U Kući halubajskega zvončara minulih se dana na sve moguće načine promišljalo o nematerijalnoj kulturnoj baštini, stručni skup imena Institucionalizacija nematerijalne kulturne baštine i njezin utjecaj na nositelje kulturnih dobara okupio je zavidan broj stručnjaka kojima je nematerijalna baština i posao i poziv. Kako očuvati, kako valorizirati, kako nadograditi, kako prezentirati, kako pravilno turistički valorizirati, samo su neka od pitanja koja se uvijek pojavljuju kada je riječ o nematerijalnoj kulturnoj baštini.
Kuća halubajskega zvončara nije slučajno odabrana za skup ovoga tipa, nematerijalna kulturna baština prepoznata je kao područje od velikog interesa za Republiku Hrvatsku, a ova novootvorena ustanova upravo je potpuno posvećena očuvanju, promociji i edukaciji o nematerijalnoj baštini, koja u Općini Viškovo itekako ima što za reći. Uostalom, Viškovo na svom prostoru baštini čak četiri nematerijalna kulturna dobra zaštićena od strane UNESCO-a, jedan od njih su i Halubajski zvončari, iskustva kojih su na subotnjem dijelu skupa prezentirali Damir Host i Kristijan Frlan, koji su, sa svim članovima Udruge Halubajski zvončar, iznijeli velik teret kada se krenulo u realizaciju projekta izgradnje Kuće halubajskega zvončara.
Host i Frlan podijelili su tako s okupljenima iskustva u gradnji Kuće, izazovnih i zanimljivih početaka, ali i činjenice da ih je uvijek najviše vodila emocija, čak i onda kada baš i nisu bili najbolje shvaćeni. Danas mogu biti ponosni na sve što je napravljeno, trud Halubajskih zvončara nije bio uzaludan.
– Dok ovaj objekt nije dobio gabarite ljudi su bili skeptični Prvi put kada sam vidio projekt nisam vjerovao da će se napraviti. Kod nas politika mnoge stvari diktira, mi smo imali sreću da smo imali kontinuitet u vlasti i to nam je sigurno pomoglo. Nije bilo lako, ali sve smo nekako izgurali. Ideja je da u njemu ne bude stalna postava, multimediju moramo malo doraditi, ali najviše od svega me smeta sebičnost ljudi koji su donirali nešto i ne vide širu sliku. A ovo mora biti Kuća okupljanja, rekao je Damir Host, dok je Kristijan Frlan naglasio da bi pretenciozno bilo očekivati ovakav objekt u svakoj jedinici lokalne samouprave, odnosno da bismo svi zajedno morali malo potisnuti ego i iskoristiti potencijale koje imamo.
Viviana Brkarić je u subotu predstavila Ekomuzej Vlaški puti, koji čuva društvenu povijest i tradicijsku kulturu Šušnjevice i njezine bliže okolice, koji u prvom redu nastoji revitalizirati vlaški ili istrorumunjski jezik, koji je na ovom području spao na manje od stotinu govornika. Muzej kroz svoj postav prikazuje ljude kroz kretanje, podijeljen je na nekoliko tema, odnosno temu dolaska, jezika, narodnu predaju. Svi napori usmjereni su na očuvanje jezika, stoga su se u Kući halubajskega zvončara mogla pogledati i dva kratka filma, dokumentarni Boljunčica i animirani Trej porkić (Tri praščića), oba autorski potpisuje Valter Stojšić.
Zanimljivo izlaganje „Starinski plies! Ki zna više ča je to?“ imao je i Branimir Šajina, po struci inženjer građevine, koji dugi niz godina istražuje istarske tradicijske plesove, nastojeći pritom poništiti nepravdu koja se ovom dijelu nematerijalne kulturne baštine svjesno ili nesvjesno nanosi već godinama.
– Najbitnija je svijest domaćega čovjeka, a mislim da domaći ljudi nisu niti svjesni zašto je važno sve ovo važno, naglasio je Šaina, koji je iskoristio priliku i uz partnericu Anu demonstrirao ljepotu i eleganciju tradicijskog plesa.
Sve u svemu, stručni skup o institucionalizaciji nematerijalne kulturne baštine pokazao se kao pun pogodak, svaki ovakav pokušaj samo je dokaz da ipak postoje ljudi koji znaju što imamo i što sve moramo održati da ne bismo izgubili vezu s korijenima, poviješću, tradicijom. I to ne toliko zbog svih nas, već zbog onih koji tek imaju doći.
Fotografije snimio Kristian Sirotich
#Halubje #Istra #Kuća Halubajskega zvončara #Nematerijalna kulturna baština #Šušnjevica #Viškovo
