I ove je godine u Puli, u Društvenom centru Rojc kroz trodnevno razdoblje od 31. srpnja do 2. kolovoza, Monteparadiso obilježio sredinu ljeta raznim punk bendovima. Mogli su se čuti zvukovi crustpunka, d-beata, anarcho-punka, screama te drugih podžanrova punka, ali i rocka i metala, pa je svatko mogao pronaći točno ono što ga zanima.
Prije nego je Društveni centar uopće bio uspostavljen, zgrada je djelovala pod okriljem Austro-Ugarske Monarhije kao “Marinenschüle” odnosno Pomorska škola. Kao vojna škola nastavlja djelovati sve do 1976. kad ulazi u posjed snaga Jugoslavenske narodne armije i postaje vojarna. Godine 1991. JNA odlazi iz zgrade i sama zgrada postaje dom za ratne izbjeglice. Tijekom kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih squoteri i druge civilne organizacije “zauzeli” su zgradu, a u dogovoru s Gradom Pulom potpisali ugovor kojim udruge i organizacije ne plaćaju nikakvu naknadu korištenja prostora osim troškova električne energije.
Sam Centar međunarodno je priznat kao ugledna kulturna destinacija gdje se organiziraju brojne manifestacije i aktivnosti poput Monteparadisa, prikupljanja sredstava za kupnju sadnica lipe i njihovu sadnju, prosvjeda protiv pretvaranja zelenih površina Centra u parking koji bi se naplaćivao (i koji nije ostvaren), akcija “Zeleni trag u Rojcu” gdje su se isprepleli ekologija s kabareom, modom i glazbom. Navedene akcije ogledalo su misije utemeljene u samoj biti Centra, a to je utvrđivanje zajedništva i autonomije.
Monteparadiso je festival koji se svake godine održava na području Pule još od 1992. Kao hardcore punk festival Pulu je doveo u središte pozornosti europske alternativne scene i omogućio joj međunarodnu potvrdu kao punk destinacije. Sam je festival ime dobio po talijanskom nazivu za pulski kvart Vidikovac koji se na talijanskom naziva Monteparadiso i u kojem se festival održavao prije nego što je 2001. prešao u prostore Društvenog centra “Rojc”.
Ove godine Monteparadiso je održan u duhu promocije nenasilja, a pod znakom prekrižene svastike u bojama Palestine o čemu svjedoči i ilustracija festivalskog plakata na kojem se nalazi dijete koje sjedi među lubanjama grleći igračku dok se iza njega izvija veliki, crveni plamen. Prisutnost crvene boje na plakatu duboko implicira patnju djece i ljudi u pojasu Gaze.
Tijekom trodnevne brutalke, bendovi su svake večeri svirali od 20:30 do sitnih jutarnjih sati. Prve večeri pozornicu izvan prostorija Rojca imali su priliku zauzeti Zlotvori, hardcore-punk bend iz Umaga, Deriva, hardcore-punk bend iz Italije, Platika, zagrebački hardcore punk bend čija je predvodnica žena, Lickspit, hardcore-punk bend iz Češke, Smierc, švedski bend koji stvara djela utemeljena na poljskom punku, Total Chaos, kalifornijski hardcore–punk bend, Plague Bomb, punk/death metal bend iz Italije čija se tematika temelji na kritici klase i kapitalističkog sustava.
Druge večeri nastupali su Zbrucz, slovenski screamo bend koji je svojim emotivnim pjesmama festivalu dao posebnu notu, Dezinformacije, hrvatski egg-punk bend, Sputa, berlinski hardcore bend, Public Serpents, američki ska punk bend, Punter, australski anarcho-punk bend, Avskum, švedski hard-core/anarcho-punk bend, pri čemu je nastup Vipere, hrvatskog rock’n’roll benda bio odgođen taj dan zbog naglog proloma oblaka i intenzivnog kišnog pljuska, ali je naknadno izveden u subotu. Poseban dojam na publiku ostavili su američki ska punk bend Public Serpents koji kritizira kapitalizam i instituciju policije kao i njihov pjevač čija je aura očarala publiku te australski bend Punter koji svojim pjesmama propituje temeljne institucije društva i kritizira njihovo nasilje (dakle istih institucija na čijim je stupovima naše društvo nastalo) i čiji je nastup (poput The Sisters of Mercy) pratila magla. Istaknuo se i Avskum koji u tekstovima svojih pjesama oštro kritizira korporacije i njihovu pohlepu za konstantnim profitom.
U subotu, posljednjeg dana pankerskog raja, nastupili su Starvation, hrvatski crustpunk i hardcore punk bend, Parole 80, njemačko-hrvatski punk bend, Otvoreni prelom, srpski anarcho-hardcore bend, Ayucaba, španjolski hard-core punk bend čija je predvodnica žena, Golpe i Astio, talijanski hard-core i post-punk bend, Litovsk, franacuski post-punk bend kod kojeg je bilo vrlo zanimljivo gledati intervalnu izmjenu dvojice pjevača za mikrofonom. U subotu su se zbog iznenadnog pljuska koncerti preselili u jednu od prostorija Rojca, pri čemu je poprilično velik broj ljudi nahrupio tijekom svirke Ayucabe, gdje je pjevačica svojim agresivnim i dinamitnim performansom izazvala divljenje prisutne publike. Nastup Golpea pod intenzivnim crvenim svjetlima poslao je snažnu poruku o potrebi prekida nasilja u Palestini što je i bio lajtmotiv ovogodišnjeg festivala. Publika je od Vipere, hrvatskog rock’n’roll benda, tražila bis nakon čega je masovno guranje i podizanje već ionako uzavrelog ambijenta izazvao srpski bend Otvoreni prelom tijekom čije je svirke mosh pit bio poprilično kaotičan i energičan. Austrijsko-hrvatski bend Parole 80 bio je posebno interesantan za gledati jer je njihov pjevač istovremeno pjevao i sudjelovao u mosh pitu.
Pankerice i pankeri su i ove godine imali priliku biti dio supkulture koja kritizira i ironično provocira sustav u kojem živimo i koji teži obogaćivanju bogatih i osiromašenju već siromašnih, proziva nepravdu i nasilje protiv nedužnih, ukazuje na važnost prihvaćanja odgovornosti i sudjelovanja u davanju glasa onima koji to ne mogu. Bendovi su svojom energičnošću, agresijom, izravnošću te čistom emocijom starijim, ali i mlađim generacijama nastojali ukazati na probleme s kojima se u današnjem svijetu suočavamo i podignuti svijest o potrebnoj reakciji.
Napisala Karmen Ćaleta Car
Istaknuta i ostale fotografije: Karmen Ćaleta Car
#Monteparadiso #Pula
