Jučerašnjim koncertom u Pogonu kulture, riječki bend The Black Room predstavio je svoj najnoviji studijski album „Future Memories” i obilježio deset godina postojanja. Samim time održali su i svoj najveći koncert na domaćem terenu dosad, a sudeći po njihovoj energiji i izvedbi, ovdje priča definitivno ne staje.
Pogon kulture je sinoć bio fino ispunjen, taman da svi imamo više nego dovoljno mjesta za uživanje i ljuljanje na njihove nostalgične indie rock melodije. Ipak kažu da je „Future Memories” njihov najiskreniji i najosobniji album dosad, i to se osjeti.
Koncert su vrlo efektno otvorili s “Dreaming in Colours” onaj početak je momentalno privukao pažnju, kao svojevrsno obećanje (koje smo kasnije čuli i od Jakova) da nam neće biti dosadno. Koliko god se bend na stageu voli našaliti, oni su u svojoj izvedbi profesionalni, prisutni i uigrani, a unatoč tome što je trema zbog svirke na domaćem terenu negdje morala postojati, ona nije bila vidljiva. Na koncu, Jakov Katalinić (vokal), Leo Ventin (gitara i sintesajzeri) i Ivan Ritoša (bubnjevi) iza sebe imaju dugogodišnje prijateljstvo, pa su opuštenost i povezanost koje dijele na pozornici neminovne. Ako tome pridodamo setlistu pjesama koje klize po garage rocku, indieju, new waveu i synth-popu, i koje istovremeno zazivaju atmosferu osamdesetih i nude nešto novo i svježe, ne čudi da se bend naočigled zabavio i uživao, i publika zajedno s njima.
Nakon albuma “In This Town Lies A City” i “Motel Monaco”, bend se na trećem albumu okrenuo suradnji s Darkom Terlevićem iz Siidsa. S njima i stilski imaju mnogo dodirnih točaka, pa je bilo logično da im se dvojac u nekom trenutku sinoć pridruži na stageu. “Eye For An Eye” je tako zaživjela s novom snagom, a poznavali i voljeli tu stvar ili ne, bilo je lijepo svjedočiti ovom riječkom rock momentu. Tada se valjda probudi i dodatna nostalgija – ne samo za nečim emotivnim i dalekim što možda nude njihove pjesme, nego opipljivim sjećanjima, trenucima koje vežemo za eru njihovih početaka, taj prostor i Rijeku općenito.
Nakon pozivanja svojih ‘gošći’ na stage, bend je nastavio sa svojim novim i starijim stvarima, a vraćajući se u prošlost, pozvali su i trećeg gosta: nekadašnjeg člana benda i osnivača Miljena Sirotića. Tu su zašli u intenzivniji rock zvuk i upečatljive riffove kakvi su jučer u kombinaciji s mekšim stvarima poput “Motel Monaco” sveukupno stvorili dobar balans.
Na kraju su došli i do možda najbolje pjesme koje su dosad napisali, ili barem najbolje s novog albuma, a to je “Future Memories”. Ti momenti samo stvore poriv za slušanjem još takvih pjesama koje iskaču, kao što su “Future Memories” ili “Closer”, i odmicanjem od ponavljajućih motiva i sličnosti u energiji i atmosferi, za što bend s kreativne strane očito ima potencijala. S druge strane, The Black Room je uspio stvoriti svoj autohtoni glazbeni identitet, unatoč neizbježnim usporedbama s raznoraznim bendovima (Interpol, The Black Rebel Motorcycle Club, Placebo), a poslušati ih uživo samo dodatno zaokruži tu cijelu priču. Dečki su usklađeni i samouvjereni (čak i kada im ozvučenje ne ide do kraja pod ruku, ali je light zato bio fenomenalan), oni toj pozornici pripadaju, mračnom ambijentu Pogona kulture još više.
Prostora za ‘boom’ kreativne momente uvijek ima, ali sinoćnji presjek deset godina postojanja The Black Rooma podsjetio je zašto su često nazivani jednim od najperspektivnijih domaćih rock bendova, a i zašto su nedavno bili pozvani da otvore zagrebački koncert kultne grupe The Jesus and Mary Chain. Nadamo se da njihovi future memories idu u smjeru hrabrih istupa koji će nas slušatelje učiniti još sretnijima što takav bend svira i stvara u našem susjedstvu.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
