Rođen 23. listopada 1848. u Spinčićima kod Kastva, Vjekoslav Spinčić bio je istaknuti političar, povjesničar i publicist.
U Gorici i Trstu je studirao teologiju, a 1872. godine zaređen je za svećenika. Nakon toga nastavio je školovanje iz geografije i povijesti u Pragu i Beču. Od 1876. do 1882. radio je kao nastavnik u Kopru, potom je bio školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882–1888), te nastavnik u Gorici (1888–1892).
Zajedno s Matkom Mandićem i Matkom Laginjom predvodio je narodni pokret u Istri, oslanjajući se na programska načela Stranke prava. Zalagao se za ravnopravnost istarskih Hrvata i Slovenaca s Talijanima te za ujedinjenje Istre s Hrvatskom.
Od 1882. do 1915. bio je zastupnik u Istarskom saboru, a od 1891. do 1918. i član Carevinskog vijeća u Beču. Godine 1908., zajedno s Mandićem, odbio je priznati sporazum o narodnosnom miru u Istri, koji su sklopile Hrvatsko-slovenska narodna stranka i Talijanska liberalna stranka nakon izborne pobjede Hrvatsko-slovenske narodne stranke.
Kao dugogodišnji predsjednik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, značajno je pridonio otvaranju hrvatskih škola. Tijekom Prvog svjetskog rata zalagao se za stvaranje jugoslavenske zajednice i podržao donošenje Svibanjske deklaracije 1917. godine.
Nakon ujedinjenja postao je član Privremenog narodnog predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu (1919–1920), a potom se povukao iz političkog života, razočaran ustupanjem Istre Italiji. Ipak, za vrijeme šestosiječanjske diktature još se jednom pojavio na političkoj sceni kao poslanik u Skupštini u Beogradu 1931. godine.
Objavljivao je brošure, govore te znanstvene i publicističke radove s područja književne, crkvene i političke povijesti. Među važnijim djelima izdvajaju se: Slavensko bogoslužje u Istri (1913), Narodni preporod u Istri (1924) i Crtice iz hrvatske književne kulture Istre (1926).
Vjekoslav Spinčić umro je na današnji dan 1933. na Sušaku.
#NDD #Vjekoslav Spinčić
