Vilim Svečnjak rođen je na današnji dan 1906. godine u Zagrebu. Njegova obitelj živjela je u prizemnici na Ilici 210, gdje je otac Ivan otvorio skromni fotografski atelje. Na nagovor prijatelja, obitelj se 1908. preselila u Čabar, u nadi za boljom zaradom budući da u Gorskom kotaru nije bilo mnogo fotografa.
Od najranijeg djetinjstva, Vilim je pokazivao izuzetnu sklonost prema crtanju i slikanju. „Svaki slobodni trenutak pasionirano sam koristio za crtanje i bojanje. Tako se u meni rodio slikar,“ kazao je kasnije. Svečnjak je započeo gimnazijsko školovanje na Sušaku, a nastavio u Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu (1919-1925). Tu su njegovi nastavnici crtanja, Krušlin, Angeli Radovani i Zlatko Šulentić, prepoznali njegov talent i potaknuli ga da se upiše na Likovnu akademiju.
Tijekom školovanja, Vilim je živio u teškim uvjetima, često se hraneći u pučkim kuhinjama. Godine 1925. teško je obolio na srcu, što ga je prisililo da se vrati kući u Čabar, izgubivši godinu dana školovanja. Uz pomoć prijatelja, uspio se vratiti u Zagreb, gdje mu je osiguran smještaj i liječenje. Njegov otac, koji je pokušavao pronaći bolje uvjete za fotografski atelje, nažalost nije uspio i umro je od tuberkuloze. Majka Katarina nastavila je voditi fotografski posao kako bi uzdržavala obitelj.
Vilim je 1926. upisao Umjetničku akademiju, najprije na kiparskom odjelu, a potom na slikarskom odjelu. Njegovi su profesori bili renomirani umjetnici poput Rudolfa Valdeca, Frane Kršinića, Ive Kerdića, M. Vanke, V. Becića, T. Krizmana, Lj. Babića i M. Tartaglie. U Zagrebu je Svečnjak uspostavio veze s naprednim radničkim i studentskim pokretom, zbog čega je više puta bio uhićen zbog političkog djelovanja.
Po završetku Akademije, Vilim je dobio stipendiju za studij u Parizu, gdje je upoznao mnoge ugledne francuske književnike i umjetnike. U Parizu je primio poziv grupe Zemlja da izlaže na njihovim manifestacijama u Zagrebu i Sofiji. Nakon što je rad Zemlje zabranjen, članovi su osnovali Grupu nezavisnih hrvatskih umjetnika. Svečnjak je organizirao izložbe, obnovio rad karlovačkog kazališta i objavio monografiju „Za spas duše“.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Svečnjak je preživio dramatične situacije i progon. Uz pomoć falsificiranih dokumenata, uspio je izbjeći ustaški progon. Nakon rata, sudjelovao je u kulturnoj obnovi Rijeke i Istre, organizirao podružnicu ULUH-a u Rijeci i postavio prvu izložbu dječjeg crteža u Jugoslaviji.
Svečnjak je na poziv Miroslava Krleže postao glavni urednik za ilustracije i opremu enciklopedijskih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Izlagao je samostalno i sudjelovao na međunarodnim izložbama, uključujući XXVII. bijenale u Veneciji. Osnovao je grupu Ars i postao član Europskog društva za kulturu. Organizirao je Aktiv za likovnu kulturu Hrvatske i bio tajnik tog aktiva do 1971. godine.
Vilim Svečnjak odlikovan je Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i bio izabran za redovitog člana Akademije znanosti i umjetnosti. Marta i Vilim Svečnjak darovali su Gradu Zagrebu 842 djela grupirana u dvije zbirke.
Vilim Svečnjak preminuo je 3. lipnja 1993. u Zagrebu, ostavivši za sobom bogato umjetničko i kulturno nasljeđe.
Istaknuta slika: Motiv iz Bola, Dominikanski samostan, 1971. godina, 44×56; izvor: Vilim Svečnjak, obiteljska ostavština – radovi
