U srcu Afrike živi mali lav Nyota, uvijek spreman za igru i vragolije. No, iza lavlje grive skriva se strah – onaj od zubara. Kad roditelji odluče da je došlo vrijeme za prvi pregled, Nyota panično bježi i usput upoznaje majmunčića Refikija, koji se boji gotovo svega, a posebno lavova. I tako počinje njihova šašava avantura u kojoj će, svatko na svoj način, naučiti da hrabrost nije odsustvo straha, nego sposobnost da ga pogledaš u oči.
Imao je Nyota veliku podršku roditelja, ali niti ona nije bila presudna u savladavanju strahova. Uz pravog prijatelja sve je u životu uvijek lakše. Manje-više to je i istina, strahove o kojima s roditeljima nismo mogli razgovarati ili ih nismo s njima željeli dijeliti, dijelili smo u krugu nama bliskih ljudi. Nyotu sam tu potpuno razumio, kada mi netko spomene zubara ja pronađem stotinu drugih tema, meni u tom trenutku važnijih.
Predstava „Reci AAAAA… Mali lav i veliki strah” Gradskog kazališta lutaka Split namijenjena je djeci 3+, što je kategorija u koju se, ovako bradat i krupan, iznenađujuće dobro uklapam. Valjda mi se zbog toga nije bilo teško bilo infiltrirati među mlađahnu publiku, koja je svaki pokret na sceni upijala širom otvorenih očiju, a zbog već spomenutog straha od zubara lako sam se s njima i poistovjetio. Eh, sad, jesam li bio groteskna pojava roditeljima, djedovima i bakama? Možda. Jesam li se tako osjećao? Nipošto. Možda tek kao slučajna pojava u nekom tuđem svijetu, ali i taj osjećaj nelagode brzo se rasplinuo.
Tekstualno, priča je ponešto predvidljiva, s motivima koje je Disney već odavno pretvorio u globalnu mitologiju, a eksploatirali su je i neki drugi. No, unutar te poznate strukture ima prostora za toplinu i pouku. Predstava je vesela, ritmična i glasna, s nekoliko lako pamtljivih glazbenih brojeva koji će malima dugo ostati u uhu, a odraslima vjerojatno i danima nakon toga. Vizualno je prilagođena onima kojima je namijenjena, neka su djeca veselo cupkala i poskakivala, neka su se aktivno uključivala, a sva su na kraju glumačku postavu (Milena Blažanović, Milana Buzolić i Stipe Gugić) ispratila dugotrajnim aplauzom.
Nyota je dobio medalju za hrabrost. Ja sam, pak, nedavno od svoje zubarice tražio pečatić za hrabrost – a kada drugi put dođem, obećala mi je teta Sanja, dobit ću i diplomu.
Pa možda i ja zapjevam: lav nije lija, zeko ni dabar, lav je lav i mora bit hrabar.
#30. Revija lutkarskih kazališta #Gradsko kazalište lutaka Rijeka #Gradsko kazalište lutaka Split #predstava #Reci AAAA... Mali lav i veliki strah
