Art|

ZagrebDox 2026. – Osobne borbe i pitanje pripadnosti u fokusu dokumentaraca

Od potresnih slika iz bivše policijske stanice na Korčuli („Pozdrav iz Sekretarijata“, red. Ivan Ramljak), preko siromašnog života u ruralnom Laosu („Opet kod kuće“, red. Tsai Ming-Liang), pa sve do kaosa ratne Ukrajine („2000 metara do Andrivke“, red. Mstyslav Chernov), prizori dokumentaraca s ovogodišnjeg, 22. izdanja međunarodnog filmskog festivala ZagrebDox poslužili su kao prostor za introspekciju autora i njihovih protagonista, ali i za suočavanje s pitanjem odakle dolazimo i što prošlost znači za našu sadašnjost.

Ramljakov „Pozdrav iz Sekretarijata“ kratkometražni je film kojim hrvatski autor nastavlja svoju opsesiju arhivskom građom, prisutnu i u njegovim ranijim radovima. Nakon što je prethodne godine filmom „Mirotvorac“ otvorio tematiku početka Domovinskog rata na području Osijeka kroz rad i smrt policijskog službenika Josipa Reihla-Kira, njegov novi film donosi znatno misteriozniji pristup. Koristeći isključivo niz slučajno pronađenih fotografija s hrvatskog otoka u razdoblju Jugoslavije i početka nezavisne Hrvatske, najveća snaga Ramljakova rada leži u sposobnosti da iz tog niza stvori minimalan, ali dovoljan narativ, istovremeno uznemirujući gledatelja prikazanim materijalom, uglavnom vezanim uz kriminalističke istrage.

Scena iz filma 2000 metara od Andrivke

Film koristi tek neke formalne postupke – poput „zoomiranja“ detalja fotografija i povremeno ubrzanog ritma – kako bi uspostavio uzročno-posljedične veze i odvojio ih od materijala koji nije moguće smjestiti u jasan kontekst. Riječ je o izvrsnom eksperimentalnom radu koji potiče na razmišljanje, ne sugerirajući gledatelju ništa izvan onoga što je prikazano. Osim možda naslovom, koji se može čitati i kao svojevrsni „pozdrav“ kritikama upućenima autoru nakon prijema „Mirotvorca“. No preporučio bih da pogledate film i donesete vlastiti sud.

Povijest određenog prostora prelijeva se i u tužnu sadašnjost Ukrajine, što je ove godine, kao i u svim izdanjima nakon početka rata 2022., rezultiralo nizom dokumentaraca na tu temu. Posebno se ističe novi film Oscarom nagrađenog redatelja Mstyslava Chernova, „2000 metara do Andrivke“, koji se tematski nadovezuje na oskarovski „20 dana u Mariupolju“. Chernovljev film predstavlja dostojanstven i vjeran zapis sukoba u Ukrajini, naglašavajući pritom sudbinu mladih ukrajinskih vojnika koji su naglo iz svojih domova uskočili u odore, čime film dobiva i snažnu emotivnu dimenziju.

A iako s trajanjem od 65 minuta jedva ulazi u kategoriju dugometražnog filma, Tsai Ming-Liang u „Opet kod kuće“ na Dox je donio film koji testira strpljenje, ali gledatelju ostavlja i rijedak prostor za promišljanje. Kroz duge, statične kadrove sela, prirode i svakodnevice Tsai stvara osjećaj tišine i surovosti života u Laosu. Nekome možda predosadno, no svakako posebno iskustvo.

Osobne borbe bile su prisutne u brojnim dokumentarcima, pa tako i u pobjedničkom filmu i dobitniku Velikog pečata u međunarodnoj konkurenciji – „Lisica pod ružičastim mjesecom“, koji prati borbu mlade umjetnice da pobjegne iz patrijarhalnog društva Irana i pridruži se majci u Austriji. Film „Gospode, uzmi me ubrzo“ prikazuje 86-godišnju Španjolku Carmen, koja želi završiti svoj život u vlastitom ritmu i pod vlastitim uvjetima, dok „Razrješenje“ poljskog autora Michala Marczaka prati oca u potrazi za nestalim šesnaestogodišnjim sinom. Dinamiku između trojice braće u ruralnoj Makedoniji istražuje slovenska autorica Petra Seliškar u filmu „Planina se neće pomaknuti“, za koji je također nagrađena Velikim pečatom.

Scena iz filma Lisica pod ružičastim mjesecom

Neki su se autori okrenuli vlastitim životnim pričama. Posebno se tom temom istaknula domaća redateljica Tatjana Božić s filmom „Tragovi postojanja“ u produkciji HBO-a, u kojem istražuje odnos čovjeka i mjesta, odnosno vlastitu potragu za pripadanjem nakon dugogodišnjeg života u Nizozemskoj, izvan prostora svojih korijena – Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Film „Otkucaji srca“ američkog autorskog para Stephanie Parr i Jaya Rosenblatta bavi se traumom neuspjele trudnoće, dok se još jedan proslavljeni američki redatelj, Ross McElwee, u filmu „Remake“ dotiče odnosa sa svojim sinom. Poput Ramljakova „Pozdrava“, ali kroz vlastite fotografije, mađarski film „Omama“ donosi priču o odnosu redatelja Martina Herra sa svojom bakom, primarno iz njezine perspektive, te je zasluženo nagrađen Malim pečatom za najbolji kratki film.

Za kraj, dva filma koja su za autora ovih redaka otvorila i zatvorila festival. „Najdraži muškarci na svijetu“ i „Kenny Dalglish“ nisu baš slične tematike, ali imaju izraženu pozitivnu crtu u oblikovanju svojih muških protagonista. „Najdraži muškarci na svijetu“ funkcionira kao klasični dokumentarac, ali s naglašenim osjećajem za humor i toplinu prema muškarcima u Danskoj, zemlji koja je prema istraživanjima najbolja za život žena. S druge strane, „Kenny Dalglish“ kao biografski i narativno tečniji dokumentarac gradi portret slavnog škotskog nogometaša, no naglasak nije samo na njegovu sportskom uspjehu, već i na odgovornosti koju je kao sportska zvijezda prihvatio u Liverpoolu, gdje je proveo najslavnije godine karijere.

Ono što povezuje ova dva filma jest upravo njihov nenametljiv, gotovo blagi ton: bez velikih gesti ili deklarativnih poruka, oba stvaraju prostor u kojem muški identitet nije vezan uz konflikt ili dominaciju, nego uz prisutnost i empatiju. U kontekstu ostatka programa, obilježenog ratom, gubitkom i osobnim traumama, ovi radovi djeluju kao protuteža – ne zato što negiraju težinu stvarnosti, već zato što pokazuju kako stvarnost može izgledati u svjetlijem tonu. A možda bi muškarci iz ovih dokumentaraca mogli poslužiti i kao uzor nekima koji vode ovaj svijet.

Istaknuta fotografija scena iz filma Pozdrav iz Sekretarijata

#2000 metara od Andrivke #Ivan Ramljak #Lisica pod ružičastim mjesecom #Pozdrav iz Sekretarijata #ZagrebDox

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh