Stajaće ovacije na jučerašnjoj premijeri predstave Ovo bi mogao biti moj razred u HNK Ivana pl. Zajca pokazale su s kolikim je oduševljenjem publika dočekala i podržala mladu glumačku ekipu. Predstava redateljice Anice Tomičić i dramaturginje Jelene Kovačić, u suradnji s dramaturgom i piscem Janom Samekom, naslanja se na prethodno istraživanje teme vršnjačkog nasilja, promatrajući ga ne kao izolirani incident, nego kao simptom šireg društvenog i institucionalnog problema.
U suradnji s Akademijom primijenjenih umjetnosti, autorski tim ponovno je pristupio potresnom stvarnom događaju kao predlošku. Predstava iz 2010., inspirirana tragičnom smrću Luke Ritza, bila je jedan od prvih hrvatskih kazališnih projekata koji je javno i izravno progovorio o vršnjačkom nasilju kao ozbiljnom društvenom problemu. Nova predstava, Ovo bi mogao biti moj razred, tematski se nadovezuje na taj rad, ali ga istodobno proširuje na suvremeni kontekst u kojem nasilje među mladima poprima sve kompleksnije (i ponekad teže uočljivije) oblike, osobito u digitalnom prostoru. Svijet učitelja, roditelja i psihologa postaje odvojen od svijeta djece, oni u digitalnom prostoru ne postoje na isti način, ili ne postoje uopće, a generalna nezainteresiranost institucija i odmahivanje ruku roditelja s opaskom “nećete mi govoriti kako odgajati moje dijete” reflektiraju dio rastućeg problema koji se nije rodio jučer. Do tragičnih trenutaka često i dođe potiho: odmahivanjem, normalizacijom nasilnih obrazaca, slučajnom ignorancijom i okretanjem glave, a uzroci i simptomi neometano putuju generacijama i sferama (školi, obitelji, itd.). Strah od stigmatizacije, osim toga, dolazi s razlogom. I u tom je trenutku teško govoriti o krivcima i suučesnicima. Ono što predstava Ovo je mogao biti moj razred čini jest razotkrivanje mehanizama pomoći kojih je nešto pošlo strašno po krivu.
Mia, Tin, Karlo, Tea, Jakov, Petra i Hana prijatelji su čiji se balon stvarnosti sužava kada se na društvenim mrežama pojavi neželjena snimka Mije i Tina iz noćnog izlaska. Naravno, ne pojavi se sama, netko ju je tamo stavio, pa podijelio, i taj “netko” se pretače iz jednog lika u drugi, u obliku sumnji, optužbi i namjera. To razdrma njihovu kolektivnu “nonšalantnost” i emotivnu potrebu da budu nemarni i neopterećeni, i potiče ih da propituju tuđe namjere i snagu spone koja veže njihova prijateljstva. U generaciji koja je povezanija i izloženija nego ikad, koja vlastiti identitet i komunikaciju gradi i kroz emojije, komentare i piksele, dok želja za razumijevanjem sebe i drugog, pripadanjem i pronalaskom smisla ostaje univerzalna ljudska potreba. Ako tome pridodamo društvo koje ih ne vidi ili olako kategorizira, potencijalno klimave obiteljske odnose i prijatelje koji plivaju u istoj egzistencijalnoj rijeci, tragični ishodi – poput onog u jučerašnjoj predstavi – koliko god namjerni ili nehotični bili, nažalost jesu i mogu biti realnost i izvan zidova kazališta.
Glavne likove tumači mahom mlada ekipa glumaca i glumica: Nika Grbelja, Tino Trkulja, Sara Bunić, Petar Baljak, Ana Marija Brđanović, Karla Šoštarić i Mateo Zvono, koja je vrlo uvjerljivo dočarala dinamiku jednog razreda. Dijalozi bi možda bili još uvjerljiviji da se koristio autentični naglasak, budući da se spominju riječke lokacije – no to srećom ne kvari dojam kvalitete njihove izvedbe niti koči fluidnost radnje. Osim kroz dijaloge, priča se razvija i kroz prikaz poruka na platnu kao i live snimke, a nakon kulminacije prikazan je i fiktivni dokumentarni film kojeg je Jakov snimao. Izmjenjuju se i momenti u razredu, noćnim klubovima i kućni ambijenti. Sve navedeno omogućuje da predstava ostaje dinamična i emotivno šarolika do samoga kraja, i sve do posebno upečatljivog trenutka kada Jakov (Mateo Zvono) sjedne na rub pozornice i obrati se publici, podsjećajući da je priča bazirana na stvarnim događajima. I to je ono što na kraju obilježi predstavu – poruka, empatija prema samoj priči i činjenica da nisu potrebni posebni inovativni pristupi dramaturgiji ili izvedbi da bi se ona kroz kazališnu predstavu efikasno dočarala.
Istaknuta i ostale fotografije: HNK Ivan pl. Zajc
#Anica Tomičić #HNK Ivana pl. Zajca #kazalište #Ovo bi mogao biti moj razred #premijera
