Riječki park Pomerio smješten je na gotovo 5000 kvadratnih metara, omeđenih ulicama Pomerio, Ivana Rendića i Ive Marinkovića. Prije izgradnje prvog parka Pomerio, 1952. godine, na ovom mjestu nalazile su se ruševine bombardiranja iz Drugog svjetskog rata, a godine 2018. završena je gradnja novog, proširenog parka, u vrijednosti od gotovo milijun eura, po projektu arhitekta Vladija Bralića.
Kaskadni park na tri nivoa, pažljivo usklađenih organskih formi i s pomno planiranim prostorima za različite vrste sadržaja – igru, hodanje, sunčanje, tjelovježbu, sjedenje, uživanje u vizurama i zvuku vodenog zdenca na središnjem nivou parka predviđenom da funkcionira kao mali trg. Svim dijelovima parka Pomerio osiguran je i pristup za osobe s ograničenom sposobnošću kretanja. Ovaj najnoviji riječki park očarava i posebnom pozornošću koja je inteligentno posvećena i vegetaciji.
Pri planiranju i izgradnji, zadržan je maksimalan mogući broj postojećih zdravih stabala i grmova, posebno visoka stabla trnovca zasađena nakon Drugog svjetskog rata. Na mrežnim stranicama Parkova Plus, stoji: „Sve zelene površine su pod automatskim sustavom navodnjavanja. Šetne i odmorišne plohe su izrađene od vodopropusnih materijala. Sastav biljaka u novom parku evocira prostor kakav je nekad bio, kroz klasične parkovne nasade stabala, grmlja i trajnica, do nasada ukrasnog povrća, zeljastih trajnica i bobičastog voća koji u neformalnim oblicima podsjećaju na samoniklo bilje.” Oduševljavaju i mirisi parka, čije biljke žive različitim ritmovima, još jedan, pa i vizualni, element koji pridonosi zanimljivosti ovog, za naše, pa i za svjetske prilike zaista iznimno artikuliranog i promišljenog gradskog parka.
Od izgradnje novog parka do danas, u parku je izveden niz intervencija – instalirane su dodatne sprave za dječju igru s pripadajućom gumenom podlogom, sprave za tjelovježbu, kositreno-brončana skulptura ‘Budućnost’ koju je našem gradu poklonio kineski grad Dalian, dva različita murala (svaki na svom nivou), te, najrecentnije, zidni mozaik ‘I am: Ready’ riječke umjetnice Tee Teodorović.
Iako nas raduje likovno izražavanje mališana, pobornici smo kvalitetnih zidnih murala, a pogotovo mozaika, na odabranim lokacijama, te vidimo smisao sprava za igru i tjelovježbu u parku (problematiku skulpture ‘Budućnost’ ostavit ćemo za neki drugi članak), primijetili smo da je moguće da se park puni novim sadržajima pomalo stihijski, bez jasne vizije i harmonije s originalnim projektom. O tome smo, u parku Pomerio, porazgovarali s originalnim projektantom parka, arhitektom Vladijem Bralićem.
Kako ste odlučili projektirati ovaj park, odnosno što Vas je privuklo ovom projektu?
To smo dobili kao zadatak, pojavila se ta lijepa zamisao da se taj zapušteni dio prostora pretvori u jedan mali gradski park. Doduše, park je već postojao, ali sasvim reducirani, uz ulicu Pomerio, izgrađen nakon Drugog svjetskog rata. To je bio period kada se najviše i napravilo po pitanju parkova u novijoj povijesti, jer, na žalost, kasnije se vrlo malo radilo na parkovima u Rijeci. Ali u toj poslijeratnoj obnovi su se uređivali parkovi i veliki parkovi kao sto je to Trsatski park, a između ostalog i ovaj dio parka Pomerio. Stare kamene zidove i primjerke stabala trnovca iz tog razdoblja pažljivo smo sačuvali i uklopili u novo rješenje kao svojevrsnu reminiscencija na zahvate poratnog uređenja Rijeke. Ova visoka stabla trnovca sad imaju već preko 70 godina. Neka su jadna, u procesu odumiranja. Jer i stabla, kao i ljudi, imaju svoj životni vijek. Ovisno o vrsti, naravno. Ali ova stabla su već pri kraju tako da bi se moglo početi razmišljati o tome da ih se zamijeni. Mi smo na središnjem nivou parka zasadili dva mlada stabla ginka, ona jako sporo rastu, ali dugovječna su i mogu živjeti više stotina godina. Sad su još sasvim mala. Imaju tu posebnost da lišće u jesen ne pada postepeno, nego odjednom, u roku od 2-3 dana.
Listovi ginka izgledaju kao male lepeze, bit će to pravi spektakl. Lijepo je čuti da ima ljudi koji razmišljaju dugoročno, pretpostavljam da je to u prirodi posla.
Ja sam bio sretan da Rijeka napravi nešto po pitanju parkova i da se konačno napravi jedan novi park. Da se lijepo aktivira i da se može koristiti. Jer se, naravno, grad ne sastoji samo od izgrađenih, nego i od neizgrađenih dijelova, itekako. Kvalitetan urbanizam bi trebao sadržavati jedno i drugo. Nedajbože da se cijeli gradski prostor izgradi, to bi bilo žalosno. U jednom dijelu današnjeg parka ljudi su obrađivali vrtove, privremeno su u zakupu koristili gradsko zemljište za poljoprivrednu obradu i to je bilo dobro, funkcioniralo je neko vrijeme, no s vremenom je i to bilo zapušteno. Tu je bila jedna zgrada, već ruševna, u kojoj su živjeli beskućnici i Grad je odlučio to potpuno srušiti. Odlučili su srušiti čak i jednu trafostanicu i napraviti prvi puta, što je bio malo i izazov, jednu podzemnu trafostanicu. To je prva podzemna trafostanica u Rijeci i ona sad ne smeta u prostoru jer je pod zemljom. Ova stara zgrada se nije mogla u potpunosti srušiti jer su konzervatori ipak tražili da se dio sačuva kao memorija budući da je tu navodno nekada djelovao prvi Konzervatorski zavod za Istru, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Njima je to bilo jako značajno. Ali koliko god da su oni inzistirali da se zgrada ipak sačuva, barem u toj formi ruševnih ostataka, sve do danas ništa nije obilježeno. Tako da je to malo neobično.
Da, bilo bi logično i odlično da se to artikulira, da je ljudima jasno da to nije neko ruglo ostavljeno iz nemara, nego da to zaista nešto znači i da predstavlja neku vrijednost.
Da, bilo bi dobro da se postavi barem nekakva informativna ploča s povijesnim podacima o počecima i razvoju službe za zaštitu spomenika kulture u Rijeci. Od početka je bilo jasno da će u novom parku postojati denivelacije, da će biti dosta potpornih zidova koji nisu baš vizualno ugodni, koji moraju biti izvedeni od armiranog betona jer pridržavaju poravnane platoe i teren da se ne bi srušio. Zbog toga smo imali ideju – osim ideje da se ti zidovi naravno ozelene jer imamo biljke penjačice koje dosta dobro uspijevaju u našem podneblju – da se zidovi oblože mozaikom na sličan način kako je to izvedeno u čuvenom barcelonskom Parku Güell koji je oblikovan sa sličnim organskim oblicima. To je bilo gradskoj upravi predloženo u prvoj verziji projekta. Odmah u startu izračunali smo koliko to košta i odmah su nam rekli da moramo odustati od te zamisli. Čak nije bilo novaca ni samo za mozaik na vidikovcu sa sanitarnim čvorom.
Svi zidovi u mozaicima? To bi izgledalo fantastično!
Možda čak i u lijepim, živim bojama, da na taj način bude originalno i prilagođeno Rijeci. Tim više što Rijeka ima Školu za primijenjenu umjetnost i Akademiju primijenjenih umjetnosti na kojoj se mozaik predaje kao izborni kolegij na preddiplomskim i diplomskim studijima. Željeli smo naći neki oblik suradnje s tim ustanovama. Ali naravno, ne da se radi stihijski, nego da se radi sustavno, da se možda radi čak i smisleno /smijeh/. Mi smo govorili da bi oblaganje parkovnih zidova i zidova vidikovca tehnikom mozaika mogao biti i predmet javnog natječaja ili tema za okupljanje umjetnika u likovnoj koloniji; da se svake godine pozovu dva-tri umjetnika, da budu financirani, smješteni, da im se na raspolaganje da materijal, raznobojne kockice kamena, obojenog stakla i/ili glazirane keramike, pa da se na taj način malo po malo nastavi s originalnom idejom sustavne estetske dogradnje parka. S nekim kontinuitetom i vodstvom, u likovnom smislu, kako bi se izbjeglo da završimo u nekoj velikoj kakofoniji.
Što mislite o intervencijama koje su parku dodane nakon završetka radova?
Dakle, park se nalazi na maloj površini znatnih visinskih razlika i zato je ovako deniveliran, zato je uređen na više platoa, a platoi su specifično oblikovani zaobljenim organskim strukturama… Sad bi se htjelo park koristiti za sve – i za djecu, i za starije, i za vježbanje, i za fitness, i za puno toga… Ali park se koristi i kao prometna površina jer neki ljudi tuda krate put prema središtu grada. Uslijed tih složenih prostornih odnosa, usudio bih se reći, da se svaka nova intervencija mora unositi organizirano, domišljeno i planski, a nikako ne stihijski ili kao rezultat ishitrene improvizacije.
Da, puno se improvizira. Spomenuli ste da postoji zakonska obaveza konzultacije autora prilikom novih intervencija?
Pretpostavljam da predstavnici gradske uprave to ne znaju jer me nitko nikada nije ništa pitao. /Bralić je ranije spomenuo da su ga kontaktirali iz Odjela za komunalni sustav prilikom postavljanja sprava za dječju igru i fitness, na ovom mjestu referira se na druge intervencije u parku, op.a./. Zakon o autorskim i srodnim pravima iz 2021. godine, između ostalog, regulira autorsko pravo u arhitekturi. U slučaju izmjena djela arhitekture, za djela nastala financiranjem javnim sredstvima, zakonom se posebno naglašava autorsko-pravna zaštita kroz obvezu ishođenja suglasnosti autora za sve izmjene autorskog djela.
Kako, u tom smislu, komentirate izjavu Urbanističkog odjela koji je, po Sandri Vučetić iz udruge AKT, a koja je s mališanima crtala i bojala jedan od zidova parka, izjavio da ‘svi zidovi ovog parka i jesu namijenjeni uređenju i oslikavanju, mozaiku i sličnim stvarima koje se mogu napraviti’?
Pojedini arhitektonski elementi parka doista su izvedeni tako da se mogu estetski dograđivati u duljem vremenskom razdoblju sukladno mogućnostima zajednice, ali sve te estetske dogradnje moraju se unositi organizirano i domišljeno. U samom središtu grada, na tako malom prostoru, nije moguće prezentirati različite likovne tehnike (oslikavanje zidova i/ili oblaganje mozaikom) i različite likovne radove (dječje i/ili profesionalnih umjetnika) te postavljati skulpture upitne likovne kvalitete. Rezultat ovakvih stihijskih intervencija je provincijalni dojam, dakako, u pejorativnom smislu. Kao da Rijeka nije grad koji ima tako veliku povijest, tradiciju. U nekom ozbiljnom, kulturnom gradu, to se ne bi smjelo događati.
Gospodin Bralić zatim nas je galantno prošetao parkom. Iako je komentirao krivi (neorganski) oblik naknadno dodane gume ispod tobogana, te diskretno primijetio kako tematika mozaika (mentalno zdravlje) možda i nije prilagođena dječjem igralištu, Bralić je nove intervencije promatrao s otvorenošću i zanimanjem.
Budući da smatramo smislenim i potrebnim otvoreno surađivati s originalnim autorom nekog (u ovom slučaju vrlo promišljenog) djela u smislu kontinuiteta poštovanja vizije autora kako bi se time na duge staze ostvario najviši stupanj estetskog doživljaja ove nezanemarive investicije u kojoj bi trebale moći uživati i neke buduće generacije, tražili smo da se o intervencijama u parku Pomerio očituju i umjetnica Tea Teodorović, udruga AKT te Upravni odjel za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Rijeke, budući da su se i Bralić i Teodorović i Vučetić pozvali upravo na Odjel za urbanizam.
Tea Teodorović je obrazložila: „Prva željena lokacija za postavljane mozaika “I am: Ready” bila je u Ružićevoj ulici – niše na početku same ulice. Također, kako je ideja za taj mozaik razvijena u sklopu kolegija Mozaik, pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, prijavljen je na natječaj a sufinanciranje studentskih projekata Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci (SKC Rijeka). Međutim, Grad Rijeka mi nije bio u mogućnosti odobriti željenu lokaciju, pa mi je ponudio Pomerio park – kako su rekli da im je ta skica mozaika pasala za park. Tako sam uz suradnji s njima (Odjel za urbanizam) i uz dopuštenje SKC –a, doradila skicu kako bi pasala uz novu lokaciju – zbog promjene u dimenzijama, površine, okruženja”.
Iz Grada Rijeke, na upit o suradnji s arhitektom Bralićem i potrebitosti otvorene suradnje odgovorio nam je UO za komunalni sustav i promet, a ne Odjel za urbanizam kojem smo također poslali isti upit. UO za komunalni sustav i promet potvrdio je da su kontaktirali arhitekta Bralića prije postave dodatnih sprava za dječju igru i fitness, te je s arhitektom usuglašena pozicija postave istih. Smatraju da za svaku izmjenu i intervenciju u Parku treba prethodno tražiti i dobiti suglasnost projektanta, no ističu da nisu nadležni za izdavanje suglasnosti pozicioniranja, niti su bili uključeni u izvedbu skulpture ‘Budućnost’, oslikavanje zidova, te izvedbu recentnog mozaika.
Istaknuta fotografija: Skulptura ‘Budućnost’, park Pomerio. Fotografije: Jelena Ternovec
#Park Pomerio #SKC #Tea Teodorović #Udruga AKT #Vladi Bralić
