„…there’s a concert hall in Vienna.

where your mouth had a thousand reviews

there’s a bar where the boys have stopped talking

they’ve been sentenced to death by the blues…“

L. Cohen – Take this Waltz

Put prema Beču… gomila šumskih životinja mirno stoji u snijegu, u polju, i čuči na stablima uz autoput… promatraju dok mi putujemo… ali ni na trenutak se nisam osjećao kao Arnold Schwarzenegger…

„…there’s a hole in the ground in Vienna

where Chinese people keep’s popin’ up

i užasno je zima“

J. Maršić – No name

Naš dragi prijatelj i umjetnik je dobio ponudu za art instalaciju u Beču. U Beču se prije nešto godina gradio te sagradio ogroman Erste Campus, štab te korporacije, sve skupa je veličine našeg Art-kvarta i još malo veće. Menadžeri zdanja su poželjeli dosta umjetničkih intervencija i instalacija po cijelom kompleksu. Uglavnom, ako se dobro sjećam, umjetnici iz istočne Europe, tako da, primjerice, u „glavnom“ office-u vise „playboy“ fotografije Tomislava Gotovca (on je na njima, nije on fotografirao op.a.). I hrpa drugih umjetnika… Guglajte.

Cijelo zdanje je nekad bila željeznička stanica „direktno“ spojena na istočnu Europu i tu bi svi istočni imigranti i izbjeglice od svega i svačega kročili na tlo zapadne Europe. I zato EAST art u WEST korporaciji.

U trenutku prvog vala prolaska sirijskih i kojih sve ne nesretnih izbjeglica iz tog djela svijeta, Campus, tada još u izgradnji, bio je centar za zbrinjavanje i pružanje sve vrste pomoći tim ljudima. Tako da je veliki dio art situacije posvećen izbjeglištvu.

Cijelo zdanje, zapravo kvart, je pun parkova, zelenila, unutarnjih parkova i unutarnjeg zelenila, fontana… Naravno, kantina i restorana… Guglajte… Erste Campus Wien. Nema klasičnih šaltera za stranke, nego se „nekako već“ dogovoriš sa službenikom za susret gdje god želiš. Čak i u glavnom officeu ako želiš, zajedno s Tomom.

Prizemlje u glavnoj zgradi je ogromni unutarnji trg i naš Slaven Tolj je zamislio audio instalaciju (brzo ću završiti s tehnikalijama i prijeći na… op. a.). Na par mjesta u zidovima trga postavili smo zvučnike, „nevidljive“ iz kojih se randomly puštao zvuk… govori/razgovori/raznih jezika izbjeglica, ex-yu gastarbajtera (ich bin ein gast-ART-bajter), arhivskih snimaka sa željezničke stanice i tadašnjih izbjeglica… sve pomiješano s glazbenim i audio kolaž-soundtrackom. Suvremenom tehnologijom to postane audio instalacija. Koja nakon prvog testa zbunjuje i nervira zaposlenike. Neke i raspizdi.

Nisam nikad više vremena u životu proveo u banci. Tri dana po desetak sati. I dalje je zima za popizditi. I zašto je Schwarzenegger imao toliko problema s onom životinjom ili bićem, što već?

„…now in Vienna there’s ten pretty woman

there’s a shoulder where Death comes to cry…“

L. Cohen – Take this Waltz

Beč je bio (još je, of course, ali za potrebe priče… op. a.) divan, siv i monumentalan. Živjeli smo u simpatičnom Albert hotelu… guglajte… koji je imao hamoc/njihaljke u sobi i doručak od 7 do 22 sata. Kada nismo bili u banci, vrijeme smo trošili šečući gradom, poneki muzej, poneka galerija… hladno je… poneki restoran… najčešće libanonski kraj Campusa jer se moglo pušiti i libanonska vina su excellent i gazda je bio supercool… Priče o Libanonu/povijesti/vinima… kako je i on imigrirao…

U Austriji su nakon prve zabrane pušenja „IGDJE“ donijeli propis da vlasnik prostora može sam odlučiti o pušenju ili ne pušenju. Znali bismo otići u krčmu Alte Wien. Originalna stara gostiona u centru grada, originalno okupljalište ljevičara, dan danas. Jako stari dizajn i namještaj i sve oblijepljeno starim plakatima i posterima lijevog dizajna… pozivi na književne večeri, protestne skupove, rasprave o stanju ljevice i projekcije filmova. Može se pušiti. Na meniju imaju samo dvije stvari… lovački gulaš – Jaeger Goulash – i – bečki odrezak – Wienerschnitzel – kojega se mora formirati (istući meso) tako da sliči na geografski oblik Austrije. No joke.

Sada to drže neki Dubrovčani.

Ima kvart, zaboravio sam ime, u blizini Naschmarkta s podosta galerija i caffe barova s gomilom artista i glazbenika i sličnih nesretnika koji se tamo opijaju i nadaju se… nečemu. Pridružili smo im se zdušno. Jedan naš dragi umjetnik je stajao nasred galerije s krletkom na glavi i fićukao satima. Guess who?

„…there’s a piece that was torn from the morning

and it hangs in the Gallery of Frost…“

L. Cohen – Take this Waltz

Jedan dan smo satima slinili ispred glazbenog shopa s Moog synthevima. Skoro performance. Bili su na godišnjem.

Jedne večeri prilično razdragani vinom i hladnoćom, lutali smo gradom i htjeli se još razdragati. Nabasali smo u malo mračniji kvart i samo slijedili svjetlost onih Goesser lampi… onih nalik starinskim fenjerima, ali s natpisom Goesser. Goesser je pivo. Prvih par lampi, iako upaljenih, nisu pomogle. Bili su na godišnjem.

Sve je hladnije.

Još jedan fenjer down the road… krčma radi, čuje se i galama. Kako smo ušli zavladao je tajac… fuck (tajac je glupa riječ ali zbog priče… op. a.). Ispalo je da smo ušli na private party arapsko-bliskoistočnog-sportskog saveza. Gomila muškaraca s onim muslimanskim kapicama i u haljama… lijep dizajn… igra šah, damu i sve one igre kojima ne znam ime. Piju čaj i „glasno kuliraju“. I sad im je par tikvana upalo i naravno da su zašutjeli i gledaju nas. Nešto njemački, nešto engleski i shvatili smo da je stvarno private party i da naravno nemaju alkohola i da su zaboravili maknuti fenjer.

Nazad na ulicu, ali srećom blizu je još jedan fenjer. Ovaj put krčma je prava, rade i možemo ući. Unutra: jako mršav i sjedokosi starac (103 godine barem), mulac od deset godina, postarija žena i recimo teenage djevojka sjede za stolom, šute i igraju šah… muškarci igraju, žene gledaju (što im je s tim šahom?). Konobar se pojavio iz neke rupe iza šanka, poslužio nas i nestao u toj rupi.

Cijeli je doživljaj kao da si u east-Berlinu 1957. godine, bježiš od KGB-a i čekaš nekog smutljivca u kožnom kaputu da te prebaci u west-Berlin. „Treći čovjek“ isto pada na pamet.

„…there’s a lobby with nine hundred windows

there’s a tree where the doves go to die…“

L. Cohen – Take this Waltz

OK, sjedimo u kutu, pijemo vino, pričamo gluposti… kad odjednom postarija žena i teenage djevojka ustaju i kreću prema nama. Svakim korakom odbacuju po komad odjeće i do nas stižu u gaćama… (znam da je P-incorrect, ali obje su bile malo deblje, zato riječ gaće op. a.). Muvaju se oko nas, guraju guzice i sise u vidokrug i još negdje. Nekakav ples i noga na stol… Lapdance se zove, da. Više nije KG-use to-B, sad je još gluplje. Melodija iz „Trećeg čovjeka“ se muti i nestaje. Starac i mulac i dalje igraju šah i ne obaziru se, konobar je u rupi.

„OK… dame… hvala na zabavi… naručite si piće… ne whiskey i ne šampanjac i još jednom hvala…!!!!” – što smo drugo trebali učiniti? Ići u rupu?

Dame su se pobrale, obukle i vratile nazad šahovskom prvenstvu. Bez ikakvog obraćanja konobar je izašao iz rupe, donio nekakve napitke damama, pitao nas hoćemo li i mi još, donio i – back to the hole.

Nakon nekog vremena postarija žena nas je pitala: “Wer bist du/Tko ste vi? Was machst du in Wien/Što radite u Beču?” U trenutnom napadu čuđenja/alkohola/memorije/fantazije i nešto slabog znanja njemačkog rekao sam joj :”Wir sind Spione/Mi smo špijuni… Sorgen wir dafur dass niemand nach Osten flieht/Pazimo da netko ne pobjegne na istok!”.

Šah je stao, svi su nas pogledali i promatrali neko vrijeme pa se okrenuli jedni drugima i onda na predivnom makedonskom objasnili jedni drugima da: “…toa se nekoi moroni i zavisnici od droga… nema špioni… običen vučibatin…” (vjerujem da razumijete… op. a.).

Super. Sad je lakše. Melodija „Trećeg čovjeka“ se razbistruje i vraća.

Još smo pili i postali vjerojatno bučniji pa su shvatili da ne pričamo njemački… „a vie ste borači/Hrvati?“… Pitali nas ovo i ono, ima li Dimče još kafanu u Zagrebu itd.

“Naravno da ima…”

Odlazimo, konobar nije naplatio escort drink i vratio se u rupu. Otišli smo do našeg Libanonca i nismo mu rekli što smo doživjeli.

„…and i’ll dance with you in Vienna

i’ll be wearing a river’s disguise

the hyacinth wild on my shoulder

my mouth on the dew of your thighs…“

L. Cohen – Take this Waltz

I što je uopće tom Schwarzeneggeru?

P. S.

Glazbena preporuka:

JG Thirlwell & Mivos Quartet – Dystonia

L. Cohen – Songs of Love and Hate i Take this Waltz (of course)