|Ples|

Umjetnica koja je odgojila riječku baletnu publiku

Među kazališnim umjetnicima, baletni imaju najkraći staž – odlaze u mirovinu dok su većina još željni plesa. Ali baš zato nisu rijetki oni koji nastavljaju svoju plesnu karijeru odgajajući nove plesače. Tereza Dubrović, solistica baleta HNK-a Ivana pl. Zajca nakon punog radnog staža u kazalištu, mnogobrojnih solističkih rola i rada s poznatim koreografima – započela je rad s djecom. Bilo je to prije punih trideset godina!
U međuvremenu, kroz njenu plesnu udrugu DPR Rotondo prošle su generacije djece i mladih, većini je balet i dalje samo mladalačka ljubav, ali ima i onih djevojčica i dječaka – kojima je balet i ples profesija. Svima njima, ljubav prema baletu usadila je Tereza Dubrović, koja uvijek ističe da je učenje plesa – osim pokreta, plesnih koraka i discipline tijela – zapravo susret s književnošću i glazbom. U tom je duhu odgajala generacije djece, od njihovih najmlađih dana, stvarajući veliku i odanu baletnu publiku koja danas živi u Rijeci.

Svoje profesionalno iskustvo Tereza Dubrović prenosi na nove generacije jednakom disciplinom kako je i sama učila u baletnoj školi u Novom Sadu. Polaznici njenih sekcija već kao trogodišnjaci upoznaju plesnu glazbu Čajkovskog i drugih skladatelja koji su pisali balete, slušaju priče i upoznaju likove iz baletnih predstava.

Ali ono što je Terezu Dubrović uvijek razlikovalo od drugih pedagoga, je njezin dar da prepozna talent i da mu otvori šansu za razvoj.

Njeno stručno oko vrlo brzo detektira i sklonost prema koreografiranju, pa nije rijetkost da mlade plesačice, članice Rotonda, koreografiraju pojedine plesne točke. I za svoje koreografije dobijaju nagrade!

Osim toga, različiti plesni žanrovi zahtijevaju otvorenost prema drugim pedagozima, zbog čega je Tereza Dubrović vrlo rado i često angažirala svoje nekadašnje kolegice iz riječkog kazališnog ansambla, koje su radile s Rotondicama jazz balet ili step, a onda i nove plesove koji su nastajali u novim vremenima…

Sve to znaju Riječani koji su sami ili preko članova svoji obitelji ili prijatelja – sudjelovali u trideset umirovljeničkih, pedagoških godina Tereze Dubrović, koju njene Rotondice (jer dječaci su malo rjeđa pojava) zovu isključivo – Teta Tereza.

Na predstavi koja je (kao i prije pet godina) do posljednjeg mjesta ispunila Hrvatski kulturni dom na Sušaku, u programu su sudjelovale Rotondice i njihovi gosti, a sve u čast 30 godina rada Tete Tereze, u čast ljubavi prema plesu.

Naravno da je program „otvorila“ Marta Rak – ona je kao trogodišnja djevojčica, prije točno trideset godina, krenula na balet kod Tete Tereze. Koja je pak odmah znala da je malena Marta – rođena plesačica! Danas se Marta profesionalno bavi plesom, nakon završene Međunarodne plesne akademije Iwanson u Njemačkoj – podučava na toj školi i radi diljem Europe, svake se godina vraćajući Rotondu. I Teti Terezi.

Marta je plesačica, koreografkinja, Marta podučava ali i sama stalno uči. Rotondo je njena obitelj.

Tako bi se moglo reći i za Teu Rušin. I njenu smo solo plesnu točku gledali na ovoj slavljeničkoj produkciji, i ona je došla u Rotondo kao djevojčica i uskoro odlučila da je ples njezin život. Nakon završene Baletne škole u Ljubljani, Tea je postala članica Baleta HNK Ivana pl. Zajca, ali kao i svih godina odrastanja i stasanja kao umjetnica – ostala je vjerna Rotondu i Teti Terezi. Jer, upravo ona je bila najveća podrška njenim djetinjim željama da se bavi plesom zauvijek; Teta Tereza ju je pripremala za natjecanja na kojima je sudjelovala, šivala i prilagođavala kostime za njene ljetne nastupe, umjesto da se odmara na zasluženom godišnjem…

Tereza Dubrović sudjelovala je u odrastanju mnogih danas zrelih žena, čija djeca već plešu u Rotondu, bila je podrška i dječacima koji su se željeli baviti plesom, jednako kao i djevojčicama koje su znale da im to neće biti profesija, ali su željele sačuvati užitak plesa. I plešu do danas! Među njima ima pravnica, ekonomistica, dizajnerica, građevinskih inžinjerki, profesorica i svih drugih profesija, a ples im je poveznica…

Uz nove generacije djece koje smo gledali te slavljeničke večeri, na pozornicu su – iz prepunog gledališta pozvane sve bivše Rotondice (i oni koji se tako osjećaju). Odjednom je scena postala pretijesna za rijeku koja se slijevala iz gledališta.

A aplauz nije prestajao.

Teta Tereza stajala je među njima s velikim buketom cvijeća u rukama, sretna, sa suzom u oku. Tko može ostati ravnodušan prema tolikoj ljubavi. Tolikoj sreći. Tolikom ponosu…

Vidimo se opet za pet godina, Teta Tereza i Rotondice!

#DPR Rotondo #Marta Rak #Tea Rušin #Tereza Dubrović #Teta Tereza

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh