Drugost: izložba koja preispituje postavljene kanone

U srijedu, 12. lipnja, u Galeriji Kortil, otvorena je izložba „Drugost“. Kao spoj institucionalne suradnje, Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, izložba je zamišljena kao velika ljetna izložba Galerije, koja će biti otvorena do 14. rujna. U kustoskoj koncepciji Marte Radman, riječkoj je publici prezentiran izbor od 35 umjetničkih djela iz fundusa NNMU, koja su predstavljena kroz četiri tematske cjeline. Na otvorenju izložbe prisustvovali su Marko Filipović, gradonačelnik grada Rijeke, Edvin Liverić Bassani, ravnatelj Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Ivana Lučić, voditeljica Galerije Kortil i Marta Radman, kustosica.

Za uvodnu riječ, posjetiteljima se obratila Ivana Lučić, voditeljica Galerije Kortil

– S jedne strane, primijetili smo da su strani gosti zainteresirani za riječke izložbene programe. U želji da napravimo jedan kvalitetni izložbeni ljetni program, koji će pružati umjetnost našim sugrađanima, ali i turistima, ova izložba je došla sasvim „prirodno“, jer s druge strane, palača u kojoj se NMMU nalazi, je trenutno u obnovi. Upravo je zbog obnove palače, i započela inicijativa u kojoj NMMU surađuje s hrvatskim muzejima i galerijama pri predstavljanju svoga fundusa.

Određeni je broj radova bio rijetko izlagan, što zbog nedostatka izložbenog prostora, što zbog „zaborava“, te su brojali dane u muzejskom spremištu. Pristupom putujućih/gostujućih izložbi, NMMU je otvorio vrata svoga fundusa i odlučio posjetiti sve krajeve hrvatske kroz sljedeće dvije godine, kako bi predstavio javno dobro. Na izložbi su predstavljena neka od remek djela hrvatske umjetnosti od druge polovice 19. stoljeća pa do današnjih dana, koja su nastala iz ruku Miroslava Kraljevića, Vlahe Bukovca, Milivoja Uzelca, Vere Fisher, Josipa Račića, Vlaste Delimar, Naste Rojc i Ksenije Kantoci.

– Zahvaljujem Galeriji Kortil na ovoj izuzetnoj suradnji koju smo imali u razdoblju od godine dana. Međutim, NMMU je u problemu s prostorom – ali nadamo se boljem i kvalitetnijem u prostornom smislu. Čestitao bi, ne samo na hrabrom izboru, već i na hrabrom postavu, jer NMMU ipak stoji kao bastion tradicionalne likovne umjetnosti u medijskom smislu, ali povezuje sa suvremenim metodama istraživanja zbirke, i što je kao rezultat, dalo priliku ovim nevjerojatnim umjetničkim radovima da budu prikazani. A upravo razlog zašto nisu bili izloženi jest što su oni odstupali od uvriježenog narativa kojim se predstavlja kronologija razvoja hrvatske moderne umjetnosti od sredine 19. st. danas, kazao je Branko Franceschi, ravnatelj NMMU.

O samom konceptu izložbe, ali i povezanosti s Rijekom, više je rekla Marta Radman, kustosica NMMU:

– Među prvim poslovima koje sam radila bio je angažman za jednu modnu dizajnericu, koja je 90-ih godina u Rijeci održala prvu modnu reviju, a na kojoj su bili drag i trans modeli. Tako sam kao mlada djevojka slušala priče o Rijeci, kao o jednom fenomenalnom i progresivnom gradu punom kulture, umjetnosti i prihvaćanja na svakom koraku i neopisivo sam sretna što, ja, danas, osjećam da je Rijeka jedan progresivan i suvremen grad koji je objeručke pristao na jedan ovakav ne tipičan koncept.

– Drugost u današnjoj kulturno-političkoj klimi je dosta problematična. Suočeni smo s represijom – financijskom, svjetonazorskom i kulturnom, i zapravo se trudi da se iz standardnih narativa, što povijesno umjetničkih, što općenito kulturnih, izostavi sve što ne pripada u nekakav kanon onoga što je nekada davno određeno kao normalno ili je jednom davno postavljeno na hijerarhijsku razinu kao nešto što je „velika umjetnost“. Dugo godina ženskim autoricama nije bilo dozvoljeno studirati na akademijama. Kada su se izborile za pravo studiranja, nije im bilo dozvoljeno slikati muški akt, dok se ženski akt godinama vodio kao najveći kanon suvremene umjetnosti. Većina stalnih muzejskih postava rado ističe gola ženska tijela na zidovima, smatrala sam da je možda bitno, da uključim i sva ta djela –  između kojih ih muške aktove, koja se ne bi možda promatrala tako. Od živih umjetnika, željela bih se zahvaliti Željku Badurini, Vlasti Delimar, Anabel Zanze i Vlasti Žanić što su mi dopustile da koristim njihove radove, nastavila je Radman.

Tematska koncepcija „Drugosti“ je koncipirana kroz četiri cjeline. Prva od njih je Feminizam, kroz koju su prezentirane naše velike autorice, od Naste Rojc pa sve do suvremenih umjetnica poput Vlaste Delimar. Druga cjelina je Psihologija i sociologija, koja se tiče načina na koji je Drugost uvjetovana sociološki i društveno. Treća se odnosi na koncept Tijela i Tjelesnosti, odnosno na sve te razlike i sličnosti koje se javljaju u načinu prezentacija aktova. Te četvrta okosnica Dekolonizacija i orijentalizam, koja se bavi post suvremenim studijama, utjecajima od orijentalizma do japanizma i na koji način su ih umjetnici koristili za prikazivanje određenih subjekata.

Okupljenima se obratio i Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke, koji je i službeno otvorio izložbu.

–  Ova izložba posvetila se temi koja nije dovoljno u javnosti prisutna, dok pojam „Drugost“ je nešto što je dio riječkog identiteta, a to su poštovanje i tolerancija prema svima i svakome. I zaista, svima nama može biti na ponos, što naš grad slovi, u kontekstu Hrvatske, za prijestolnicu različitosti u tom kontekstu prihvaća sve što je danas izloženo. Rijeku su stvarali svi koji su u nju došli, bilo prilikama i neprilikama, a upravo je to okruženje stvaralo Rijeku kakva ona danas jest.

Pokazalo se da je Rijeka prirodna prva stanica ove izložbe, koja će zasigurno probuditi neke duhove hrvatske povijesti umjetnosti na svome putu. Ali neka ih i probudi, jer cilj ove izložbe i jest upravo u propitivanju postavljenih kanona i predlaganju drugačijeg pogleda/teorijskog čitanja u odnosu na dosadašnji narativ.

Fotografije: Aleš Suk