U CRNO – BIJELO – CRVENOJ LAMPARNI, PRI UPADU U UNDERGROUND CITY XXI
PROJEKT „SPLEEN RIJEKE“ GALERIJA OK – DKC LAMPARNA
SIJEČANJ – SVIBANJ 2024.
Počeci, začeci (lat. conceptus = začeće) CRNO – CRVENIH povijesnih avangardi XX. stoljeća imali su nekoliko dramatičnih, tragičkih momenata (u starogrčkom i Nietzcheovom značenju: Rođenje tragedije iz duha muzike, Filozofija u tragičkom razdoblju Grka etc.) kojima je započela SVJETSKA velika priča o fašizmu/antifašizmu (1919. – 1921.), u godinu – dvije dana nakon ruske, „sovjetske“ Oktobarske revolucije i slomova imperija (europskog i „ne-europskih“) sa završetkom Velikog Rata (Prvog svjetskog) – gdje? – pa, upravo u Fiume odnosno Rijeci te u Labinu, Alvoni! Tu su dokrajčene „piratske utopije“ stare Europe i inaugurirana je paradigma „Temporary Autonomous Zone“, privremene/-ih autonomne/-ih zone/-a (vidi: Hakim Bey, TAZ), u Rijeci. Tu se dogodio prvi ustanak, pobuna protiv fašizma, u Alvoni, Labinu: Labinska Republika!
Tu se i dan-danas „lome koplja“ i prevrću na žaru „vrući krumpiri“, ne „krumpirice za prste polizat“ suvremenih riječkih populista, gentrifikatora Rijeke, „moderatora“/ „panelista“ odnosno dežurnih političkih ideologa/ – loškinja, funkcionera/-erki i „kadrovika“ odnosno „ kadrovikinja“ nego – filozofa, umjetnika, teoretičara i povjesničara umjetnosti – ne samo XX. stoljeća i povijesnih avangardi nego, evo, i XXI. stoljeća.
Tim povijesno – umjetničkim fenomenima i njihovu „vidljivu“ i „nevidljivu“ nasljeđu (baštini), „nematerijalnoj baštini“ (eng. invisible heritage) posvetili su više od tri desetljeća života i djelovanja neki od riječkih i labinskih, istarskih, sljedbenika ključnih modernističkih i avangardističkih aksioma, premisa i postulata artističkog i transartističkog djelovanja. Ovom prigodom – u povodu nedavnog otvorenja izložbe „Spleen Rijeke“ u Galeriji Lamparna (DKC Lamparna) treba svakako istaknuti upravo povijesnu, pionirsku i herojsku ulogu osnivača, protagonista i voditelja labinskog konkretno – utopijskog projekta „Labin Art Express“ (LAE: D. Zahtila, pok. K. Farkaš, et al.) i njihova nevjerojatnog uspjeha u toj višedesetljetnoj borbi za „osvajanje“, transformaciju, reanimaciju, uređenje i održivo funkcioniranje „Lamparne“, Labina i internacionalne „Kulture Rudnika“ – Rudnika kulture. I to onkraj svih lokalnih, regionalnih, nacionalnih administrativnih „gabarita“ i granica.
Lamparna je sjajan primjer kako i pisoari za radnike (ne tek Duchampova „Fontana“ kao ready-made) mogu postati sjajno preobražen i znakovit element galerijskog i umjetničkog prostora i postava izložbe i mogućih performansa. Nakon uspješno izvedene riječke akcije i izložbe „Spleen Rijeke“ (siječnja 2024.) u organizaciji Galerije OK, potkraj svibnja sam/smo na poziv voditelja i kuratora izložbe, umjetnika Damira Stojnića – također istaknutog protagonista kako riječke tako i labinske „scene“! – s njime u suradnji i korespondenciji – zajednički postavili, predstavili i otvorili (25. svibnja, uvečer) novi postav „Spleena Rijeke“ u CRNO – BIJELOM ambijentu Galerije Lamparna (zidovi crni – bijeli pisoari) . Dok je polazna pretpostavka u kreiranju izložbe u Rijeci bila bjelina zidova i praznina bijelih listova papira, aludirajući pritom i na prethodnu konceptualnu izložbu „NIŠTA“ Damira Čargonje Čarlija, te na koncept izložbe zadan od strane kuratora – slavnog riječkog umjetnika Kreše Kovačićeka – da Galeriju pretvorimo u slikarski atelier u kojem trebam nacrtati/naslikati i postaviti s njim u nekoliko dana – izložbu.
Nakon ovog uvoda u događaj povezivanja dviju akcija i izložbenih prezentacija na crveno-crnoj liniji (struni) poveznici na transverzali Rijeka – Labin, upućujem zainteresirane promatrače/-ice, posjetiteljice/-lje, poštovanu publiku na objavljeni, tiskani katalog izložbe „Spleen Rijeke“ u nakladi DKC Lamparna i posebice na kongenijalan tekst, predgovor iz pera (duha – računala) Damira Stojnića.
/… / „Nakon Rijeke, galerija DKC-a Lamparna u Labinu novi je plato ili ravan prikazanja Cerovčeva koncepta, koji je fundiran na trodijelnoj osnovi Baudelaireove zbirke pjesama u prozi SPLEEN PARIZA, drami KRALJ UBU Alfreda Jarryja te biblijskom prikazu CRVENOG ZMAJA u interpretaciji starog albionskog barda Williama Blakea.“/…/ D. Stojnić, Slezena Rijeke u Labinu: K(r)varnerski brevijar Dr. Cerovca; fragment iz Predgovora.
Pošto je notorno poznato da je Rijeka u suštini GRAD KOJI TEČE (Igor Večerina), treba pripomenuti barem da su tuševi, kupatilo za rudare, BIJELI PISOARI Lamparne upravo idealan simbol SLAPOVA kojima TEČE odnosno – tekla je nekoć! – rijeka „krvi, znoja i suza“ generacija labinskih rudara. Stoga ti pisoari, nad koje se nadvio čak i famozni Narcis (vidi: Caravaggio) s korica knjige „Kultura selfija“ Ane Peraice, konceptualno i vizualno savršeno kontrapunktiraju CRNILU zidova i crveno – crnoj (ne-)boji DRAME na nebu i u paklu apokaliptičkih crteža, lino – matrica i kolaža na njima. Tom brutalnom MATRIX-u „gentrifikacije“, „ dopolavora“, „beskućništva“, „migracije“, postindustrijskog posthumanizma i grabežljivosti NWO -a, na K(R)VARNERSKOM primjeru.
