112 godina od „Đačkog štrajka” čiji je idejni začetnik bio i Vatroslav Cihlar

03. ožujka 1912. na Sušaku je započeo štrajk srednjoškolaca znan i kao „Đački štrajk”. Jedan od idejnih začetnika, osim Antuna Barca, bio je i njegov prijatelj, đak bakarske Nautičke škole, kroz povijest skoro pa i zaboravljeni, Vatroslav Cihlar. Štrajk je trajao do 10.travnja.

Vatroslav Cihlar, izvor: Formula1 dictionary

Vatroslav Slavko Cihlar, rođen 3. kolovoza 1896. u Senju, preminuo 2. siječnja 1968. u Rijeci, bio je hrvatski esejist, feljtonist, kazališni kritičar, pjesnik, romanopisac, dramatičar i novinar. Njegova bogata karijera obuhvaća različite aspekte književnosti, novinarstva i angažmana u kulturnom životu.

Obitelj Cihlar je bila poznata po književniku Milutinu Cihlaru Nehajevu. Vatroslav se školovao u Senju, a nakon smrti oca 1907., obitelj se preselila u Kraljevicu. Tu je upisao nautičku školu, ali je zbog sudjelovanja u štrajku izbačen. Nakon što je maturirao u Kotoru 1913., radio je kao pomoćni časnik na brodovima.

Vatroslav Cihlar se pridružio novinarstvu 1912. i pisao za bakarski list „Novi život”. Tijekom Prvog svjetskog rata, bio je izbačen iz mornarice zbog političkih stavova i pridružio se domobranskoj pukovniji u Karlovcu. Nakon rata, bio je suosnivač izdavačkog poduzeća „Jug” i uređivao „Plamen”, polumjesečnik o kulturnim problemima. Cihlar je bio angažiran protiv fašizma i diktature, zbog čega je morao napustiti zemlju. Radio je kao prevoditelj u Milanu, a surađivao je s Benitom Mussolinijem do 1914. Nakon povratka u Zagreb, bio je honorarni suradnik „Obzora”. U razdoblju 1924.-1929., radio je u zagrebačkom dnevniku „Hrvat”. Njegova najvažnija publicistička rasprava bila je „Hrvatsko pitanje i amputacija” iz 1928., koja je otkrivala podjele Hrvatske nakon 1918.

Cihlar se aktivno borio protiv različitih režima, uključujući nacizam, fašizam i srpsku diktaturu. Nakon II. svjetskog rata, preselio se u Rijeku gdje je postao upraviteljem Narodnog muzeja. Djelovao je u Pionirskom kazalištu u Rijeci, prikupljao materijal za povijest Riječkog narodnog kazališta i poticao osnivanje Pomorskog i povjesnog muzeja.

Bio je poznat po svom nekonvencionalnom životu, boemskom stilu, političkom angažmanu i konfliktnim odnosima s različitim strukturama. Preminuo je 1968. u Rijeci.

Njegova bogata ostavština uključuje publicističke tekstove, književne eseje i feljtone. Iako nije uspio zaokružiti niti jedno veće djelo, njegovi eseji i članci ostavili su značajan trag u hrvatskoj književnosti i novinarstvu.

Donosimo vam ulomke iz teksta Uloga Vatroslava Cihlara u štrajku učenika Bakarske nautičke škole u proljeće 1912. , Andree Roknić Bežanić i Matee Plišić, a objavljenog u Senjskom zborniku 50, na stranicama 33-54, 2023.

„Da bismo razumjeli učeničke prosvjede i štrajk u proljeće 1912. godine, moramo promotriti povijesni kontekst, a to je vrijeme uoči Prvog svjetskog rata. To je razdoblje u znaku ozbiljne društvene i političke krize što je dovelo do radikalizacije režimske politike i niza turbulentnih događaja. Austrijski dio je vodio politiku Drang nach Osten čije je ishodište bila Bosna i Hercegovina, a mađarsku politiku s početka 20. stoljeća obilježili su društveni i nacionalni problemi s nemađarskim narodima. U takvoj političkoj i društvenoj krizi javlja se veći broj stranaka koje u svojim programima zastupaju hrvatske narodne/ nacionalne interese, a neke od njih žele i istupanje iz Monarhije. Većina ih rješenje vidi u stvaranju nove države Južnih Slavena. U Zagrebu su se primjerice sredinom siječnja 1912. godine okupili i predstavnici Stranke prava i uputili memorandum Beču u kojem su zatražili uređenje “hrvatskog pitanja” i jasnije određivanje položaja hrvatskih zemalja unutar Austro-Ugarske Monarhije. Tadašnji ban Nikola Tomašić nakon dvije godine banovanja i neuspjeha na izborima podnio je ostavku 20./21. siječnja 1912. godine, a novim je banom postao hrvatski političar Slavko Cuvaj. Raspuštanje Sabora krajem siječnja 1912. godine, represija i progon oporbe doveli su do privremenog povezivanja oporbenih stranaka Hrvatsko-srpske koalicije i ujedinjene Stranke prava. Ubrzo se pokazalo kako je Cuvajev dolazak i njegova mađaronska politika za posljedicu imala veliki otpor, nezadovoljstvo i revolt kod svih društvenih struktura, što je osobito postalo izraženo među mladima te je dovelo do političkih demonstracija u brojnim hrvatskim gradovima, ali i u Bosni i Hercegovini. Tako je već u veljači došlo do prvih prosvjeda protiv takve centralističke i apsolutističke vlasti u Banskoj Hrvatskoj. Prva je reagirala zagrebačka napredna omladina. Zagrebački studenti su tako organizirali prosvjednu Skupštinu na Sveučilištu što je zbog sukoba s policijom dovelo do niza novih demonstracija. Bio je to početak nemira koji će se nastaviti i u drugim gradovima tijekom narednih mjeseci. Govor mladih studenata bio je neposredan i jasan pa ne čudi da su ga prihvatili velikim dijelom i srednjoškolci.  Na tom valu nezadovoljstva te općih srednjoškolskih demonstracija i prosvjeda našla se i omladina Hrvatskog primorja. Ubrzo su uslijedila učenička okupljanja i demonstracije i u tim krajevima. Prvi s prosvjedima na lokalnoj razini započinju sušački gimnazijalci i učenici Više trgovačke škole koja je djelovala pri Kraljevskoj realnoj gimnaziji na Sušaku. Oni 3. ožujka organiziraju manifestaciju nezadovoljstva. No, žandari i policija, po nalogu kotarskih vlasti, vrlo su se oštro obračunali sa prosvjednicima, srednjoškolcima, a nekoliko njih (ukupno 9 učenika) završilo je u pritvoru i s prijavom vladi i gimnazijskom ravnateljstvu. Iako su srednjoškolci 10. ožujka planirali donijeti odluku o povratku u škole, to se ipak nije dogodilo jer su pojedini od njih bili uhićeni te pod istragama i kaznama. Iako su bili pušteni iz pritvora, vlasti nisu htjele udovoljiti zahtjevima ostalih srednjoškolaca da se iste oslobodi istrage i mogućih kazni. Takva napeta situacija dovela je do općeg, generalnog đačkog štrajka koji je započeo 13. ožujka 1912. godine. Sa sušačkim su se đacima među prvima solidarizirali upravo učenici bakarske Nautike, a općem štrajku su se priključili i ostali srednjoškolci diljem Banske Hrvatske. Jedan od vođa đačkih prosvjeda bio je i Vatroslav Cihlar.”

Cijeli tekst može se pročitati na sljedećoj poveznici.

Istaknuta fotografija: fotografija razglednice Bakra s pomorskom školom u prvom planu iz 1912.

#aktivizam #bakarska nautička škola #Đački štrajk #Na današnji dan #Vatroslav Cihlar