda. RetroVizija je dobra. Mladi su.
Ivan: Dajte im vrimena, mlađi su i od nas, bit će to jako dobro.
Omoti vaša dva singla imaju jedinstven i prepoznatljiv stil. Možete li nam predstaviti umjetnicu s kojom ste surađivali i kako se ta suradnja odvija?
Tara: Apsolutno! Zove se Hana, iz Rijeke je, studira na Akademiji, na Instagramu je shy_shellboye i fenomenalna je. Inače i tetovira, i gledala sam ju jednom kako radi grafit/mural na zidu, cura je fucking insane! Ja sam nju upoznala preko moje sestre Dante, koja je iz udruge „Briješ?“. To je udruga koju su osnovali ona i Tomislav, i Hana je isto dio te udruge. Bila sam na jednom eventu koji su organizirali na Harteri i tu sam upoznala tu ekipu i vidjela sam Hanin art i bila sam: „Vau!“ Kad smo mi došli do ideje da nam treba nekakav cover, pa smo se premišljali između fotke ili arta, ja sam rekla da znam curu koja to fakat fenomenalno radi, i to je Hana!
Poznata je i vaša suradnja i prijateljstvo s ekipom iz TereTa. Kada i kako ste se uspjeli spojiti s njima?
Tara: Uf, dakle, totalno nepovezana priča! Fran (Kovačević) je, prije nego je TereT uzeo maha, ljetovao u Šibeniku. Ja sam u gradu srela jednu njegovu frendicu i prišla joj i rekla: „Vau, ti fakat izgledaš cool, ‘ajmo si izmijenit’ brojeve, ‘ajmo se družit’!“ I to je tako bilo. U toj sam ekipi upoznala Frana. Bilo je to 2021. godine. Fran je meni stalno pokazivao progres TereTa. On i ja smo frendovi od tada, pa smo organizirali event „Headroom 23“ u Azimutu i zvali smo njih da dođu svirat’ i nakon toga smo rekli: „Ajmo mi surađivat’, ide nas!“
Vaš najnoviji singl „Nezrele igre“ dotiče se toksičnih veza i odnosa. Koliko je, po vama, relevantna ova tema u današnjem svijetu?
Lorenzo: Uno karte. Uvik ima neko, kad igrate Uno, koji vara s Uno kartama. Al’ nema tu veza baš. Ta pisma je zapravo o tome.
Tara: Nije!
Lorenzo: Da, je.
Tara: Ne, nije! Al’ možemo reć’ da je.
Lorenzo: Neka oni to interpretiraju kako žele. Može biti briškula ako žele.
Ivan: Al’ ne more bela.
Lorenzo: A ne more…
Tara: Ja sam tu pjesmu napisala o nečem totalno trećem, ali je jednostavno valjda primjenjiva, što je dobro, jer to je meni bit mojih tekstova, ja želim da ljudi nađu neki dio sebe u mojim tekstovima, i ako to uspiju ja sam happy.
Kako napreduje vaš EP koji ste najavili prošle godine? Imate li okviran datum kada ga mislite objaviti?
Lorenzo: Okviran datum je, ja mislim, peti misec možda.
Ivan: Neodređeno.
Lorenzo: Početak lita.
Tara: Uglavnom na ljeto će bit’ vani, to je plan.
Ivan: Za 20 godina će sigurno netko to slušat. Ne znam hoće li, ali netko će moć’ to slušat.
Tara: Ajmo reć’ ljeto.
Istaknuta fotografija: Nino Šolić
Istaknuta fotografija: Aratacata; autor: Nino Šolić
#Aracataca #bend #glazba #Šarenilo zvuka #Šibenik
