Poezija živi i događa se na ovom svijetu mimo svih stanja i zakona. Izvire na čudnim mjestima, čini vodoskoke, vodopade ili tiho žubori, ulijeva se u mora i oceane ili ponire i teče pod zemljom da je nitko ne vidi, ali to ne umanjuje njenu ljekovitost i njenu snagu. Čak i poezija koju nikad nismo iskazali, živi u nama i čini nas pjesnicima. Pjesnik nije ime, titula, niti mjesto u svijetu. To je način poimanja svijeta. Svi smo pomalo pjesnici. Ako raskrčimo put prema sebi i otklonimo zazor od jezika, poezija se sama dogodi.
Ovo je odabir pjesama sa zimske radionice poezije u dvorcu Stara Sušica, na kojoj je mentorica bila Frida Šarar. Sedam novih imena za koje ste možda negdje već čuli, ili ćete tek čuti.
Romana Šimunić (55), Zagreb
PLAMEN Tuga za vremenom što je prošlo uzalud Ludost zatomljena Mladost nerasplesana Psovke neizrečene Oštar jezik zauzdan Srce u plamenu nije izgorilo Baklja koju sam hrabro nosila ne treba vam više Sada svjetlo dajete vi meni Usred mene tiha kapelica
Adrian Satja Kurdija (32), Zagreb
NEDOHVAT Zar ne vidiš taj berlinski zid? Domahujem prijateljima s druge strane, ali znam da će nas njihove krunice razdvajati, da ćemo se brže pozdravljati, da će ručkovi kraće trajati. Morat će na misu. S njima ne mogu o spolnim organima i ostalim stvarima. O životu. Priđi tom zidu, stavi uho na njega, osluhni. Vibracije s obje strane prenose šapat: kako možete, kako ne vidite! Domahujemo si, ali jedni druge vidimo manje živima, utrnulima. Skačem, provirujem, vidim predivne žene pod tankom koprenom. Dovikujem, kopam tunele, dohvaćam, daleko su. Naš razgovor je vječno hrvanje, prijatelju, i čini se da nikad nije ni o čemu drugome, samo o tom zidu. Možda se jednom na njega popnemo.
Ana B. T. (45), Zagreb
POKRAJ RIJEKE Najviše volim biti uz rijeku šuteći Sporo teče Hladna je i blatna. Hranjiva i bistra ružnim ribama Koje hrane neke Prilično ružne ljude. Ipak, iznad je svečana aureola svjetlosti Isijava smisao životni: Možeš to proizvesti! Cvrči struja ljubavi Gusta, ljepljiva Zelena Sukladna tvojim regulativama. Ne postoji baterija koja ljubav skladišti Samo se natalože Trenuci puni zadaha A britko reže granica protoka I vremena.
Max Rumen (23), Zadar
DVORAC I PSIHIJATRIJA Gacanje po snijegu i doručak u dvorcu u siječnju: džemovi i fete kruha. Tu-dum, tu-dum. Pomrčina prsa, grušanje jednjaka. Kao onda kad sam popio šaku pilula. Tu-dum, tu-dum. Jutro na psihijatriji: džemovi i fete kruha. Tu-dum, tu-dum. Smijeh poput pucketanja prstiju, rasprave o feminizmu i bendovima. Tihi tiši najtiši tu-dum, tu-dum. Ipak živim. Tu-dum, tu-dum.
Snježana Mihačić (57), Zagreb
PUT U SEBE U oceanu amniona Dišem bez zraka Vidim bez svjetla Život O kojem znam da Ne znam išta Osim nagovještaja Ljubavi U otkucaju majke I pulsiranje pupkovine. Kad okopni snijeg Sa moga imena I voda poteče proljeću, Sjeme tuge zatomljene Niknut će suncem izmamljeno, prevareno Kad okopni snijeg I korijen tjeskobe I krošnja straha Rane me i nadkrile Nitko me prepoznati neće Samo Sebe Ja.
Nikola Dubroja (25), Pula
NEŠTO MOJE U dimu cigareta muškim i ženskim siluetama zavaljenim u separeu tražio sam nešto moje U vikanju pod prozorima naslaganim bocama pored gradske galerije tražio sam Mislio sam da u kameleonovoj prilagodbi postoji nešto moje što je spavalo u slobodnom letu
Ena Vincek (20), Varaždin
RAZGLEDNICA nije mi trebalo više ni od mene ni od vas ništa više od tvoje juhe, mama ništa više od starog džempera i tetinog šala par naranča ispod božićnog drvca plakala sam danas nemam kod kuće srne kao moja Jelena i lutka iz izloga je bila preskupa ali skuhali smo gris za večeru pljuvali ga kroz smijeh pričam o tome prijateljima ispred kapije, na panjevima uz partiju mlina često skupljam suvenire pa im svašta donesem zagrljaj, gumi-gumi, zlatovez isplela sam pletenice baka me uspavala pjesmom i poljupcem u tjeme ujutro ćemo do polja da joj naberemo cvijeće jer nam svaku večer pjeva onako, ravno iz srca prije spavanja se prekrižim meni se u životu sve posložilo
Istaknuta fotografija: Klara Stilinović
#CeKaPe #Frida Šarar #poezija #radionica poezije #Stara Sušica
