Damir Čargonja Čarli u razgovoru za Artkvart.hr iznio je čitav niz kritika na stanje u riječkoj kulturi, koja je, pokazalo se to i poništavanjem ponovno raspisanog natječaja za izbor ravnatelja Muzeja grada Rijeke, nepresušno vrelo zanimljivih tema. Što na sve kaže gradonačelnik Marko Filipović?
Damir Čargonja Čarli u razgovoru za Artkvart.hr kritički se osvrnuo na općenito stanje u riječkoj kulturi naglasivši pritom da Rijeka ima potencijala, ali ih ne koristi?
– Svaku kritiku što dolazi s nezavisne scene uvijek treba apsolutno akceptirati. No, ne mogu se u potpunosti složiti s njegovom ocjenom, jer kada govorimo o neiskorištenim potencijalima ipak imamo Art-kvart Benčić, koji funkcionira iako se tamo još nisu preselile sve institucije. Mislim da i kazalište i naši muzeji rade, Exportdrvo je također u funkciji kulture i određene manifestacije se i tamo događaju. Financiramo programe javnih potreba u kulturi s preko 580 tisuća eura i nastojali smo da taj iznos iz godine u godinu raste, sukladno s mogućnostima. Ako je to referiranje bilo vezano za EPK, treba razbiti famu što se oko toga stvorila, a to je da nismo iskoristili tu priliku. Po meni, tada je stajao čitav svijet, mislim da smo izvukli ono što smo mogli. Uz infrastrukturu koju smo evidentno dobili, jedan dio ljudi stekao je znanja i iskustva koja će biti primjenjiva i u kulturnim institucijama, ali i na nezavisnoj sceni. Problema je bilo, ali s njima smo se nekako suočavali. Exportdrvo je poslužilo da to ljeto nešto izvedemo, pandemija je počela 15. ožujka, odnosno odmah nakon samog otvaranja 1. veljače. Velik je broj programa što su se unatoč svemu održali, naravno, ne onako kako smo mi zamislili, ali tako je to bilo. Moram reći da je u nasljeđu EPK-a ostalo i to što je sveučilište pokrenulo program Delta Lab, Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, ostaje nam infrastruktura koju će koristiti generacije, a projekt zaista jest generacijski jer je u njega uloženo tristotinjak milijuna kuna, a to je najveća investicija u kulturi od samostalnosti Hrvatske, a u Rijeci u posljednjih stotinu godina. Ona još nije kompletirana, nedostaje još Gradska knjižnica i Galeb, kada to bude stavljeno u funkciju mislim da će priča biti zaokružena. Rijeka će uvijek biti Europska prijestolnica kulture, a to puno znači u međunarodnim mrežama, poput suradnje s europskim kulturnim institucijama, Francuskog instituta, Goethe instituta, fonddacije EU-Japan fest, koji drugačije gledaju Grad koji je bio europska prijestolnica kulture ili to nije bio.
Jesu li potencijali iskorišteni ili su neiskorišteni?
– Rekao bih da potencijala uvijek ima i tu ću se složiti s Damirom Čargonjom Čarlijem i mogu na bolji način biti iskorišteni. Uvijek može bolje.
Spomenuli ste Art-kvart Benčić, jedan od ključnih segmenata EPK ostavštine. Jeste li zadovoljni načinom na koji funkcionira, jeste li zadovoljni programom što se u njemu odvija, nije Damir Čargonja Čarli jedini koji je primjetio da Art-kvart Benčić ne funkcionira na najbolji način. Hoće li zaživjeti i kada?
– Po mom dubokom uvjerenju – hoće. Art-kvart vidim kao dnevni boravak građana i građanki Rijeke, prije svega onih najmlađih, i u tom segmentu on je itekako zaživio. Dječja kuća provodi programe na dnevnoj bazi, svaki put koristim prigodu kada dođu gosti u naš grad da pogledaju Dječju kuću, kao jedinstven primjer u čitavoj regiji. I svi ostanu fascinirani time da su naše kulturne institucije pod jednim krovom Dječje kuće našli mogućnost da zajednički djeluju. Tu su i Gradsko kazalište lutaka, Gradska knjižnica, radionice Art-kina, neki dan je počeo Festival Tobogan i mislim da u tom segmentu stvar funkcionira. Volio bih da Muzej grada ima više posjetitelja, naravno, tu moramo dati još jedan dodatni podstrek jer on je zaista jedan od najboljih reprezenata bogate riječke baštine i povijesti, svaki put kad dođem tamo nađem neki novi detalj oko povijesti Rijeke, za kojega niti sam nisam bio svjestan da postoji. Uvijek mi je žao što nemam više vremena, trabalo bi nekoliko sati ili pola dana da se suštinski uđe u čitavu priču i da se vidi koja je to bogata baština. Onoga trenutka kada Gradska knjižnica bude završena, moći ćemo pričati o potpunoj revitalizaciji i konačnosti projekta Art-kvart Benčić, uz Galeb koji nije direktno vezan za Art-kvart, ali je dio Muzeja grada Rijeke. Muzej grada Rijeke je, uz JGL i Grad Rijeku, jedan od pokretača i partnera u osnivanju Muzeja farmacije i integrira tu zbirku sa zbirkom Torpeda, koja je trenutačno na Žabici, u priču o povijesti Grada koju malo koji grad u Hrvatskoj ima na taj način ispričanu. Svatko tko dođe ostane fasciniran postavom Nikoline Jelavić Mitrović, koja je jedna od najboljih dizajnerica muzejskih postava. Sve je krenulo od MMSU-a, a uskoro će biti završeni svi infrastrukturni objekti, a rekao sam koja su to ulaganja bila, 300 milijuna kuna, odnosno 40 milijuna eura, od čega je 100-tinjak milijuna kuna bilo nepovratnih europskih sredstava, država nekih 10.7, a proračun Grada Rijeke još jedan dio. Ogroman je potencijal, prepoznali su ga ugostitelji, VBZ, postoji interes za prostorima unutar institucija, na koncu i Damir Čargonja Čarli je otvorio Jadran jer je propoznao taj potencijal. Naravno da se taj potencijal može širiti jer je svega na pet minuta šetnje od Korza i sigurno ima perspektivu. Na tom potezu su i Kapucinska crkva i Art-kino, moramo to sagledati i u kontekstu gradnje kolodvora na Žabici i revitalizaciji zgrade bivšeg Doma željezničara, za koji također postoji projekt i investitor koji će nadam se vrlo brzo krenuti s radovima, te paviljon na Brajdi, za kojega je pitanje kako ga na najbolji način revitalizirati.
U Art-kvartu je i MMSU, mnogi ljudi svjedočili su trenutku kada su turisti dolazili na zatvorena vrata MMSU-a tijekom radnog vremena. Kako to komentirate?
– To sigurno nije nešto što bi se smjelo ponoviti ili ponavljati, definitivno radno vrijeme je da se radi. To je poruka nekima koji iz ne znam kojih razloga nisu bili tamo gdje su trebali biti.
Iz paviljona na Brajdi nedavno je iselio posljednji korisnik, objekt u centru grada zjapi potpuno prazan?
– Svi se slažemo da to nije dobro. U taj objekt je ulagano i uloženo još 2018. godine, djelomično je obnovljen, uložena su znatna sredstva, krenuli smo tada u suradnju s OPG-ovima, imali smo eko-utorak kojega je pandemija ugasila. Način života se promijenio, velik broj trgovačkih centara je otvoren, ljudi u svemu gledaju i cijenu, a placa je uvijek nešto malo skuplja od trgovačkih centara, i dostupnost svega je prijemčljivija ljudima u tom dijelu. Ideja revitalizacije Brajde, a postoji konkretan interes i ne mogu s detaljima izlaziti van jer razgovaramo sa subjektima koji su zainteresirani, da nešto dobijemo poput Italyja u Trstu gdje se prezentiraju i OPG-ovi i gastro ponuda regije i sve ono što gravitira Trstu, na kraju krajeva neke naše manifestacije što se tradicionalno održavaju na Korzu možda bi se tada mogle održavati na Brajdi, da ljudi opet osvjeste prostor na koji mogu doći. Od proslavi Dana grada do mnogih drugih stvari što okupljaju značajan broj ljudi, da i mi damo impuls da se to tamo dešava jer prostor je dobar i može se staviti u funkciju. Treba naći modalitete, zakonska regulativa je dvojbena, ali i u svakom slučaju i za paviljon na Glavnoj gradskoj tržnici i za paviljon na Tržnici Brajda očekujem prezentaciju projekta od strane Rijeka plusa i da ga na najbolji način stavimo u funkciju. A to je povezano s Art-kvartom Benčić, tada ćemo dobiti platformu i temelj za gradnju svih onih kulturnih, umjetničkih i ostalih aktivnosti što se mogu odvijati na tom prostoru.
Rekli ste da mnogi čimbenici utječu na broj štandova na riječkim tržnicama, molim Vas da mi odgovorite je li jedan od njih i činjenica da je nedavno cijena najma povećana za čak 20 posto, što sve koji na tržnici prodaju dovodi u jedan težak položaj baš zbog svega onoga što ste naveli u svojim razlozima?
– Sveopće gospodarske prilike i pad kupovne moći naših građana, preusmjerili su kupce u dobro opremljene i snabdjevene trgovačke centre koji znatno povoljnijom cijenom robe široke potrošnje i prehrambenim proizvodima ozbiljno potiskuju i konkuriraju kupovini na tržnicama. Kao dokaz navedenom, navodimo kako su u blizini Centralne tržnice otvorena čak tri trgovačka centra, dok su u blizini tržnica Brajda i Zamet otvoreni novi supermarketi.
Prirodnim odljevom i odlaskom u mirovinu, zakupci zatvaraju svoje obrte, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i trgovačka društva, a zbog nemogućnosti pronalaska i zapošljavanja radnika-prodavača na tržnicama, otkazuju ugovore o zakupu. Također, nedostatan je broj lokalnih nositelja OPG-ova i malih proizvođača na području Primorsko-goranske županije.
Nadalje, zbog znatnih troškova, nositelji OPG-a ne nalaze isplativost dolaska iz okolnih županija te svoje proizvode plasiraju „na kućnom pragu“ i putem drugih kanala distribucije. Trenutno je na Centralnoj tržnici prisutno svega 10% zakupaca koji nisu registrirani na području Primorsko-goranske županije.
Visina zakupa za sva prodajna mjesta na tržnicama, a koji se ostvaruje putem redovito objavljenih javnih natječaja, godinama se nije mijenjala.
Cijena usluge dnevnog korištenja prodajnih mjesta na otvorenim prostorima tržnica, sadržava cijenu dnevnog zakupa prodajnog mjesta i svih troškova koje terete navedeno prodajno mjesto. Zbog znatnog povećanja troškova cijene energenata i svih drugih troškova koje terete društvo Rijeka Plus koje upravlja tržnicama, bili smo primorani korigirati iznos i uskladiti ga s trenutnom situacijom na tržištu.
Art-kvart vidim kao dnevni boravak građana i građanki Rijeke, prije svega onih najmlađih, i u tom segmentu on je itekako zaživio
Marko Filipović
Kada se napravi Gradska knjižnica i kada se dovrši brod Galeb, hoće li se i dalje čekati da se nešto dogodi samo po sebi ili će institucije preuzeti stvar u svoje ruke?
– Institucije i sada surađuju, pravi primjer suradnje je Dječja kuća. Idući tjedan imam sastanak sa svim direktorima i ravnateljima naših kulturnih institucija, dat ću im vrlo jasne smjernice za iduću godinu, a predložit ću to i u proračunu za iduću godinu, osigurat ćemo značajnija sredstva za događanja koja bi trebala pratiti naročito srpanj, gdje bi se oni trebali malo više uključiti. Ne kažem da treba revitalizirati program Riječkih ljetnih noći, da se treba vraćati u 2007., 2009. ili 2012. godinu, međutim, sigurno stoji tvrdnja da nam je potrebna intenzivnija kulturna ponuda u gradu ljeti. Iako, ona i sada egzistira i postoji. Kroz program na Trsatskoj gradini, kroz Ljeto na Kantridi, dosta je događanja vezanih uz Fiumanku, tu je Dan grada, sve su to nekakve aktivnosti koje Rijeku čine primamljivom, ne samo domaćem stanovništvu, već i turistima. Broj turista raste, ove godine je 36% posto više turista posjetilo Rijeku nego u prvih šest mjeseci prošle godine, svi ti ljudi u Rijeku dolaze zbog nekakvog sadržaja, a povećava se i onaj prosjek boravka u Rijeci. Tko se prije 15 godina bavio iznajmljivanjem smještaja turistima? A danas neki ljudi od toga žive.
Turistička zajednica bi mogla puno bolje povezivati dionike u kulturi, ali i raspoređivati sredstva za projekte, zar nije neobično da se za ribarsku feštu dodijeli 25 tisuća eura, a nekim drugim projektima ostanu mrvice ili sredstva za njih uopće i nema?
– O svemu se treba raspravljati, zato živimo u demokratskom društvu i to je pozitivno. Moram priznati da naša Turistička zajednica, a svjedoče tome i brojevi, odrađuje jedan dio posla na emitivnim tržištima, kroz kampanje i u suradnji s partnerima i doseg tih kampanja je dosta značajan. Ovaj film kojega su zadnje snimili, Remember Me, osvojio je devet nagrada među promotivnim filmovima. Promoviramo se u svim medijima u široj regiji, promoviramo i našu gastro ponudu, velike su investicije najavljene, otvaranje hotela Hilton značajno je utjecalo na turističke brojke i kvalitetu ponude, njihov restoran Nebo doveo je u Rijeku Michelinovu zvjezdicu; najavljene su investicije u nautički turizam, Rijeka će se tu pojaviti kao središte na Jadranu, a ACI Gitone kao značajna investicija. Moramo voditi računa da taj dio ostane dostupan građanima i da proširimo tu šetnicu koja je bila nezamisliva na Molo longu i da se stavi u punu funkciju. Turistička zajednica priprema i nove promotivne materijale vezane uz riječke plaže, koje također treba promovirati, kruzing turizam raste, ali ostaje u održivoj sferi, TZ je pokrovitelj raznih manifestacija, naravno da ti natječaji u svakom dijelu moraju biti potpuno transparentni, ali to podrazumjeva i transparentnost onih koji se na natječaje javljaju. Sigurno i uvijek može bolje, zato smo tu i tome težimo. I kada je u pitanju institucionalna scena, ali i kada je u pitanju neinstitucionalna, nevladina, ona koja se bazira na radu udruga i pojedinaca. Svatko ima svoju ulogu.
Točno je da se puno stvari dešava u Rijeci, točno je da ima dobrih stvari što se dešavaju u Rijeci u ljetnim mjesecima, ali izgleda kao da se sve događa slučajno, dojam je kao da svime time ne upravlja nitko, pa se neki događaji ne promoviraju, neki se promoviraju na dan kada se događaju, sve to djeluje pomalo stihijski.
– Meni se čini da što se više digitaliziramo, da smo manje informirani. To je moj dojam. Što je više informacija dostupno, izgleda mi kao da su ljudi manje zainteresirani da do tih informacija dođu. Uz malo korištenja tehnologije, vrlo lako se može doći do svih informacija. Unatoč tome, pokrenuli smo web stranicu na kojoj bi sve manifestacije bile na jednom mjestu, to je na RCC portalu i još uvijek je u testnoj fazi, nadam se da onda nitko neće postavljati pitanje što, kad, gdje, kuda, kako. I to je jedan od razloga sastanaka idućeg tjedna sa svim ravnateljima naših institucija, jasno će im biti dano u zadatak da sve manifestacije budu najavljene na jednom mjestu. Sigurno treba više suradnje i više razgovora, to će nas onda dovesti cilju kojemu svi težimo.
Svako vrijeme nosi svoje, znam da je polemika mogu li kultura, obrazovanje i sport biti jedan odjel, ali to nije ništa neuobičajeno. Zagreb, Osijek i Split na sličan način imaju definirane upravne odjele, na kraju krajeva odjele i grad čine ljudi, a ustrojstvo je to što daje nekakav smjer svemu tome
Marko Filipović
Dosta polemike izazvalo je i najavljeno spajanje odjela sporta, kulture i obrazovanja. Hoće li se to sprovesti?
– Svjestan sam da su posao kojega radim i odluke koje donosim predmet javne rasprave. Nekad pohvala, nekad kritika, nikad neće svi biti zadovoljni, nije se rodio onaj tko je svima ugodio. Intencija racionalizacije s 15 na 10 odjela bila je sigurno povećana efikasnost rada gradske uprave. Svako vrijeme nosi svoje i na izazove treba odgovoriti. Kada sam stupio na dužnost gradonačelnika, u gradskoj upravi radilo je 508 zaposlenika, što na određeno, što na neodređeno radno vrijeme, bilo je sistematizirano 542 radnih mjesta. Sistematizacijom smo to sveli na 512 radnih mjesta, a reorganizacijom sadašnji broj zaposlenih je 445, s time da se od 1. srpnja jedan dio ljudi, većinom su to oni pred mirovinom, odlučio na odlazak. Neki ljudi odlaze jer imaju neke druge profesionalne izazove pa je broj zaposlenih pao na 445, što je u godinu dana značajno smanjenje broja zaposlenih. Paralelno s time rasle su i plaće, trudili smo se da to osjete ne samo zaposlenici gradske uprave, već i zaposlenici vrtića, naše javne vatrogasne postrojbe i ljudi koji rade u instutucijama u kulturi, kao i u ostalim gradskim tvrtkama. I to nije bilo nimalo lako u ovoj inflaciji koja nas je zatekla. Mislim da je reorganizacija odluka koja je donesena, donijelo ju je i Gradsko vijeće, formirani su novi Odjeli od 1. travnja, 1. srpnja su imenovani privremeni pročelnici, vrlo brzo će biti objavljeni javni natječaji za izbor deset pročelnika, čitav proces će završiti izborom pročelnika, ljudi su raspoređeni, donijeti su pravilnici o unutarnjem ustrojstvu. Cilj je da dobijemo suvremeniju gradsku upravu, koja je tu da služi građanima i da se ti procesi unutar uprave odvijaju na svrsishodniji i efikasniji način. Svako vrijeme nosi svoje, znam da je polemika mogu li kultura, obrazovanje i sport biti jedan odjel, ali to nije ništa neuobičajeno. Zagreb, Osijek i Split na sličan način imaju definirane upravne odjele, na kraju krajeva odjele i grad čine ljudi, a ustrojstvo je to što daje nekakav smjer svemu tome. Mislim da ćemo tokom iduće godine svi skupa biti pametniji.
Zašto su izbori ravnatelja u kulturnim institucijama Rijeke političko, a ne pitanje struke?
– Ako se referirate na izbor ravnatelja Muzeja grada Rijeke, on se finalizira u Gradskom vijeću, a gradsko vijeće je sastavljeno od predstavnika političkih stranaka i opcija i jasno je da će doći do političkih prepucavanja i pokazivanja mišića. Nije mi jasno zašto se to politizira od strane nekih političkih opcija, to se događalo i s izborom ravnatelja Muzeja grada Rijeke i s pokušajem smjene intendanta HNK Ivana pl. Zajca. Sabrina Žigo, koja je bila predložena za ravnateljicu Muzeja grada Rijeke i intendant Marin Blažević nisu došli po političkom ključu, niti su članovi političke stranke. Imaju dokazane reference u svom radu, žao mi je što Gradsko vijeće nije prihvatilo izbor Sabrine Žigo. Morali smo proći svu tu proceduru imenovanja ravnatelja od strane ministrice kulture. Gospodin Ivić je dugogodišnji ravnatelj muzeja u Zagrebu, čovjek s iskustvom vođenja institucije poput muzeja, neki njegovi savjeti i smjernice pridonijeli su relaksaciji odnosa u muzeju, dao je i neke konstruktivne prijedloge o budućnosti muzeja. Kao gradonačelnik trudio sam se u Upravna vijeća ustanova imenovati ljude koji nisu toliko vezani uz politiku. Naravno da je Petar Petrinić član Gradskoga vijeća, on je pravnik, a bio nam je potreban pravnik jer je trebalo uskladiti statute i određene akte sa zakonskom regulativom koja je stupila na snagu. Maja Polić i Marko Medved su doktori znanosti, ljudi koji definitivno žive kulturnu scenu ovoga grada i mislim da sam tim imenovanjem pokušao depolitizirati ovaj proces, koji se kasnije politizirao. Nije mi to drago, ali živimo u takvom društvu i u okviru toga djelujemo.
Ako izbor ravnatelja potvrđuje Gradsko vijeće, a predlaže Upravno vijeće, koja je funkcija Stručnog vijeća?
– Predstavnik Stručnog vijeća član je Upravnog vijeća te ima priliku sudjelovati u raspravi i glasanju o kandidatima.
Upravno vijeće u ponovljenom natječaju za izbor ravnatelja Muzeja grada Rijeke niti jednog od tri izabrana kandidata nije predložilo za novog ravnatelja? Ono što nekako bode u oči jest činjenica da Upravno vijeće ovoga puta nije predložilo niti Sabrinu Žigo, iako je u prvom natječaju bila kandidat Upravnog vijeća?
– Naravno da mi je žao što je tako ispalo. No, Upravno vijeće očito je promišljalo o sveobuhvatnim rješenjima u kontekstu kompleksnosti vođenja ustanove koja će uskoro uključivati i brod Galeb i Torpedo i postojeće lokacije ustanove u Palači i Kockici. A razmišljali su, kako su i sami naveli, o kadrovskim pitanjima, marketingu, EU fondovima i očito zaključili da ni jedan od tri kandidata nije u cijelosti zadovoljavajuće rješenje u ovom trenutku. Pretpostavljam da je i činjenica dosadašnjeg nepotrebnog politiziranja ovog izbora ravnatelja, odnosno ravnateljice, o kojoj smo već razgovarali, odigrala određenu ulogu u mišljenju članova Upravnog vijeća. Suzdržanost po pitanju sve tri kandidature vidim kao poruku u tom smjeru. Postupak je sada takav da će se raspisati novi natječaj.
Galeb i Gradska knjižnica. Kada je Gradska knjižnica u pitanju vidi se da se nešto dešava, radovi su u tijeku, kada je Galeb u pitanju, on je daleko od očiju javnosti?
– Rekao bih da je Galeb uvijek u fokusu javnosti. Galeb će zaživjeti, u to sam definitivno uvjeren. Trenutačno se na Galebu snima film oskarovca Gabriela Salvatoresa iz Napulja, taj film se snima i na lokacijama na Žabici, snimat će se dva mjeseca, to će utjecati na dinamiku radova, ali ne presudno. Film ima radni naziv “Napulj – New York”. Galeb ima perspektivu i u tom dijelu, prepoznao je to i oskarovac koji snima na Galebu, mislim da to govori o potencijalu toga broda i bogate povijesti koja prati brod od same izgradnje do današnjeg dana. Što se tiče Gradske knjižnice ona me posebno veseli jer će ona objediniti knjižnu građu na jednom mjestu. Sadašnja projekcija je da bi radovi trebali biti gotovi 30. srpnja ove godine, nakon čega će uslijediti tehnički pregled, ishodovanje uporabne dozvole. Ugovori za opremanje knjižnice su potpisani i njihovo izvršenje planirano je u listopadu u većem dijelu, osim tog jednog dijela distribucijskog sustava knjižne građe, koji će biti najmoderniji u ovom dijelu Europe, a njegovo implementiranje bi trebalo biti u prosincu, ali mislim da će knjižnica moći biti otvorena do kraja godine. Nakon toga, prostori u Palazzo Modelo i Filodramatici trebali bi dobiti nove funkcije, a objedinit ćemo sve na jednom mjestu u Gradskoj knjižnici i time zaokružiti priču Art-kvarta Benčić. Radovi na Galebu završeni su u dijelu interijera, radovi na rekonstrukciji i remontu bit će gotovi u listopadu i u tijeku je izrada dokumentacije za privez broda na poziciji Molo longo. Bit će vrlo blizu dizalica, radi se projekt za pristup osobama smanjene pokretljivosti i sam postav broda Galeb prema dizajnu Nikoline Jelavić Mitrović, koja je dizajnirala i Palaču šećera, a koji će biti realiziran nakon provedenog postupka javne nabave za odabir izvođača toga postava. Pred nama je objava natječaja za odabir zakupca za uređenje komercijalnog dijela prostora, tu imamo određene iskaze interesa, vidjet ćemo koliko će biti zainteresiranih kada se raspiše natječaj. Mislim da će taj projekt definitivno zaživjeti, unatoč svim kritikama i unatoč svemu što je prošao u ova svoja četiri života, kako je rekla izložba što je bila postavljena u Muzeju grada Rijeke. Ti projekti bit će završeni i pridonijeti razvoju kulture u Rijeci.
Rijeka se definitivno mijenja, dobit će i toliko željeni autobusni kolodvor na Žabici, kako će se te promjene odraziti na Riječane?
– Definitivno smo u jednom trenutku koji se ne ponavlja često u povijesti, konačno koristimo sve benefite članstva u Europskoj uniji. Rijeka se najbolje i najbrže razvijala kada je bila dio većih sustava, bile to države ili carstva, danas je to samostalna Hrvatska u okviru Europske unije, a ulazak u Shengen i dolazak eura donijeli su veću internacionalizaciju čitavog sistema, dostupniji smo, sigurniji smo, Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja u okviru Europske unije, mislim da smo po tome broj jedan u Europi. U našem neposrednom okruženju su najbogatije regije Europe. Da je željeznica na europskoj razini, to bi bilo na dva tri sata, a to je nešto o čemu sanjaju generacije, a nadam se da je to izvedivo u narednih desetak godina. Tu su velike investicije koje mijenjaju infrastrukturu, lučku, cestovnu, željezničku, ne samo na području Rijeke, nego i šire. Mi smo izrasli na luci, to je dio našeg DNK, naša povezanost s morem mora biti u promišljanju svakoga tko se misli baviti javnim poslom. Što se tiče investicija to su prepoznale svjetske kompanije, od najveće brodske kompanije na svijetu i najvećeg brodara Maerska do Lursena, ACI Gitone je tu prisutan, Rijeka je sjedište najveće farmaceutske tvrtke u hrvatskom vlasništvu, najvećeg maloprodajnog lanca u hrvatskom vlasništvu, najveće agencije za promet nekretnina, najvećeg lanca marina na Mediteranu, tu djeluje najveća dentalna klinika u ovom dijelu Europe, više od 2000 inžinjera radi na projektiranju brodova koji plove svjetskim morima. Uz sva kritička promišljanja, a kritika bi trebala biti ta koja nas tjera naprijed, uvjeren sam da Rijeka u narednih nekoliko godina može postati mjesto gdje ljudi žele živjeti i raditi. Naravno da tu ima i problema, od cijene nekretnina, borbe za svako dijete u vrtiću, ali mislim da uz ovu perspektivu i ulaganja kojih se ne treba bojati možemo ići naprijed. Ja ne mislim da je netko oteo Žabicu iz Rijeke jer smo mi to zemljište prodali. Ali osnovno pitanje u tome je bilo: da li za 70 milijuna eura zadužiti grad što je bilo nemoguće, jer je to iznos trećine proračuna i baviti se komercijalnom djelatnošću, ili naći partnera koji će po našoj ideji, našem urbanističkom planu realizirati čitav projekt bez zaduživanja grada. Postoji potencijal da te novce uložimo u neku drugu nadgradnju, a uvjeren sam da ćemo 2025. godine imati završen i kolodvor s 14 perona, garažu s 800 mjesta u centru grada i komercijalni dio od 8000 kvadratnih metara prostora na zavidnoj europskoj razini, kako i dolikuje gradu bogate srednjoeuropske i mediteranske baštine, s kojom se svi zajedno ponosimo. Realizacijom Art-kvarta i svega što sam govorio, Rijeka će definitivno promijeniti svoje lice, tu su i investicije najavljene od strane novih vlasnika Jadran hotela, koji će sigurno ići u daljnja ulaganja i poboljšanje kvalitete ponude. Grad je tu radi građana, oni će sigurno osjetiti benefite čitave priče i ta tranzicija koja je započela devedesetih iz industrijskog grada u grad novih tehnologija, pa i turizma, ali i u grad koji se bazira na farmaceutskoj industriji, brodogradnji koja je ipak preživjela, i projektiranju brodova, što je također jako važno, definitivno će se nastaviti. Možda prenaglašavamo strane investicije, ali u Rijeci postoji baza i znanja i domaćih kompanija koje su itekako konkurentne, koja daje jedan ogroman potencijal razvoja. Naravno da izazova ima, uvijek će ih biti, ali sve skupa možemo biti zadovoljni, u narednih nekoliko godina sve to možemo zapakirati, a to neće biti lako. Tu je niz političkih izazova, čeka nas nekoliko izbora do 2025. godine, vidjet ćemo kako će se podijeliti i te karte.
Što će nakon svih tih promjena dobiti riječka kultura?
– Riječka kultura, uz naravno dio institucionalne kulture, koja zauzima velik dio gradskoga proračuna, oni će nešto opasti u smislu postotka financiranja, jer su ove dosadašnje investicije bile velike. No, vjerujem da je riječka kultura žilava, tvrdoglava i da će se izboriti za svoje mjesto pod suncem u narednim godinama, uz suradnju institucionalne kulture i nezavisne scene pa da prodišemo u jednom novom ritmu.
Rijeka je iznova dobila Galeriju O.K., koja je također obogatila Art-kvart Benčić
– Vidim da je gostovao Slaven Tolj, koji je dao svoj ogroman doprinos Europskoj prijestolnici kulture, prvom prilikom, to sam Damiru Čargonji Čarliju obećao, definitivno ću navratiti. Čarli i ja se znamo jako dugo vremena, Čarli je dobio i Nagradu grada Rijeke 2021. godine, cijenim njegov rad, a cijenim i njegovu kritiku, koja je uvijek dobrodošla, naročito kada je dobronamjerna jer onda je prihvaćam u cilju suradnje i napretka.
Riječka kultura nedavno je dobila još jedan prostor, prostor ex Name izuzet je iz Odjela za gospodarenje imovinom i dodijeljen Odjelu za kulturu, doduše privremeno, za dvije izložbe: Putevima Frankopana i Ličnost i simbolika lika i djela Gabrielle Coco Chanel. Hoće li riječka kultura nakon ove odluke taj prostor trajno dobiti na korištenje, postoji li kakav program za upravljanje tim prostorom i tko će to voditi?
– Mojim zaključkom od 20. ožujka 2023. godine prostor na adresi Korzo 9,11 privremeno je izuzet iz upravljanja Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom – sadašnjeg Upravnog odjela za gradsku imovinu – i dodijeljen je na upravljanje Odjelu gradske uprave za kulturu – sadašnjem Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade i to na razdoblje do 20. listopada 2023. god.
Razlog navedenom leži u činjenici da je taj prostor, iako oglašavan za zakup, primjerice samo u 2022. godini čak 7 puta u javnim natječajima, bio prazan – odnosno bez zakupnika. Prostor je oglašavan za djelatnost trgovine, djelatnost ugostiteljstva (kavana), djelatnost računalnog programiranja i savjetovanja kao i djelatnost specijalističke medicinske prakse. Ali nije bilo interesa zakupaca.
Stoga se zaprimljena inicijativa za korištenje prostora kao izložbenog pokazala kao oportuno rješenje da se u vrijeme turističke sezone prostor koristi za kulturne i promotivne sadržaje kao izložbeni prostor koji će obogatiti turističku ponudu i izravno doprinijeti razvoju urbanoga turizma na lokaciji u samom središtu grada. Jednako tako, intencija je da se na navedeni način javnost zainteresira za navedeni prostor. U listopadu ove godine upravljanje prostorom ponovno preuzima Upravni odjel za gradsku imovinu i tada će prostor biti oglašavan u javnim natječajima za davanje u zakup.
Uz sva kritička promišljanja, a kritika bi trebala biti ta koja nas tjera naprijed, uvjeren sam da Rijeka u narednih nekoliko godina može postati mjesto gdje ljudi žele živjeti i raditi
Marko Filipović
Svi koncesionari na riječkim plažama dobili su koncesije na dvije godine, iako je Grad rekao da je od PGŽ, koja koncesije izdaje, tražio da koncesije budu dodijeljene na pet godina. Jeste li mogli iskoristiti svoj politički utjecaj kod Župana Komadine, u Rijeci je ipak na vlasti ista politička opcija, a s većim brojem godina i koncesionari i građani koji na te plaže dolaze dobili bi veću sigurnost, a u svjetlu ovih najava o promjenama na pomorskom dobru?
– Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje, postupak davanja koncesijskog odobrenja i visina naknade za davanje koncesijskog odobrenja propisani su Uredbom o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru. Za svaki grad/općinu na čijem području postoji pomorsko dobro osniva se Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja i to Vijeće daje koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, koje ne isključuju niti ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra. Uredbom je propisano da na temelju provedenog postupka Vijeće daje Odobrenje na vremenski rok do najviše 5 godina, a rok se određuje na kalendarske (nedjeljive) godine. Međutim, Uredbom je ujedno utvrđeno da iznimno kada se koncesijsko odobrenje daje na vremenski rok dulji od jedne kalendarske godine, a za obavljanje djelatnosti potrebna je mikrolokacija na pomorskom dobru, Vijeće je dužno ishoditi posebnu potvrdu nadležnog tijela u županiji, kojom se potvrđuje da za vrijeme na koje se daje odobrenje neće biti pokrenut postupak koncesioniranja. S obzirom na te odredbe, Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja Grada Rijeke je dopisom od 28. ožujka 2023. godine zatražilo od Upravnog odjela za pomorsko dobro, promet i veze Primorsko-goranske županije izdavanje posebne potvrde, tj. zatražena je posebna potvrda na rok do 5 godina, za mikrolokacije na kojima je utvrđena postava privremenog objekta do 12 m2 sa pripadajućom terasom za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva. Razlog zbog kojeg smo to zatražili leži upravo u činjenici da u Gradu smatramo da su lokacije na riječkim plažama o kojima je riječ već postala prepoznatljiva mjesta susreta, gastro i ugostiteljske ponude, zanimljivih i zabavnih događanja i programa, obogaćuju turističku ponudu i sezonu čine programski dinamičnom. Nažalost, dopisom od 6. travnja 2023. godine Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze Primorsko-goranske županije dostavio je Posebnu potvrdu koja je izdana samo na 2 kalendarske godine i to do 31. prosinca 2024. godine. Ja razumijem da je svima koji obavljaju određene ugostiteljske i kulturno-zabavne djelatnosti na pojedinim mikrolokacijama u Rijeci rok od 2 godinedoista kratak za planiranje ikakvih posebnih ulaganja na tim lokacijama pa i za dugoročnije programske planove, no, ponavljam Vijeće Grada Rijeke za davanje koncesijskih odobrenja zatražilo je od Županije posebnu potvrdu na rok od 5 godina, ali nažalost, potvrdu za traženo razdoblje nismo dobili, nego samo na 2 godine.
Za kraj političko pitanje, Možemo je najavilo samostalan izlazak na izbore, kakva je situacija s SDP-om i hoćete li se 2025. godine ponovno kandidirati za gradonačelnika Rijeke?
– U politici je uvijek sve moguće, politika je umijeće mogućega. Naravno da promišljanja postoje, treba na vrijeme donositi odluke, mislim da je odluka Možemo! o samostalnom izlasku na izbore možda malo preuranjena, to će ocijeniti birači na izborima. Naš sustav definiran je tako da su izborne jedince nelogično skrojene, vidjet ćemo je li ta njihova odluka bila dobra. SDP je stranka koja ima bogatu tradiciju, bazu i infrastrukturu za sve izazove što nas očekuju, vrata nisu nikome zatvorena i ja očekujem da će iduća Vlada RH biti od centra na lijevo. U tom segmentu velike gradove vidim kao generatore promjena na nacionalnoj razini, suradnja s gradonačelnicima je na zavidnoj razini, bez obzira na političke razlike. Puno je izbora pred nama do 2025. godine, a što se tiče lokalnih izbora, sjetite se samo 2021. godine i analize raznih analitičara „Potop crvene Rijeke“, „Bastion je pao“, „Gotovo je“, pa smo unatoč svemu preživjeli, formirali gradsko vijeće, pobijedili na izborima. Vjerujem da će socijal-demokracija ostati izbor Riječanki i Riječana i prva politička opcija u gradu, vjerujem da će ljudi to prepoznati.
#Aleš Suk #Art kvart Benčić #Galeb #Galerija O.K. #Kristian Sirotich #Marko Filipović #Muzej grada Rijeke
