Gabriele D’Annunzio, kontroverzni talijanski pjesnik i političar, preminuo je na današnji dan 1938. godine na obali jezera Garda u Italiji.
Rođen 12. ožujka 1863. u Pescari, D’Annunzio je rano stekao književnu reputaciju, a iako nije dovršio studij književnosti, ostaje posvećen djelima inspiriranim europskim dekadentizmom. Prvu zbirku, Primo vere, objavio je 1879., još kao gimnazijalac. Tijekom 1880-ih i 1890-ih slijede zbirke poput Canto novo i Poema paradisiaco, u kojima se očituje prijelaz od mladenačkog naturalizma prema simbolističkom i esteticističkom izrazu. Njegovo najpoznatije pjesničko djelo je zbirka Alcyone (1903.), dio šireg ciklusa Laudi del cielo, del mare, della terra e degli eroi.
Ironično, u književnom ga radu zanima i nastranost ljudskih poriva. Kao političar, po povratku u Italiju snažno je promicao nacionalistički intervencionizam, koji se smatra pretečom fašizma. Sudjelovao je u zrakoplovnim akcijama nad Pulom, Kotorom i Bakrom, a od 1919. do 1921. godine sa skupinom svojih ardita zauzeo je Rijeku i proglasio se njezinim guvernerom. Tako više nego po svom pjesništvu ostaje zapamćen kao simbol talijanskog imperijalizma i teritorijalnih pretenzija prema istočnoj obali Jadrana.
D’Annunzio je u Rijeku ušao 12. rujna 1919., čime je započela petnaestomjesečna vladavina nad samoproglašenom državom, Talijanskom upravom za Kvarner. Rijeka tada postaje žarište žestokih obračuna i pustošenja, a na Krvavi Božić 1920., nakon petodnevne bitke i razaranja D’Annunzio je poražen i iseljava iz Guvernerove palače. Sve je to izvrsno prikazano u dokumentarnom filmu Igora Bezinovića, Fiume o Morte, koji naglašava apsurd D’Annunzijeva djelovanja i pojedinosti ove povijesne riječke epizode.
