10 ožujka 1983. grupa Grč čiji su prvi postav činili Zoff (vokal), Marijan Barać (bubanj), Igor Modrić (bas gitara) i Zoran Klasić (gitara), svoj prvi nastup održali su u Palachu
Dio teksta iz kataloga Branka Cerovca, izdavač MMC, za izdavača Damir Čargonja Čarli, FONA 2004.:
„GRČ je nastao 29. 11. 1982. u Rijeci. Nakon prvog nastupa u klubu Palach i FV u Ljubljani od nezavisnog izdavača ŠKUC + FORUM u Ljubljani dobivena je ponuda za objavljivanje kasete. Kaseta je objavljena u lipnju 1983. i sadrži također snimke benda Mrtvi kanal iz Rijeke.
Iduće godine GRČ nastupa na YURM – u. Slijede dvije godine pauze zbog vojne obveze.
1986. GRČ ponovno postaje aktivan, koncertira i stvara nov materijal Sloboda narodu. Ovu kasetu također je objavila nezavisna diskografska kuća ZK – FV ( Ljubljana ) 1987. godine. Iste je godine bend nastupio na Novom rocku `87. kada izlazi i kompilacija RIJEKA – PARIS – TEXAS. Bend pauzira do 1993. iz objektivnih razloga. Po ponovnom okupljanju stvara nov materijal i koncertira po Hrvatskoj i Sloveniji. Dio novosnimljenog materijala nalazi se na kompilacijama The best of indie rock – MADE IN CROATIA ( DANCING BEAR ) i WELLCOME TO THE CHAOS ( Chaos & D.J. team ) te na RIJEKOLOGIJA – izdanju udruge Spirit u MP3 formatu iz 2001. godine.”
„Iz tame riječke radničke klase, industrijske baštine, stečevina „metala”, punka, novog rocka (a ne iz redova „novovalne” sretne djece koja su tobože bezbrižno proplesala kroz navodno „lude 80-e” izronila je najradikalnija domaća posthumanistička „životinja” 80-ih: skupina GRČ. Poetika GRČ-a i njegov scenski nastup nikad nisu poslužili niti jednom ideološki utemeljenom populističkom pokretu niti ikojoj /više – /stranačkoj politici – pošto GRČ vuče korijenje i vlastiti krvožilni sustav iz iste „mračne” antropološke dubine kao i antička tragedija u Nietzscheovoj vizuri ili pak moderni artistički „Artaudovih”, „Kazališta okrutnosti”, te, da ne nabrajamo dalje, Teatra Orgije Misteriji / Bečkih Akcionista – čiji su artistički “misteriji” prodrmali austrijsku scenu 60-ih/ 70-ih godina. Usprkos infantilnom zavjetu šutnje odnosno “elitnoj” notorno nekritičkoj ignoranciji pjesničkih, glazbenih i performerskih vrednota, te neospornih anticipatornih zasluga riječkog GRČ-a za profilaciju riječke, hrvatske i “YU” – scene 80-ih i 90-ih godina, dužnost nam je kategorički izjaviti slijedeće: estetički značaj sveukupnog opusa skupine GRČ daleko nadilazi sferu komunikacijske i stručne kompetencije fahovski ograničene i determinirane domaće “rock – kritike”, pa i konzervativnog ( retardiranog ) samorazumijevanja “povijesti umjetnosti”. Poetičkim pitanjima Contemporary Arta, pa i kritikom šizoidnog razlučenja umjetnosti na „visoku”i „alternativnu” bave se potpuno legitimno filozofi, sociolozi kulture / umjetnosti, kulturolozi, protagonisti „teorijske psihoanalize”, posebice slovenski i svjetski autoritet ranga jednog Slavoja Žižeka, naravno, u civilnoj sferi – onkraj svake „kompetencije” kulturno – političkih ideologija, uzusa i mnijenja o glazbi, poeziji i novim umjetničkim praksama. Koga je još briga što crkveni, politički ili pedagogijsko – psihijatrijski autoriteti „misle” ili čak „tvrde” o, primjerice, životu, ponašanju, karakteru i djelu Lautreamonta, Rimbauda, Nietzschea, Benjamina, Artauda, Reicha, Micića, Wolsa, Beuysa, Šejke, Warhola,Todosijevića, Trokuta ili pak o „Laibach Kunst”–u, Olegu Kuliku, Labin Art Express-u, Svenu Stilinoviću i skupini Grč?
Poslušajte, please, recentnu skladbu „Životinja” i pokušajte dokučiti smisao Zoffova melodioznog glasanja: GRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR! Pogledajte, molim Vas, onaj pakleni kovitlac riječke mladeži u „Jupiteru” za nastupa „Grča”na Svenovu spotu. Pa? Što o tome ima za reći pedagogijsko – umjetnički “stručni žiri” na temelju kantovski impostiranog „suda ukusa”?”
