Prije nekoliko dana u Rijeci je preminuo Mihael Sobolevski, odlaskom kojega je hrvatska historiografija izgubila jednog od najdosljednijih istraživača povijesti 20. stoljeća, a Rijeka jednog od dugogodišnjih kroničara i tumača složene prošlosti ovoga prostora.
Rođen 1938. godine u Dombravi pokraj Bosanskog Novog, u obitelji poljskih doseljenika, Sobolevski je životni put započeo u ratnom vremenu. Valjda zbog toga, povijest mu nije bila apstraktna disciplina, bila je dio osobnog iskustva. Nakon studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, profesionalni vijek posvetio je istraživanju radničkog pokreta, Narodnooslobodilačke borbe i društvenih procesa 20. stoljeća.
Objavio je više od dvadeset knjiga i brošura te više od stotinu znanstvenih i stručnih radova. Radio je u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske u vrijeme kada je njime rukovodio Franjo Tuđman, sudjelovao u osnivanju Zavičajnog muzeja u Ogulinu, u kojemu je utemeljio sve njegove muzejske zbirke uključujući i spomen-sobu Ivane Brlić Mažuranić, a od 1974. godine djelovao je u Rijeci, gdje je vodio Centar za historiju radničkog pokreta.
U Ogulinu je istraživao i Ogulinski proces Josipu Brozu Titu, o kojem je objavio zasebnu studiju, a ostao je zapamćen i po osobnom susretu s Titom prilikom njegova posjeta obnovljenoj frankopanskoj kuli 1967. godine.
Sobolevski je pripadao generaciji povjesničara koja je vjerovala u arhiv, dokument i preciznost podataka. Posebno je važan njegov doprinos istraživanju stvarnih ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu. U suradnji s talijanskim kolegama sudjelovao je u projektu utvrđivanja broja poginulih Talijana na području Rijeke i okolice, gdje je imenom i prezimenom dokumentirano 2.800 žrtava, čime su demantirane višestruko uvećane procjene iz dijela talijanske revizionističke historiografije.
Sudjelovao je i u istraživanjima ustaškog logora Slana na Pagu te se protivio svakoj vrsti manipulacije žrtvama i brojkama. Smatrao je da je najveća odgovornost povjesničara osloboditi se unaprijed zadanih ideoloških konstrukcija i krenuti od izvora.
U javnim istupima nije skrivao svoje stavove. Branio je povijesnu ulogu antifašističke borbe i smatrao da se Josipu Brozu Titu ne mogu osporiti zasluge za Narodnooslobodilačku borbu i Pokret nesvrstanih. Istodobno je upozoravao na opasnosti kultova ličnosti i manipulacija povijesnim činjenicama, bez obzira na to s koje strane dolazile.
Njegov rad obilježio je prostor Rijeke i šire regije, u kontekstu brojnih sporova, interpretacija i političkih prijepora zastupao je pristup u kojem je ustrajao na dokumentu i provjeri.
Odlaskom Mihaela Sobolevskog, otišao je još jedan od onih historiografa koji su uvijek zastupali tezu da je istina spora, zahtjevna, često nepopularna – ali nužna.
Istaknuta fotografija preuzeta s Hrvatskog instituta za povijest
#Franjo Tuđman #Josip Broz Tito #logor Slana #Mihael Sobolevski #povijest
