Zadnjih se dana često postavlja pitanje koliko sadržaja Rijeka može ponuditi mladim ljudima, što čini kulturu mladih, tko se time bavi, bavi li se uopće tko? Na pamet mi pada nekoliko mjesta i udruga neizostavnih u kontekstu mladenačkog života u Rijeci, a jedna od njih je svakako Udruga za mlade „Briješ?“.
„Briješ na kviz“, „Briješ na film“, „Briješ na street art“ neki su od itekako prepoznatljivih naziva evenata ove udruge, koja je, čini se, jedna od rijetkih u našem gradu koja brije na kulturu mladih. Udruga za mlade „Briješ?“ osnovana je u ožujku 2022. godine te je s radom započela tik nakon ludila prouzrokovanog korona virusom. Tomislav Volarić, Dante Šolić-Hay, Nikola Veselčić i Hana Belobrk kreativni su mladi studenti koje je manjak sadržaja u pandemiji nagnao da se pokrenu te mladim ljudima u Rijeci osiguraju prostor kroz koji će se oni moći kreativno izraziti, kroz koji će moći učiti, sklapati nova prijateljstva, zabavljati se.
Do sada su organizirali brojne događaje, poput akcija čišćenja, street art festivala i planinarskih druženja, a najpoznatiji su ipak po pub kvizovima i filmskim večerima, što se održavaju naizmjenično svake srijede u Nemo klubu. Svestranost ove udruge objašnjiva je područjima djelatnosti stalne postave – Dante studira Kulturologiju, strastveni je filmofil, a njen je aktivizam možda najbolje usporediti s onim Jana Palacha – drugim riječima, sigurna sam da bi se za potrebe ostvarivanja cilja bila spremna zapaliti na glavnom trgu. Tomislav je također student Kulturologije, spada u krem de la krem riječke kvizaške scene, radio je kao sportski novinar, a trenutno radi kao interpretator maritimne baštine u muzeju na Krku. Hana studira na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, na petoj je godini slikarstva, inače je svestrana i jako talentirana umjetnica. Nikola se bavi marketingom, a u udruzi je zadužen za playliste te niz logističkih poslova.
Trud i ljubav koju u ovaj projekt ulažu ono su što na sceni čini bitnu razliku, ono zbog čega je ova udruga prepoznatljiva i autentična, a između ostalog, i ono zbog čega sam odlučila o projektima, problemima s kojima su se suočavali te planovima za budućnost popričati s Tomislavom Volarićem, predsjednikom Udruge za mlade „Briješ?“.
Kako ste došli do ideje osnutka udruge?
– To je počelo već negdje u srednjoj školi. Nikola i ja smo išli skupa u razred, mi smo inače s otoka, a tu je dosta „trulo“, cijelo vrijeme si tražiš neku zanimaciju. Onda smo krenuli na faks, u Rijeci smo bili možda dvije godine kad je krenula korona, ništa se nije moglo i u nama se taložila ta frustracija – imamo more ideja a ne možemo ništa poduzeti. Dante je isto tako postala dio te priče, mi se isto znamo već 12 godina, ona je imala snažan poriv da se afirmira, a tu je i njena ljubav prema filmu. Ja sam kvizove strašno zavolio tijekom korone, najviše gledajući „Potjeru“. Hana nam se zadnja priključila, uklopila se vanserijski, ona je najtalentiranija umjetnica koju znam. Prije nego smo osnovali udrugu, Dante i ja sjedili smo kod nje doma, u to vrijeme smo pogledali sto filmova, onda smo zaključili da je vrijeme da probamo nešto izbrijat – „briješ“ nam je bila glavna poštapalica, tako je udruga dobila ime. Ja sam pročitao „Mit o Sizifu“ Alberta Camusa, jako mi se svidjela poruka knjige, na toj nekakvoj misli smo se i pokrenuli. Počeli smo raditi ono što znamo i volimo – Hana umjetnost, Dante film, Nikola glazba, ja kvizovi.
Udrugu su osnovali i vode studenti, s nekim ste se stvarima prvi puta susretali. Kako su izgledali vaši početci?
– Prvi event smo imali u trećem mjesecu 2022. godine, tome je prethodilo rješavanje hrpe papirologije, tih formalnih stvari za otvaranje udruge, trčali smo po tim državnim uredima, pa smo našli knjigovođu.. Ma znaš, sve te užasno dosadne stvari koje moraš na početku odraditi. Nakon toga smo samo krenuli. Ja sam prezentirao ideju Marinu, koji je taman otvorio Nemo klub, njemu se ideja svidjela, podržavao nas je – tu su se susrele neke naše tendencije stvaranja zajednice, okoline u kojoj možemo „izbrijavat“ to što volimo. On nam je ustupio prostor kluba na korištenje, i onda smo održali svoj prvi event. Svega je bilo na početku, hrpa nepredviđenih situacija koje smo putem rješavali. Dante je jednom držala uvodnu riječ prije projekcije filma, kad je išla mikrofon vratiti na stalak zakačila je HDMI kabel, srušila laptop, kabel je prestao raditi. Mi smo trčali do Art-kina posuditi drugi kabel, Dante je paničarila, a kada smo se vratili svi su nam pljeskali, i projekciju smo ipak uspješno odradili. Za street art, koji iziskuje nekakvu pripremu, moraš dofurati milijun stvari tamo – od šanka, klupa, panela na kojima su umjetnici radili.. Uglavnom, naručili smo agregat, i sve super, agregat dođe, mi ga odemo pogledati i shvatimo da je agregat na benzin. Uopće nam to nije palo na pamet, mislili smo da je na struju. I ništa, Nikola i ja smo otišli do pumpe, uzeli svaki dva kanistera benzina, i tako hodali po cesti – ljudi su si mogli svašta misliti.
Do sada ste odradili niz raznih projekata i aktivnosti, čime ste počeli i kako se to razvijalo?
– Počeli smo održavanjem pub kvizova i filmskih večeri srijedom u klubu, to je bila baza našeg djelovanja. Budući da smo mi svi karakterno jako ambiciozni, volimo pobjeđivati sami sebe i svoju lijenost, odlučili smo sve zajedno podići na višu razinu. Našli smo europski projekt koji nam se učinio adekvatnim, sami smo ga napisali te na posljetku proveli tridesetak aktivnosti unutar tog projekta. Uspješno smo ga apsolvirali, dobili smo i potvrdu neki dan, što je nama, naravno, jako velika stvar, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo to napravili za vrijeme studija, uz brdo drugih stvari. Aktivnosti unutar projekta uključivale su kvizove, filmske večeri, planinarsko druženje, akcije čišćenja te još nekolicinu manjih projekata. Surađivali smo sa Studentskim Kulturnim Centrom te proveli „Street Art Festival“, koji je zapravo drugo izdanje uličnog festivala u našoj organizaciji – prve godine smo radili u Harteri s udrugom Mandala, ove godine proveli smo ga u vlastitom aranžmanu na Kampusu, a sljedeće godine bit će još veći i bolji! Oslikali smo dosta zidova u gradu, osim Hartere, gdje se i dan danas mogu naći ti murali – pa kad budete šetali Kampusom, bacite oko!
Što je od projekata imalo najbolju prolaznost kod posjetitelja, što ljude najviše zanima?
– Mi kad smo krenuli, na naše evente dolazili su isključivo naši prijatelji, tridesetak ljudi. S vremenom se skupljalo više ljudi, ti isti ljudi su se družili i druže se još uvijek, a tamo su se upoznali. Mislim da je cijeli paket onoga što mi radimo ljudima primamljiv, naravno da ne možeš očekivati isti odaziv na filmovima i kvizovima – na kviz dolaziš s ekipom, uvijek netko nekoga potegne, ma znaš kako to ide. Dobar odaziv smo dobili kada smo radili izlet u Golubinjak, na to smo jako ponosni, imali smo veliku želju za organizacijom takvog događaja, na kraju smo sve uspjeli riješiti. Teško mi je nešto izdvojiti, mislim da sve ima svoju čar i da dobro funkcioniramo.
Na kvizovima ste često slušali glas naroda pa tako uvodili kategorije za koje su posjetitelji glasali. Koliko vam je važan taj aspekt glasa publike, koliko ste se oslanjali na to što mladi ljudi traže i što u ovom gradu nedostaje?
– Mi smo mladi ljudi, i mi smo krenuli od toga što nama fali. Mislim da smo sadržaj dobro pogodili, jer nije stvar u tome koliko čega ima već kako to radiš. U Rijeci imaš Cinestar, imaš Art-kino, filmove ne moraš gledati u Nemu, a pogotovo ne one koje smo si mi u početku mogli priuštiti. To su bili filmovi stariji od 60, 70 godina, koji se smatraju kulturnim dobrom, za njih ne moraš imati distribucijska prava. To je jedino što smo si u početku mogli priuštiti, a ljudi su svejedno dolazili. Isto je i s kvizovima, imaš ih milijun u gradu. Mozaiq u Klubu Mladih je stvarno jako kvalitetan kviz, ima ih još koji su na vrhunskom nivou. Međutim, ja mislim da naša publika nije isključivo kvizaška, već su to ljudi kojima je kod nas lijepo, koji se vole zabaviti, ja kvizove tako i radim. Radim ih tako da su meni zabavni, a ljudima se to sviđa. Mislim da je to naša autentičnost, taj kreativni kaos je nešto što ljude privlači.
Kako se udruga financira?
– Ha, gledaj, u početku je to bilo jako čupavo. Ulagali smo vlastite novce, iako smo financijski, kao studenti u drugom gradu, bili katastrofa. Mi smo mladi ljudi, nakon što smo platili stan i hranu, ono što je ostalo nismo trošili na cuganje i izlaske, već smo ulagali u udrugu. To je bio potpuni kaos na početku. Imali smo platno koje se vuklo po podu, projektor na gajbama pive, ništa nije radilo kako treba. Onda su naši roditelji vidjeli da taj naš projekt negdje ide, pa su nam donirali stolice i neku bitnu infrastrukturu, pa smo kupili i prvi projektor i stalak za njega, i tako smo korak po korak gradili tu priču. Ove smo se godine financirali EU fondovima, financirao nas je i SKC. Izlazimo na javne natječaje, pišemo projekte, pa što bude – bude!
Koje su uloge članova udruge, kako ste podijelili zadatke?
– Naša udruga funkcionira prije svega na međusobnom poštovanju i uvažavanju. Tu nema šefa, tu nema nekoga tko je izvršni donositelj odluka, svatko baca svoje ideje, podržavamo se i uglavnom svi radimo na svemu. Naravno da tu postoje neke specifičnosti među zadatcima, na primjer, ja najviše radim kvizove, Dante bira filmove i vodi rasprave na filmskim večerima, Hana je zadužena za vizualni identitet udruge, Nikola slaže playliste i radi neke logističke poslove iza kulisa koji su ovako neprimjetni, a zapravo jako puno znače. Tu imaš još cijeli pravni aspekt vođenja udruge, razgovori, dogovori s knjigovođom, to isto svi rade po malo. Ja sam predsjednik udruge, Dante je potpredsjednica, ali to je tako samo na papiru. Mi smo prijatelji, društvo koje uživa u tome što radi, a te uloge su tu čisto zato što po zakonu one moraju biti navedene.
Koji su planovi za nadolazeću sezonu, kada krećete?
– Sezona kreće u 11. mjesecu, od hrpe obaveza nismo se stigli organizirati da krenemo ranije, a i tek smo sad završili evaluaciju EU projekta. Što se planova za ovu sezonu tiče, surađivat ćemo sa Student International Film Festivalom, organiziramo warm up event povodom STIFF-a, nadam se da ćemo ponoviti suradnju s Impulse festivalom te da ćemo napraviti Street art 3, na najvećoj razini do sad, u kontekstu toga da imamo live glazbu, napravimo dobar line-up, što će svakako uključivati ljude kojima je potrebna afirmacija na glazbenoj sceni i jednog headlinera. Također planiramo fanzin, trebat će nam dobrih tekstova, tako da ću iskoristiti ovu priliku da pozovem sve ljude koji imaju ikakvog afiniteta prema pisanju da nam se jave i pošalju nam svoje radove. Imamo i blog na kojem već ima ponešto materijala, i voljeli bismo da se ljudi uključe u to što je više moguće.
Što ćete vremenom nastojati promijeniti i nadograditi, a što u radu udruge ostaje isto?
– Esencija onoga zbog čega mi ovo radimo ostaje ista. Davali smo, dajemo i davat ćemo sve od sebe u tom nekom kontekstu sadržaja za mlade, taj će se pristup sigurno zadržati iz jednostavnog razloga – nama je do ove priče stalo. Neke ćemo stvari sigurno nadograditi, ima tu još puno prostora za napredak. Za početak ćemo nagrade na kvizovima dovesti na neku višu razinu, do sad je nagrada za prvo mjesto bila boca Maraskinog pelina, za drugo pet piva, za treće runda rakije ekipi i četvrto vreća jabuka. Dogovorio sam sponzorstvo s jednom lokalnom tvrtkom s Krka, koja se bavi uzgojem smilja, lavande i ostalog ljekovitog bilja te od toga proizvode svoje rakije, ginove, kozmetiku, sapune… Nadam se da će ta suradnja među ljudima dobro odjeknuti, pružit će neki lijep doživljaj. Nastavit ćemo raditi na sponzorstvima, ali u obzir će dolaziti isključivo mali proizvođači, OPG-ovi, lokalne tvrtke. To je jednostavno zato što smo mi s otoka, nismo gradska djeca. Znamo cijeniti takav život i ljude koji svojim rukama nešto stvaraju. Kvaliteta također ovdje igra ulogu, a takav izbor također je svojevrsni moralni kompas kojega nastojimo slijediti. Ljude koji rade to što vole uvijek ćemo podržati, ljude poput Lea, Josipa i Karla koji vole raditi kvizove, pa su ih održavali s nama, mladi redatelji studenti dobili su priliku puštati svoje filmove na našim eventima, to je naš stil, i to se neće mijenjati.
– Posebnost ove udruge leži u tome što smo mi jednostavno to što jesmo, i radimo ono što volimo. Iza toga je puno posla, puno razmišljanja, i puno ljudi. Tu su naše obitelji, naši prijatelji, i cijela mreža ljudi koja čini tu zajednicu. Mislim da mi nemamo publiku, mi imamo prijatelje, a to je glavni čar naše udruge, zaključio je Tomislav Volarić, predsjednik Udruge za mlade „Briješ?“, koja po pitanju kulture mladih u Rijeci, malo je reći, čini razliku.
#Dante Šolić-Hay #Hana Belobrk #Marta Sirotich #Nikola Veselčić #Tomislav Volarić #Udruga za mlade "Briješ?"
