U zagrebačkom Pogonu Jedinstvo, u utorak, 14.1. održana je premijera, a u srijedu, 15.1. repriza ekstremnog glazbeno-kazališnog performansa Rotulus Homo Pendulum u izvedbi Kuće ekstremnog muzičkog kazališta i Društvo prijateljev zmernega napredka DPZN. Pred mnogobrojnim gledateljima, DB Indoš i Tanja Vrvilo, Zlatko Burić Kićo, Dragan Živadinov i brojni umjetnici i umjetnice, obilježili su veliko finale ciklusa šahto-kulture u Zagrebu započetog u rujnu 2024.
Riječ je o takozvanoj šahto-medijskoj izvedbi inspiriranoj tekstovima umjetnika Marka Brecelja, slovenskog kantautora i glazbenika. Mekoterorizam je ključna riječ u njegovom performansu – kritika je svakidašnjice „bez krvi i loma kosti“, već ubadanja u samu srž društvenih problema.
Teško je nekome tko nije bio u zagrebačkom Pogonu objasniti o čemu se tu radi – zasigurno je to vrsta izvedbene umjetnosti odnosno kazališnog performansa, no u nimalo klasičnom smislu. Predstava je zamišljena upravo na modelu neposrednog doživljaja, gdje se publici pokušava što bliže dočarati sirovost i način izvedbe, kao i osobnost svakog od umjetnika koji sudjeluje u predstavi.
Za razliku od pozornice gdje je smještena većina kazališnih predstava, ovdje su glumci i njihova scenografija, odnosno razni instrumenti i predmeti koji oni koriste, kako bi dobili kakofoniju zvukova, smješteni u prostoru u kojem se nalazi i publika.
Poznati slovenski kazališni redatelj Dragan Živadinov, koji je dio autorskog tima predstave, istaknuo je kako je kazalište 4000 godina bilo transformativno te u 20. vijeku postalo performativno – ‘personal form’ te kako je Marko Brecelj jedan od prvih u našim krajevima koji je proizvodio performativnu umjetnost. Dodao je kako je to ujedno i razlog zašto performira u ovoj predstavi.
Kritika društva i politike možda nije osnovna jedinice predstave, no čini se da se današnji društveni standard u kontekstu potrage za uspjehom, novcem i manipulacijom kako bi se došlo do moći, maksimalno izruguje. Rotulus Homo Pendulum, u prijevod svitak-čovjek-njihač, zapravo označuje prvobitnost čovjeka kao živog bića u potrebi za izražavanjem svojih dubinskih potreba stvaranja i promišljanja.
Od igranja stolnog tenisa i udaranja loptica do izrade i gaženja transparenta „Fuck off NATO“, predstava pruža jedinstven spoj auditivnog s vizualnim performansom, koji je ponekad u prostoriji Pogona bio težak za uhvatiti, s obzirom na to da glumci konstantno „bježe“ prostorom, a pritom nastoje proizvesti nešto što „udara“ na sva osjetila publike.
Krutost, bizarnost i nerazumljivost izvedbe pritom je znak da bijes umjetnika danas označava potrebu za transformacijom čovjeka u svijetu koji nam ne daje da stanemo i razmislimo. Tijekom ovog performansa, svatko tko je bio u Pogonu, dobio je priliku za to.
Brecelju se odaje čast na temelju njegove želje da izrazi udaljenost ljudi koja se pojavila u 21. stoljeću. Predstava je na mnoge načine moderna i multimedijska, a opet tu modernost izvrgava ruglu, poput „borbenog bunkera u davno izgubljenom ratu protiv interneta i medija“, kako bi rekao Brecelj za svoje umjetničko djelovanje.
Iako autor ovog teksta mora priznati da ovakav tip predstave nije još vidio, jasno je da se radi o nečemu jedinstvenom što nije za svačije oči. Dodogovor šahtokulture, kako ga nazivaju organizatori predstave, je želja da se sva mogućnost izvedbe koja postoji danas, uz svu tehnologiju, spoji s mogućnosti ljudskog izražavanja, čak i kad ono možda nema najvećeg smisla.
Istaknuta i druga fotografija: Ratko Mavar
#Marko Brecelj #Pogon Jedinstvo #predstava #Rotlus Homo Pendulum #Zagreb
