U Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik u petak navečer otvorena je samostalna izložba mlade hrvatske umjetnice Tee Lovrić „Pokušaj odmaka“, serija velikih ulja na platnu u kojima se prepoznatljivi intenzivni kolorit i gestualnost bjelovarske slikarice susreću s nemirom, introspekcijom i sve izraženijom potrebom za izlaskom iz obrazaca koji su obilježavali njezine ranije radove.
Okupljene je u Kaštelu Grobnik najprije pozdravio voditelj Galerije Ivo Bogović, istaknuvši kako je riječ o petoj izložbi ovogodišnjeg programa, ali i predstavivši Martu Sirotich-Maletić, kustosicu izložbe, kao novo mlado ime u ekipi Galerije suvremene umjetnosti Grobnik.
Upravo je pitanje odmaka, ali ne kao odmaka od bijega, nego kao pokušaja sagledavanja vlastitog kaosa iz drugačije perspektive, polazišna točka kustoskog čitanja ove izložbe. Lovrić je, pojasnila je Sirotich-Maletić, u svojim ranijim apstraktnim pejzažima težila prizoru koji će na promatrača djelovati pozitivno i ugodno. U novoj seriji od takve se potrebe postupno odmiče i ulazi u nemirnije istraživanje apstrakcije. Vedri i intenzivni kolorit i dalje je prisutan, kao i pejzaž kao svojevrsno polazište, ali kompozicije više nisu nužno otvorene i spokojne.
– Tea zapravo slika bez reference. To nisu doslovni krajolici, već prije njezini unutarnji pejzaži, razmišljanja i osjećaji, naglasila je Marta Sirotich-Maletić, dodavši da veliki formati pritom za Lovrić postaju svojevrsne stranice sketchbooka. Platno je prostor na kojem umjetnica gradi, ruši, prekriva, dodaje i ispituje mogućnosti sve dok ne dođe do rezultata koji prihvaća kao završni. Upravo zbog toga na radovima nije vidljiv samo rezultat slikarskog procesa, nego i njegovi tragovi.
U taj prostor ulaze i mnogo teže teme, poput misli o ratu, noći i ponegdje granicama, ali bez doslovnog prikazivanja i bez nametanja jednoznačnog čitanja. One se pojavljuju kao sugestije, kroz kontraste, slojeve, poteze i konstrukciju slike.
– Ovi radovi najviše svjedoče o procesu, o pokušaju odmaka od svega što se događa unutar nas i oko nas, o pokušaju pretvaranja vlastitog kaosa u neku harmoničnu cjelinu. I zato ovi radovi od nas ponajprije očekuju uspostavu dijaloga, da dođemo pred njih, dobro ih pogledamo, jer u njima vrlo lako možemo pronaći i djeliće vlastitog nemira, kazala je kustosica.
Tea Lovrić svoje je obraćanje publici svela upravo na ono što je možda najvažnije za razumijevanje naziva izložbe.
Nakon gotovo sedam godina tijekom kojih se pretežito bavi apstrakcijom, kazala je, potreba da svaki novi rad bude drukčiji od prethodnoga postajala je sve izraženija. Umjesto da tom procesu pokušava dati veliko objašnjenje povezano s mirom, harmonijom ili ravnotežom, odlučila ga je jednostavno nazvati – pokušajem odmaka.
No dolazak na Grobnik i pogled s Kaštela pokazali su joj da od pejzaža možda i nije moguće tako jednostavno otići.
– Napravila sam krug oko ove prekrasne utvrde i zapravo shvatila da ti moji pokušaji odmaka, jer se želim odmaknuti i od ideje pejzaža, nemaju baš smisla. Na ovakvom mjestu, s ovako prekrasnom vizurom, zapravo sam osjetila da iako ne slikam konkretan pejzaž, slikam ta sjećanja, dojmove, rekla je Tea Lovrić, dodavši da I neki davni prizori ostaju duboko pohranjeni i poslije pronalaze put prema platnu.
Lovrić je pritom izdvojila i sjećanje na riječko more kao jednu od vizura koja je ostala duboko urezana u nju. Čak i kada u njezine radove ulaze misli o ratu i svemu što se događa oko nas, priznala je, nešto je uvijek ponovno vraća životnim bojama, pa i onda kada se među njima pojave tamni tonovi.
Upravo se između tih dviju krajnosti kreće i „Pokušaj odmaka“, ponajprije između nemira i ravnoteže.
Izložbu je nakon obraćanja umjetnice otvorila predsjednica Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine Silvana Demark, a radovi Tee Lovrić u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik mogu se razgledati do 5. listopada.
Možda je pritom najvažnije pitanje izložbe ono koje kustosica ostavlja promatraču na njezinu kraju: od čega se sami moramo odmaknuti kako bismo vlastiti nemir i unutarnji kaos pokušali pretvoriti u ravnotežu?
– Dolazak do odgovora možda nije najvažniji, ponekad je jednako važan i sam proces njegova traženja, rekla je Marta Sirotich-Maletić.
