Na današnji dan 1916. godine preminuo je Venceslao Bonaventura Celligoi, jedan od najvažnijih riječkih arhitekata, graditelja i građevinskih poduzetnika.
Rođen je 14. srpnja 1851. godine u Dobroti, a njegov dolazak u Rijeku 1884., kao i stjecanje ugarskog državljanstva 1891. godine, označili su početak intenzivnog urbanističkog i arhitektonskog razvoja grada. U Rijeku je stigao sa suprugom Anom Schegulom i njihovo šestero djece. Ubrzo nakon dolaska, zajedno s arhitektom Giuseppem Leardom, osniva građevinsko poduzeće koje je vrlo brzo steklo ugled po kvaliteti i inovativnosti svojih projekata. Njihov opus obuhvaća niz značajnih građevina: kasnohistoricistička skladišta riječke luke, željezničku kuću, sirotište „Maria”, gimnaziju, kao i brojne privatne kuće i vile.
Celligoi je snažno obilježio vizualni identitet Rijeke. Njegova djela, među kojima se ističu „Crvena kuća” u luci Baroš, privatne kuće „Gilić”, „Vuolo i Colele” i „Franck-Kiss”, te vile „Celligoi”, „Voloschin” i „Nadory” na Belvedereu, trajno su oblikovala gradski arhitektonski pejzaž. Posebno se izdvaja projektiranje potkove na groblju Kozala, danas jedne od najprepoznatljivijih riječkih znamenitosti.
Jedna od ključnih inovacija tijekom Celligojeve karijere bila je primjena armiranog betona. Sustav armiranobetonskih greda i stropova, koji je 1878. patentirao francuski izumitelj Joseph Monier, u Rijeci je naišao na široku primjenu. Celligoi i njegovi suradnici uspješno su implementirali Monierov sustav u skladištima riječke luke, osobito u skladištima 9, 10, 12 i 13, koja se odlikuju raskošnim pročeljima i suvremenim konstrukcijskim rješenjima.
Njegov doprinos nije bio samo urbanistički, već i kulturni i tehnološki iznimno značajan. Skladišta koja je projektirao predstavljaju vrijednu baštinu u nacionalnim okvirima kao jedno od prvih područja primjene armiranog betona. Posebno su značajna skladišta 12 i 13, koja čuvaju jedine preostale građevine iz 19. stoljeća s Monierovim armiranobetonskim stropovima.
Venceslao Bonaventura Celligoi preminuo je 26. prosinca 1916. godine, no njegovo nasljeđe u arhitekturi i urbanizmu Rijeke ostalo je trajno. Od monumentalnih lučkih skladišta do elegantnih vila, njegova djela svjedoče o razdoblju snažnog urbanističkog procvata i tehnoloških iskoraka. Zahvaljujući Celligoju i njegovim suradnicima, Rijeka je dobila svoje prepoznatljivo lice koje, unatoč kasnijim promjenama, i danas odražava bogatu povijest i kulturno nasljeđe grada.
Istaknuta fotografija: Riječka baština
#Rijeka #Venesclao bonaventura celligoi
