Na današnji dan 1840. rođen je dr. Nicolò Gelletich. Bio je ugledni odvjetnik čiji je rad imao značajan utjecaj na povijest Rijeke. Aktivno je sudjelovao u radu mnogih odbora i tijela koja su donosila važne odluke za grad te je obnašao dužnost ministerijalnog tajnika riječkog gubernija za vrijeme guvernera Geze Szaparija de Eadema. Njegov otac, Giovani Pietro Gelletich, bio je ugledni riječki brodovlasnik, dugogodišnji općinski odbornik i član riječke trgovinske komore. Nicolò je imao troje braće: Giovannija Pietra Gelleticha, Giovannija Andreu i Francesca.
Dr. Gelletich je 16. studenog 1873. izabran kao jedan od dužnosnika na općem kongresu vatrogasnih postrojbi Rijeke. U svojoj karijeri, 1879. godine postao je član komisije za provedbu ideje o odvajanju ubožnice od bolnice Sv. Duha. Od 1877. do 1915. obavljao je dužnost gradskog notara (javni bilježnik), a od 24. listopada 1896. do 13. studenog 1896. privremeno je obnašao dužnost vicepodeste umjesto Ciotte.
Tijekom 1883. godine, Dr. Gelletich je bio član regnikolarne deputacije, zajedno s Giovanni de Ciottom, Enricom Terzijem i Federicom de Thierryjem. Njegova adresa 1885. godine bila je na čestici 670, današnja adresa Narodnog ustanka 19. Od 20. studenog 1896. do 4. veljače 1897. vršio je dužnost gradonačelnika Rijeke. Kao i mnogi utjecajni i imućni građani toga doba, ističe se u mnogim dobrotvornim akcijama. Godine 1897. kao jedan od mnogobrojnih članova kluba prirodnih znanosti, daje prilog za nabavu rendgenskog aparata. I danas vidljiv trag njegove donatorske aktivnosti je vitraj iznad oltara sv. Ivana Nepomuka u katedrali sv. Vida u Rijeci.Godine 1898., kao prvi potpredsjednik zastupstva, guverner Ladislav Szapary mu je ponudio dužnost gradonačelnika, koju je odbio zbog prijetnji i demonstracija.
Godine 1897., kao pravni savjetnik nadvojvode Josipa, sudjelovao je u kupnji kupališnog poduzeća u Crikvenici. Bio je član komisije za muzej i biblioteku te je odlikovan Redom Viteza željezne krune III. klase. Dr. Gelletich se isticao i u dobrotvornim akcijama. Kao član kluba prirodnih znanosti, dao je prilog za nabavu rendgenskog aparata. Njegova donatorska aktivnost vidljiva je i danas kroz vitraj iznad oltara sv. Ivana Nepomuka u katedrali sv. Vida u Rijeci.
Zajedno s braćom, bio je jedan od najvećih donatora novoosnovanog gradskog muzeja, kojemu je darovao zbirku školjaka s Jave, dvije starinske sablje, dva para kineskih cipela i pušku riječke narodne straže. Godine 1901., pod pseudonimom “vecchio fiumano” objavio je knjižicu „L’Autonomia di Fiume – appunti storici e considerazioni, studio di un Vecchio Fiumano”, u kojoj je razotkrio pravi smisao i funkciju riječkog autonomizma. Knjiga je izdana u Rijeci od strane „Stabilimento tipo-litografico di Emidio Mohovich”.
Dr. Nicolò Gelletich preminuo je 25. kolovoza 1915. godine i pokopan je na groblju Kozala u kapeli obitelji Križanec. Imao je još troje braće: Giovanni Andrea Gelletich, pomorskog kapetana i konzula SAD-a u Rijeci od 1888. do 1900.; Francesco Gelletich, pomorskog kapetana koji je dobitnik Zlatnog križa za zasluge i španjolske medalje za pomorsku hrabrost; i Tommaso Gelletich, pomorskog kapetana koji je 1884. godine ostavio legat od 5.000 fiorina za osnivanje gradskog muzeja u Rijeci. Zahvaljujući njegovoj donaciji, dugogodišnja nastojanja za osnivanjem gradskog muzeja u Rijeci napokon su ostvarena 1893. godine.
