Unatoč tome, vjerojatno uzrokovano ljetnim vrućinama koje su prevladale subotom, štandova i nije bilo toliko puno u usporedbi sa sajmovima ploča koji su se znali održavati za vrijeme jeseni i proljeća u Exportdrvu. Osim toga, pojedini štandovi i prodavači koji su ih držali evidentno su nabijali nerazumne cijene za svaku, pa čak i uobičajeno jeftinu ploču, tako da se razabiranje potencijalnih kupaca svelo na razgledavanje koje je nalikovalo prosječnom „razgledavanju“ učestalom na odjelima za parfeme u velikim trgovinama.
Nasreću, manji su štandovi i prodavači imali znatno razumniji sistem srednjih cijena koje su se mogle pronaći na stranicama poput Discogsa, tako da je opcija i dalje bilo za one strpljivije i znatiželjnije, iako je sveukupna ponuda ostavila podosta toga nedorečenog.
Sajam je bio održan u zatvorenom, klimatiziranom prostoru gdje su posjetitelji mogli naručiti hladno piće da se osvježe, a gužve nisu bile velike pa je bilo i više nego dovoljno vremena za potražiti nešto što ih zanima.
Još jedna novost u usporedbi s prethodnim sajmovima bila je i činjenica da su uz štandove bila dostupna i tri gramofona, na kojima su potencijalni kupci mogli isprobati ploče i provjeriti njihovu kvalitetu, što je uvijek dobrodošla novotarija koja znatno smanjuje rizik kupnje manjkavih ili pak neiskoristivih ploča.
Istaknuta fotografija i ostale fotografije: Sanja Prodan
