Prije šezdeset godina na opatijskoj je obali otvoren hotel koji će postati jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, ali i jedno od značajnih ostvarenja hrvatske modernističke arhitekture. Hotel Ambasador, djelo arhitekta Zdravka Bregovca, otvoren je 17. srpnja 1966. godine, u vremenu kada se jugoslavenski turizam ubrzano mijenjao, okrećući se međunarodnom tržištu i gostima visoke platežne moći. Šest desetljeća poslije njegova je povijest oživljena izložbom „Hotel Ambasador – 60 godina ikone modernizma”, otvorenom u petak navečer u opatijskoj Vili Angiolini, u organizaciji Hrvatskog muzeja turizma.
Dobro posjećeno otvorenje bilo je prilika za svojevrsno putovanje kroz jedno razdoblje opatijske i hrvatske turističke povijesti. Okupljenima je izložbu predstavila ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma, ujedno autorica njezine koncepcije i kustosica, Nataša Ivančević, govoreći o nastanku hotela, arhitektu koji ga je projektirao, okolnostima njegove izgradnje, ali i brojnim zanimljivostima iz života nekadašnjeg Ambasadora.
A tih je zanimljivosti, pokazalo se, bilo napretek. Od luksuznih automobila kakvi se rijetko gdje moglo vidjeti, gostiju kojima su kavijar i najskuplji šampanjci bili dio svakodnevice, do zaposlenika koji su zahvaljujući izdašnim napojnicama katkad mogli živjeti i bez podizanja redovite plaće. Ipak, iza svih tih priča stoji mnogo ozbiljnija povijest hotela koji je označio novo poglavlje opatijskog turizma, ali i promijenio izgled grada.

Predstavljajući izložbu, Nataša Ivančević posebno je zahvalila Borki Bobovec, upraviteljici Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, koja je s velikim entuzijazmom prihvatila suradnju na projektu, kao i autoricama izložbenih tekstova Matei Plišić, Patriciji Počanić, Nini Hrabi i Koraljki Vlajo. Zahvalila je i brojnim muzejskim i arhivskim ustanovama koje su ustupile građu za izložbu te obitelji Zdravka Bregovca, zahvaljujući čijoj je donaciji sačuvan značajan dio njegove projektne ostavštine.
Arhitekt koji je stvarao novu turističku arhitekturu
Zdravko Bregovac bio je mnogo više od projektanta jednog velikog hotela. Njegov opus obuhvaća više od trideset realiziranih hotelskih i turističkih objekata u Hrvatskoj i izvan nje, a počeci njegova stvaralaštva povezani su s eksperimentalnom umjetničkom grupom EXAT 51, koja je početkom pedesetih godina zagovarala povezivanje arhitekture, slikarstva, kiparstva i dizajna.
– Jako mi je teško u nekoliko rečenica opisati značaj i ostavštinu Zdravka Bregovca. Riječ je o golemom arhitektonskom opusu, s više od trideset realiziranih hotelskih i turističkih objekata. Njegovi počeci vezani su uz djelovanje grupe EXAT 51, uz interes za eksperiment, čistoću forme i apstrakciju. Bila je to generacija koja se borila za promjenu tadašnje umjetničke paradigme, a to u ono vrijeme nije bilo nimalo jednostavno, istaknula je Ivančević.
Godine 1961. Bregovac se pridružio Opatija projektu, u vrijeme kada se otvarala mogućnost snažnog razvoja turističke arhitekture. Prepoznao je promjene koje su zahvaćale tadašnji turizam, od modela radničkog odmora prema sve izraženijem međunarodnom, komercijalnom i luksuznom turizmu.
– Zemlja se željela predstaviti kao moderna i otvorena prema Zapadu. Gradila se Jadranska magistrala, razvijao se masovni turizam, a hoteli su postajali svojevrsna posjetnica Jugoslavije, koju su mnogi još poistovjećivali s istočnim blokom. Željelo se pokazati da je riječ o modernoj i otvorenoj zemlji koja može razvijati i elitni turizam. Upravo je u takvim okolnostima nastao Ambasador, objasnila je ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma.
Ambasador je bio jedan od najambicioznijih projekata takvog vremena. S više od dvjesto soba i približno četiristo ležajeva, zimskim i vanjskim bazenom, restoranima, barovima, garažama, prostorima za zabavu i dječju igru, frizerskim salonom, mjenjačnicom, pa čak i posebnom prostorijom za pse, bio je zamišljen kao hotel koji će zadovoljiti i najzahtjevnije goste.

Bregovac, međutim, nije razmišljao samo o vanjskom izgledu građevine. Projektirao je i dijelove namještaja, rasvjetnih tijela i hotelske opreme, nastojeći stvoriti skladnu cjelinu u kojoj arhitektura, dizajn i umjetnost čine jedinstven prostor.
Posebno je zanimljivo da je, prema podacima predstavljenima na otvorenju, približno 90 posto hotelskog namještaja i opreme bilo proizvedeno u tadašnjoj Jugoslaviji. U realizaciju interijera bili su uključeni brojni umjetnici, a važnu ulogu imao je i Boris Vižintin, tadašnji ravnatelj riječke Moderne galerije. Izvorni interijeri, koji su tijekom desetljeća znatno izmijenjeni obnovama i prilagodbama suvremenim hotelskim standardima, bili su svojevrsna izložba moderne umjetnosti i dizajna.
Vila Biedermann i perivoj koji su nestali
No, povijest izgradnje Ambasadora ima i jednu manje poznatu stranu.
Na mjestu današnjeg hotela nekada je stajala reprezentativna historicistička vila Biedermann, izgrađena 1885. godine, okružena jednim od najvećih opatijskih perivoja. Vila i perivoj nestali su kako bi na njihovu mjestu mogao biti podignut novi hotelski kompleks.
Kako je objasnila ravnateljica Ivančević, prvotno je za gradnju Ambasadora bila predviđena lokacija na Lipovici. Međutim, tadašnje općinske vlasti zaključile su da ondje nema dovoljno prostora ni odgovarajućih uvjeta za tako velik hotel, pa je odabrana lokacija na Tomaševcu.
– Vila je srušena, a prekrasan perivoj, jedan od najvećih u Opatiji, uništen je kako bi hotel mogao niknuti, ispričala je Ivančević, dodajući kako je i nju iznenadila fotografija na kojoj se vidi da je vila još uvijek stajala dok je gradnja hotela već bila u tijeku. Uklonjena je tek kada je trebalo graditi vanjski bazen.
Ta naizgled usputna povijesna činjenica otvara i pitanje koje je danas ponovno aktualno: gdje završava razvoj, a počinje gubitak identiteta grada?
Ambasador je nesumnjivo postao važan dio opatijske arhitektonske i turističke baštine, no njegovu je nastanku prethodio nestanak jednog starijeg sloja gradske povijesti. U vremenu u kojem se Opatija ponovno suočava s raspravama o izgradnji, očuvanju prostora i promjenama vlastite vizure, sudbina vile Biedermann dobiva dodatnu težinu.
Paradoks je gotovo simboličan: ono što je nekoć predstavljalo prekid s prošlošću, danas je i samo postalo baština.
Kavijar, luksuzni automobili i napojnice veće od plaća
Gradnja Ambasadora započela je 1964. godine, a tijekom završne faze pojavili su se ozbiljni financijski problemi. Početkom 1966. nastavak projekta omogućen je velikim kreditom i pomoći iz Beograda, pa je hotel ipak otvoren u srpnju iste godine.
Zanimljivo je da su cijene noćenja u početku bile razmjerno niske, dijelom i zbog bojazni hotelskog menadžmenta da neće uspjeti vraćati golemi kredit. Prema podacima koje je iznijela Ivančević, noćenje je u jednom razdoblju stajalo svega četiri američka dolara, što je izazivalo čuđenje i među stranim gostima.
No, Ambasador je ubrzo postao sinonim za luksuz.
Nekadašnji zaposlenici prisjećali su se vremena kada su Opatijci dolazili pred hotel samo kako bi razgledali skupocjene automobile njegovih gostiju. U hotelskim zalihama uvijek je moralo biti kavijara, šampanjca Dom Pérignon i drugih skupocjenih delicija, kako bi se moglo udovoljiti zahtjevima imućnih gostiju.
Posebna se pozornost posvećivala osoblju. Od zaposlenika se očekivalo poznavanje stranih jezika, besprijekorno ponašanje i profesionalnost, a obuka je uključivala i stroga pravila o izgledu, odijevanju i ophođenju s gostima.

– Francuski se govorio kao dobro jutro, slikovito je opisala Ivančević tadašnje standarde.
Koliko je usluga bila cijenjena, svjedoče i sjećanja na zaposlenike koji su od gostiju dobivali toliko velike napojnice da nisu morali podizati svoje plaće. Ti su detalji dio jednog svijeta u kojem je hotelski luksuz podrazumijevao mnogo više od raskošno uređenih soba i restorana.
Povijest koja je mogla biti izgubljena
Izložba u Vili Angiolini donosi arhivske fotografije, nacrte, dokumente, predmete i drugu građu koja svjedoči o nastanku i životu hotela. Međutim, njezina je priprema otkrila i zabrinjavajuću činjenicu: znatan dio nekadašnje hotelske dokumentacije nije sačuvan ili barem nije bio dostupan istraživačima.
Ravnateljica Ivančević upozorila je kako je, za razliku od nekih drugih hotelskih zbirki, u slučaju Ambasadora bilo iznimno teško doći do fotografija, knjiga gostiju i drugih uspomena. Velik dio materijala pronađen je zahvaljujući upornosti istraživača, muzejskim zbirkama i entuzijastima koji su tijekom godina sačuvali pojedine predmete i dokumente.
– Ovdje, nažalost, nije bilo ni knjige gostiju, a iz hotela smo uspjeli posuditi vrlo malo fotografija, istaknula je Ivančević, pozivajući građane koji posjeduju fotografije, razglednice, dokumente ili druge uspomene vezane uz Ambasador i ostale hotele da se jave Muzeju.
Upravo takva građa omogućuje da se hotelska povijest ne svede samo na arhitektonske projekte i službene podatke, nego da se sačuvaju i priče ljudi koji su u tim prostorima radili, boravili i stvarali uspomene.
U realizaciji izložbe posebno je važna bila suradnja s Hrvatskim muzejom arhitekture HAZU, u kojem se čuva velik dio Bregovčeve projektne ostavštine, zahvaljujući donaciji njegove obitelji. Otvorenju je prisustvovala i njegova kći Marina Bregovac Pisk.
Bregovčeva priča nastavlja se u Šporeru
Izložba „Hotel Ambasador – 60 godina ikone modernizma” tek je prvi dio šireg predstavljanja stvaralaštva Zdravka Bregovca. Hrvatski muzej turizma za 18. prosinca najavljuje otvaranje izložbe „Turistička arhitektura Zdravka Bregovca” u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer”, koja će prikazati raznolikost i opseg njegova rada na hotelskim i turističkim objektima.

Ambasador je, naime, tek jedno, premda iznimno značajno, poglavlje u stvaralaštvu arhitekta koji je snažno utjecao na oblikovanje turističkog prostora Jadrana u drugoj polovici 20. stoljeća.
Šezdeset godina nakon otvorenja, hotel je i dalje jedan od prepoznatljivih opatijskih simbola. Njegova se unutrašnjost mijenjala, gosti i turističke navike također, ali građevina je ostala trajni podsjetnik na vrijeme u kojem je nastala i na ambicije društva koje ju je gradilo.
Izložba u Vili Angiolini pritom podsjeća da povijest jednog grada ne čine samo građevine koje su opstale, nego i one kojih više nema. Poput vile Biedermann, čije je mjesto zauzeo hotel koji je s vremenom i sam postao dijelom opatijske povijesti.
Izložba ostaje otvorena do 21. veljače 2027. godine.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
#Hotel Ambasador #Hrvatski muzej turizma #Nataša Ivančević #Opatija #Zdravko Bregovac

