Od 22. do 24. svibnja Hrvatska udruga likovnih umjetnika, u sklopu svog rezidencijalno-izložbenog programa koji okuplja domaće i međunarodne umjetnike, imala je čast ugostiti najpoznatiju hrvatsku performericu i multimedijalnu umjetnicu Vlastu Delimar.
Vlasta je beskompromisna u kritikama ideologija kojima se bavi u svojoj umjetničkoj karijeri. Nagradu Sedam sekretara SKOJA zaprimila je 1986., a od 2005. do 2015. bila je voditeljica umjetničke organizacije “Moja zemlja, Štaglinec” i performans festivala koji se održavao u Štaglincu kraj Koprivnice.
Jedna je od ključnih figura koje su definirale suvremeni performans kroz prizmu vlastitog tijela kao medija i sadržaja – ženskog, golog tijela koje i u današnjem društvu još uvijek ne prestaje biti točkom kontroverze. Istražujući u svom radu feminitet, muško-ženske odnose i stadije životnog ciklusa – od mladosti i žudnje preko partnerstva i majčinstva sve do starenja – u javni prostor iznosi autobiografske narative koji propituju razgraničenja javnog i privatnog i normative politika identiteta.
Njezine zadnje samostalne izložbe uključuju retrospektivu To sam ja (2014., MSU Zagreb), Zrela ženska (2014., MSU Ljubljana), Put Your Faith in Women (2016., Galerie Michaela Stock, Beč), … woman is a woman is a woman … (2017. Galerie Michaela Stock, Beč), Dolina (2018., Galerija SC Zagreb), Magda (MSU Zagreb).
Recentne grupne izložbe u 2016. Društvo spektakla (Zagreb, HDLU), The Blood of Women (Isola del Liri), u 2017. All Joy Wants Eternity (Tirana), 23rd Biennial of Humour and Satire in Art (Gabrovo), As far as I can go (Beč), u 2018. Left Performance Histories (NGBK, Berlin), Upute za gledanje – Što bi tijelo htjelo? (MMSU,Rijeka); Il Sangue delle donne (L’Aquila), Bienale umetnosti Prostorni agens (Galerija savremene umetnosti, Pančevo). Performansi: 2018. Pravo na orgazam iznad 60-e (Berlin, Beč, Pančevo, Rijeka, Novi Sad, Zagreb), Uspješno starenje (Galerija Račka, Celje), Magda (CZKD, Beograd), Užarska radionica Ivana Delimara(Štaglinec).
Za sebe ističe da ne podržava identifikaciju ili pripadnost bilo kojoj ideologiji, religiji, političkoj stranci ili državi, te da se zalaže se za ljudska prava, slobodu individue, poštivanje različitosti i ekološku svijest.
Vlastin boravak u Splitu je popraćen kroz tri dana nizom događaja koji obuhvaćaju filmski i izvedbeni opus, od performansa do susreta s gledateljima. Kustos programa je Petar Grimani koji će za autoricu reći da je jedna od naših najautentičnijih umjetnica koja je s radom započela krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a koji je odavno postao relevantan, vrijedan i međunarodno priznat. Također će istaknuti da: „Njezina dugogodišnja aktivnost, u rasponu od performansa, akcija i hepeninga do video-dokumenata, fotografija, filmova, knjiga, foto-kolaža i instalacija, te suradnje s drugim umjetnicima pridonosi evoluciji vizualne kulture i politike tijela u srednjoistočnoj Europi te ostavlja snažan, neizbrisiv trag. Vlasta Delimar u svojim performansima na vrlo inteligentno promišljen način iz prvog lica ispituje status tijela žene kao društvenog i kreativnog bića i njezine mnogostruke uloge: žena, muza, domaćica, majka, umjetnica, ljubavnica, učiteljica, spisateljica, svjedok…”
Cjelokupni program se održavao u Salonu Galić u Marmontovoj. Tako je prva večer bila posvećena Vlastinom filmskom opusu koji obuhvaća četiri filma:
- Užarska radionica Ivana Delimara II, 2020. – 20′
- Diptih; iz ljubavi u ljubav, 2022. – 30′
- Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća, 2022. – 4’26”
- Živa slika zajedništva, 2024. – 23′
Prije samog početka programa planirano je izvođenje intimnog performansa šišanja u Salonu Galić, koji će biti izveden i dokumentiran bez prisustva publike.
Prvi uradak „Užarska radionica Ivana Delimara II“- naslanja se na kultno mjesto međunarodnog festivala performansa u mjestu Štaglinec kod Koprivnice koji se održavao od 2005. do 2015. na Vlastinom imanju kojeg je naslijedila od oca koji je htio biti pokopan ondje. Kako zakoni ne dozvoljavaju takav pristup Vlastina umjetnička organizacija „Moja zemlja Štaglinec“ je ondje održavala performanse. Prisjeća se svog oca i koliko mu je to mjesto značilo te kako je tu provodio većinu vremena radeći užad. Na kraju prisjećanja Vlasta odlučuje kuću srušiti te djeluje kao da tu nikad ničeg nije bilo. Rušenje kuće predstavlja i završetak festivala koji je ionako uzdrmao stanovnike Koprivnice koji su se zgražali nad Vlastinim radom.
„Diptih; iz ljubavi u ljubav“- predstavlja kolaž dokumentarnih zapisa kao i fotografija Vlastinog rada od 1978.-2021. koji obuhvaća i njen ljubavni život s trojicom umjetnika – Željkom Jermanom, Vladom Martekom i Milanom Božićem.
„Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća“- tijela Vlaste Delimar i Milana Božića ponašaju se kao potencijalne skulpture koje pokazuju trenutno stanje naspram građevina pogođenih potresom u Zagrebu. Tijela skulpture poistovjećuju se s razrušenim kućama koje su do trenutka oštećenja trebale biti slika univerzuma koji je trajno poremećen. Tijela su obojena u rozo i plavo i mogu se pojaviti bilo gdje na ruševnom mjestu.
„Živa slika zajedništva“ – Godine 2023. u Koprivnici na Zrinskom trgu održan je Vlastin performans u kojem su sudjelovali učenici gimnazije „Fran Galović“, pozvana publika te slučajni prolaznici. Performansom se pokušao dočarati život na korzu sedamdesetih i osamdesetih kojem je i Vlasta pripadala posebno subotama kada bi s ocem nosila prodavati užad. Drugi dio performansa se odnosi na Spomen područje Danice uz skulpturu Ivana Sabolića koja je nakon 1991. uklonjena s trga. Film je skup eseja autorice, arhivskih fotografija muzeja, te snimaka performansa.
Drugi, neformalni dio, obuhvaćao je razgovor umjetnice s gledateljima gdje smo imali priliku pobliže upoznati njen život, trnovit put kroz probijanje u umjetničkom svijetu te na kraju i međunarodnu priznatost. Kustos Grimani je u uvodu istaknuo da je Vlasta prepoznata kada je stvorila jedan opus stvaralaštva svojim tijelom jer kako je naveo „tijelo pamti“. Svojim tijelom otkriva političku dimenziju stvari te samim konceptom „car je gol“ otkriva našu svakodnevicu.
Za „Užarsku radionicu“ će reći da je nostalgičan jer je do tad vjerovala da se nikad neće više vratiti u rodni kraj. Tek s razvojem filmova pobliže uvodi u njih i sliku o roditeljima. Saznali smo da nikad nitko od njene obitelji nije došao niti na jednu izložbu, čak niti na onu u Muzeju suvremene umjetnosti. Ispočetka joj je bilo malo krivo, ali je prihvatila i tu činjenicu. Smetala joj je i činjenica da je, dok je bila u braku s Jermanom, u društvu bila poznata kao „Jarmanova žena“. Uvijek je savjetovala ženama da ne uzimaju muževo prezime jer s tim gube svoj identitet. Ipak, sebe ne smatra militantnom feministicom, više „samostalnom feministicom“.
Za film kaže da ga više neće raditi jer je jako kompleksan i u njegovo stvaranje je uključeno previše ljudi s kojima se mora surađivati. Pohvalila je rad montažera koji su nadasve strpljivi ljudi. Zbog toga medij fotografije smatra idealnim koja je puno bliža njenom karakteru. Za inspiraciju navodi Marinu Cvetanov koja je vraća u život. Katalin Ladik je također inspirira te je pročitala njenu pjesmu. Ispočetka je nisu htjeli primiti (ženski dio) u zajednicu umjetnika. Niti feministicama nije odgovarala jer nije izričito zauzimala žensku stranu. Frustrirana je međunarodnom scenom jer nas smatraju Balkanom, još smo im na margini. Čak su i cijene radova naših umjetnika niže od umjetnika iz ostalog svijeta.
Provincija za nju nije bila dovoljna, znala je da će biti umjetnica i zato je morala otići iz Koprivnice u kojoj se nije mogla razviti. Kada je radila Međunarodni festival performansa na imanju svog oca imala je puno problema jer su tamošnji ljudi homofobni i govorili su joj da je prostitutka.
O njezinu radu razgovarao je dr. sc. Dalibor Prančević te umjetnik i kustos programa Petar Grimani, uz projekcije fotografija koje prate njezin umjetnički opus i djelovanje. Publika je pozvana na aktivno sudjelovanje u razgovoru, a uz projekcije, posjetiteljima su na uvid bile dostupne i autorske knjige Vlaste Delimar.
U subotu, 24. svibnja, s početkom u 13:00 sati, Vlasta Delimar je izvela performans Pravo na orgazam iznad 60-te u izlogu Salona Galić. Performans je zamišljen prvenstveno kao komunikacija Vlaste Delimar iz pozicije tijela u izlogu koje je u odnosu s prostorom galerije i prolaznicima na ulici.
Jedinstvenu priliku da pobliže upoznamo rad Vlaste Delimar kao i razgovor o njenom stvaralaštvu dobili smo kroz tri dana njenog gostovanja u Splitu koji nam je približio veličinu naše najpoznatije performerice i multimedijalne umjetnice.
#Hrvatska udruga likovnih umjetnika #opus #Salon Galić #Split #Vlasta Delimar
