Na današnji dan 1836. u Rijeci je rođen Ignazio (Vatroslav, Ignjat) Donegani, kipar (umro u Đakovu 5. Kolovoza 1899). Pedesetih godina 19. stoljeća, riječki gradski magistrat osigurao mu je stipendiju za školovanje na Akademiji u Veneciji, koja se tada, kao i Doneganijev rodni grad, nalazila pod upravom Habsburške Monarhije. Dok se školovao razvijao je stil koji je kombinirao klasicizam, romantizam i realizam. Njegova prva velika narudžba 1861. bila je model za Spomenik banu Jelačiću, koji je na kraju odbijen u korist bečkog kipara Antona Dominika Fernkorna. Unatoč tome, model je otkupio biskup Strossmayer, koji je odigrao ključnu ulogu u Doneganijevom životu. Biskup je naručio Doneganijevu bistu i poslao ga na školovanje u Rim, nakon čega mu je povjerio nadgledanje gradnje i izradu skulptura za đakovačku katedralu.
Đakovačku katedralu, najvažniju historicističku sakralnu građevinu na području Hrvatske, inicirao je biskup Josip Juraj Strossmayer. On je sudjelovao u svim segmentima njezine gradnje, uključujući odabir arhitekata, kipara i stila. Gradnja katedrale trajala je od 1866. do 1882. godine, a arhitekti su bili Karl Rösner i Friedrich Schmidt. Romanička građevina s gotičkom ornamentacijom inspirirana je bamberškom katedralom i njemačkim katedralama koje je Strossmayer vidio na svojim putovanjima. Skulpturalni dio unutarnjeg uređenja izrađivan je od 1875. do 1882. godine, a Donegani je imao ključnu ulogu u kiparskom opusu katedrale. Njegova sporost izazvala je sukobe sa Strossmayerom, no unatoč konkurenciji Ivana Rendića, Donegani je ostao glavni kipar katedrale.
Friedrich Schmidt dizajnirao je glavni oltar, koji uključuje pozlaćeni četverostrani ciborij s kipovima četiri evanđelista i medaljonima crkvenih otaca. Manji ciborij sadrži kip sv. Petra, a na vrhu su anđeli. Djela su bez polikromije, naglašavajući bijelu boju u kontrastu s ornamentiranim zidovima.
Osim opusa vezanog uz đakovačku katedralu, Donegani je izradio grobne spomenike za Strossmayerova brata Matu u Osijeku i đakovačkog načelnika Josipa Siebera. Također, izradio je model za spomenik knezu Mihajlu u Beogradu, skulpturu Svetog Trojstva za crkvu u Sotinu te oltar za crkvu u Mikanovcima. Sredinom osamdesetih radio je na restauraciji crkve sv. Jurja u Đakovu.
Između ostalih radova u Rijeci, Ignazio Donegani izvodi skulpturalnu dekorativnu plastiku pročelja nove zgrade Palazzo Modello sagrađene 1882.
Zgrada je izgrađena prema projektu bečkog atelijera Fellner i Helmer kao palača Riječke štedionice (Cassa di Risparmio di Fiume) i za Casinò Patriottico. Arhitektura palače kombinira elemente visoke renesanse i kasnog baroka.
Svečana dvorana, u kojoj danas djeluje auditorij Talijanske unije i Zajednice Talijana Rijeka, bivši Talijanski klub kulture (Circolo italiano di cultura), poznata je po svojoj raskošnoj štukaturi. Fellner i Helmer prenijeli su arhitektonske elemente bečkog Ringa u Rijeku, pa je palača usporediva s arhitekturom bečke metropole. U prizemlju zgrade danas se nalazi Stručni odjel i periodika Gradske knjižnice Rijeka.
Istoimena palača postoji i u Trstu, a Riječani su, u natjecanju s Trstom, željeli imati svoju model palaču.
Na palači se nalazi ploča koju je postavio unuk Adamića, u znak sjećanja na Teatar Adamich koji je na tom mjestu djelovao do 1882., a srušen je 1883. godine.
Uz Ivana Rendića, Vatroslav Donegani svakako je najznačajniji hrvatski kipar od šezdesetih do početka devedesetih godina 19. stoljeća.
Istaknuta fotgrafija: palača Modello
#Đakovačka katedrala #kipar #Palača Modello #Rijeka #Vatroslav Donegani