Rođen na današnji dan 1811. u Bruvnu, Fran Kurelac bio je hrvatski književnik i filolog te jedan od najistaknutijih i najoriginalnijih intelektualaca hrvatskog narodnog preporoda, koji je sredinom 19. stoljeća snažno obilježio kulturni i jezični život Rijeke.
Školovao se u više sredina, iako nikada nije formalno završio studij. Unatoč tomu, razvio se u iznimno učenog samouka, poliglota i predanog jezikoslovca, čije je djelovanje bilo vođeno idejom slavenskoga književnojezičnog zajedništva i očuvanja hrvatskoga nacionalnog identiteta. Godine 1849. zapošljava se kao profesor hrvatskoga jezika u riječkoj gimnaziji, u gradu koji je tada bio izložen snažnim stranim političkim i kulturnim utjecajima. Njegov dolazak u Rijeku imao je dalekosežno značenje za hrvatski kulturni i nacionalni preporod, jer je ondje okupio krug istomišljenika i utemeljio tzv. Riječku filološku školu. U razdoblju kada je hrvatski jezik bio potiskivan iz javne i obrazovne sfere, Kurelac se neumorno zalagao za njegovu afirmaciju, čime je Rijeka privremeno postala važno središte hrvatske filološke misli i jezičnoga oblikovanja.
Iako je u mnogim stavovima o književnome jeziku bio blizak Zagrebačkoj filološkoj školi, istodobno je bio i njezin oštar kritičar. Odbacivao je pretjerani purizam i oslanjanje na jedno narječje, zagovarajući jezični model koji bi uključivao sva tri hrvatska narječja, obogaćen crkvenoslavenskim elementima, arhaizmima, vlastitim neologizmima i obnovljenim povijesnim leksikom. Premda su takva rješenja često nailazila na nerazumijevanje suvremenika, ona svjedoče o njegovu dubokom promišljanju jezika kao temelja identiteta, ali i o visokoj retoričkoj i stilskoj vrijednosti njegovih tekstova.
Kao preporoditelj, Kurelac je dao značajan doprinos nacionalnom buđenju, osobito u Rijeci, gdje je njegovo djelovanje imalo i kulturnu i političku dimenziju. Zbirka Fluminensia iz 1862. godine, koja donosi govore, pjesme i proglase nastale tijekom revolucionarne 1848., predstavlja važan izvor za razumijevanje tadašnjeg riječkog društva i otpora kroatizaciji. Njegova posvećenost jeziku očituje se i u drugim djelima, poput Recimo koju (1860), Vlaške rěči u jeziku našem (1872) i Mulj govora nespretna i nepodobna (1873), kao i u opsežnoj rukopisnoj građi za rječnik (Barbarismi, Idiotismi).
Od 1867. godine bio je član novoosnovane Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Tijekom života mnogo je putovao i istraživao hrvatsku i slavensku jezičnu i književnu baštinu, osobito među Gradišćanskim Hrvatima i u Dalmaciji. Iako je 1854. otpušten iz državne službe, nastavio je djelovati kao samostalni intelektualac sve do svoje smrti 1874. u Zagrebu.
U povijesti hrvatskoga jezika i književnosti Fran Kurelac ostao je zapamćen kao neumoran zagovornik jezične samobitnosti i mislilac koji je nastojao povezati filološku temeljitost s idejom kulturnoga i narodnoga jedinstva. Njegovo riječko razdoblje bilo je od presudne važnosti ne samo za lokalni identitet, nego i za širi razvoj hrvatskoga književnog jezika u okviru preporodnih nastojanja 19. stoljeća.
#Fran Kurelac
