Album od pet kompozicija Circuit Breath djelo je žive elektroakustike koje nastaje na sessionu autora filmske glazbe te laureata domaće filmske produkcije braće Sinkauz i francuske vokalne improvizatorice Isabelle Duthoit. Dobitnici su međunarodne radijske nagrade Ars Acustica za timski rad na 20-minutnom djelu Mallarmé Sonore, s urednicom Andrijanom Kramarić i ton-majstoricom Marijanom Begović, na čijim marginama sa svojih pet kompozicija nastaje Circuit Breath…
Iako je album djelo žive elektroakustike, ujedno je i “krunica” diskontinuiteta europske eksperimentalne glazbe između jugoistočnoeuropske scene s utjecajima sa zapada, osobito onima fasciniranima Balkanom, poput kontrabasista Grega Cohena s Donjeg Manhattana, iako radijski format tu materijalnost apstrahira. Cohen je prije dvadesetak godina, posudio kontrabas Alenu Sinkauzu i uveo ga u Berlinu iz svijeta “struje” u svijet elektroakustike.
U međuvremenu, Cohen je iz svoje globalne vizure postao međaš za francuske improvizatore_ice koji su djelovali u Beču, gradu koji je u balkanskom kontekstu “dublje” od Zagreba… Tako je s Akchoteom završio na albumu Poravna Vesne Pisarović, nadahnut melankolijom sefardskog egzila. S druge strane, prošle je godine krajem travnja, Alen Sinkauz nastupio s Duthoit u sklopu koncertne serije Impronedjeljak u Močvari.
Braća Sinkauz oduvijek djeluju tandemski: od studija i osnutka benda East Rodeo u Padovi, preko pokretanja festivala Audio Art u Puli do CRI Orchestra s članovima zagrebačke scene. Mallarméovo djelo stranicu ne doživljava samo kao površinu za tekst, već i kao vizualni medij. Aranžmani Alena Sinkauza na električnoj bas-gitari, Pulsaru 23 i Lyri 8, potpomognuti pedal-boardom uz Nenada Sinkauza na električnoj i midi-gitari uz živu elektroniku, ovaj eksperiment sele na područje post-glitcha i soundscapea, odgovarajući na skladateljski izazov melodijskog materijala. Zbog toga je Circuit Breath zanimljiv za slušanje i kao komentar na larpurlartističke tendencije nove glazbe…
Najvećeg francuskog pjesnika uopće Sinkauzi susreću kroz suradnju na tekstu Bacanja kocki nikad neće ukinuti slučaj (1897.) s redateljem Vladislavom Kneževićem, u našu kulturu unesena zaslugom tipografije Mihajla Arsovskog (Studentski centar, 1976.). Pjesnička zbirka Josipa Stošića Đerdan (1951.), pionir je bavljenja mallarméovskom problematikom uključivanja praznog prostora u strukturu pjesme kod nas, čime prethodi poetici časopisa Krugovi (1952 – 58.), nastalog u opoziciji spram književnosti socijalističkog realizma. Đerdan biva zabranjen radi „dekadentnog iživljavanja stranog socijalističkom duhu”, iako kao “zabranjena knjiga epohe” figurira roman Čangi (1963.) Alojza Majetića rođenog u Rijeci.
Mallarmé je bio učitelj engleskog jezika, kao i nastavljači njegove vizije, pisci-potepuhi James Joyce i Samuel Beckett, čiji su opusi opće mjesto vokalne avangarde XX. stoljeća, a na papiru je doslovno stvorio te oživio “konstelaciju riječi”. Isabelle Duthoit je taj koncept prenijela na zvuk kao složeni, višeslojni entitet svojom vokalnom intervencijom. Njezin post-semantički vokal ispunjen je nelagodom spoznaje i daje novu dimenziju tekstu. Circuit Breath je, stoga, radiofonijska mikro-serija od pet epizoda, upregnuta marginaliziranim tekovinama s polja sound arta, elektroakustike, elektronike i radiofonije, koja zvuk i – vidi. A ne samo sluša… Slušanje postaje iskustvo, a zvuk se razvija u kartografiju koja se ne nalazi na karti. Svakako je poticajan nastavak dijaloga s vinilnim reizdanjem elektroakustičkog requiema Angels’s Breath (Dancing Bear, 2020.) tandema Mladenović-Subotić.
#Alen Sinkauz #Circuit Breath #Domaći izdajnici #Isabelle Duthoit #Nenad Sinkauz
