Ovaj izraz ili izreka u nas na Kvarneru, udomaćen već dugo vremena odlično opisuje primorski prostor gdje njezino veličanstvo bura caruje stoljećima. Ona nije samo odrednica jadranskog čovjeka vezanog za ovu vjetrometinu, nego i život čija je duša izrezbarena ovom prirodnom pojavom. Svatko tko potječe iz ovog kraja ili se naselio u njega zna za nju. Barem jednom u životu osjetio je njene „čari“. Snagu i moć, lijepo vrijeme što ga ona donosi, nevolje i razaranje, pokatkad i samu smrt. Pomorci to najbolje znaju. Uvažavaju i poštuju taj naš vjetar još od pamtivijeka. Bura je prevladavajući, hladan, brzi vjetar na Kvarneru što puše od NNE pa do NE. (od smjera sjever sjeveroistok do sjeveroistok). Postoje dvije vrste bure; ona anticiklonalna, odnosno bura po vedrom vremenu i ciklonalna s oblačnim i kišnim nebom tj. škura bura. Bura kad ne bi odnosila krovove, lomila stabla, hladila domove, prevrtala sve što joj se nađe na putu ili zasipala oči prašinom bio bi veseo vjetar. On donosi dobro raspoloženje u čovjeka, šaljivac je, no i demokratski vjetar. Svima čini podjednako i nitko se od nje ne može skriti pa se i kaže kad bura puše tad i va loncu puše.
Crtica uz mit iz drevne Grčke
Kada se Odisej nakon što je deset godina proboravio ratujući pod Trojom napokon otisnuo svojom lađom prema domu potucajući se deset godina po Mediteranu jednom zgodom naletio je na otok i pećinu gdje je stolovao bog vjetrova drevnih Grka, Eol. Odisej se u tom trenutku već godinama potuca morem u namjeri da stigne do svoje Itake. Očajan, no i ljut jer nije u milosti bogova, suočen s mogućom pobunom svoje posade na brodu pristaje na otok te se potuži Eolu kako je jadan napušten od sviju. Kako je bio rječit kratio je Eolovu usamljenost i dosadu pričajući domišljate priče. Ovaj zadovoljan pričama iskaže gostoljubivost ugošćavajući ga pa mu na kraju dadne i poseban poklon, svezanu mješinu u kojoj su se nalazili svi vjetrovi. Jedini vjetar koji nije bio u mješini bio je Zefir jer je on tjerao lađu prema Itaki. Odisejevi prijatelji misleći da u mješini skriva blago razvežu je dok je ovaj spavao pa se svi vjetrovi dignu i povrate lađu natrag ka Eolovom otoku. Eol ne htjede više pomoći misleći kako je Odisej uklet od bogova te ga potjera od sebe.
Genealogija grčkih, antičkih vjetrova pokazuje da su neki vjetrovi božanskog podrijetla. Mit kazuje da je Gea nakon Kaosa rodila Urana, a s njime dvanaestoro djece. Jedan od njihove djece Krij bio je otac Astareju čiji je potomak Borea bog bure, Note-boga olujnog juga i Zefira– boga zapadnog vjetra. Sve su to bili potomci Uranida.
Odakle bura u Primorju
Uistinu odakle bura u nas? Netko bi pomislio da je ona oduvijek prisutna no to nije točno ili nije sasvim točno. Andrija Rački piše u djelu „Povijest grada Sušaka“ kako je bura u Primorju nepoznata u staro doba. Plovilo se mirno, brjegovi su bili zarasli gustom i bujnom šumom (ne kao danas kada su pusti), primorski dolovi nisu stršali suhim kamenom. Život je u svakom slučaju bio kud i kamo drugačiji. Za buru se nije znalo ili barem nije dokumentirano. Jedan od prvih izvještaja o njoj datira iz 15. st., a podrobniji iskaz jest iz 1501. godine gdje se ona spominje u dva mletačka pisma u kojima se mletački poslanik Juraj Pizani opravdava Veneciji zašto je nekoliko dana kasnio u Senj. Navodi da ga je nevrijeme primoralo potražiti zaklon u nekoj luci proboravivši u njoj tri dana. U ožujku iste godine grčki provizor Petar Malipiero izrijekom piše u Mletke kako je Marko Contarini pristigao na Krk jedva jedvice zbog nevremena i bure. Morao se usidriti u nekoj luci devet dana. Toliko je dana ona harala. Eto dokaza o ovom vjetru iz 15. i 16. stoljeća. O buri je pisao i Valvazor gdje je podrobno opisao njene učinke. Očito se s njom dobro upoznao i nije mu baš najbolje sjela.
Bura se spominje i na Trsatu pa tako jedan pisac iz polovice 17. st. opisuje kako na Trsatu: „bjesni veoma oštri sjevernjak koji je tim jači, jer je tamo posječena šuma“. Nadalje, spominje materijalne štete jer bura odnosi krovove kuća u more, a zna i srušiti kuću. Njiše zvona na zvonicima crkava i čini svakojaku drugu štetu. Ipak Trsaćanima donosi lijepo vrijeme i čisti zrak tako da nema boleština kao u nekim drugim mjestima gdje je zrak okužen.
No što kaže znanost, zašto je u nas bura? Razlog izgleda leži u tome što više nema primorskih šuma. Dok je nje bilo bura nije imala toliku snagu. Brda Primorja danas su goli kamen na južnoj strani okrenuti moru. Stoga ljeti je ondje velika vrućina, krš se brzo ugrije jer na suncu, a nema vjetra, temperatura biva za desetak stupnjeva viša nego zrak. Uz takvu vrućinu sva vlaga ishlapi iz zemlje, a preostali se zrak jako zagrije i razrijedi. Zrak poput vode teži jednakosti pa kada se sastanu dva nejednake topline (u nas primorski i gorski zrak) dolazi do miješanja dok se ne izjednače. Zbog svega toga nastaju vjetrovi u nas u Primorju i što je veća razlika među primorskim i gorskim zrakom vjetar je žešći. No tko je krivac što brjegovi Primorja više nisu pošumljeni, mada su bili još od rimskih vremena (car August spominje kako su primorske šume obilovale hrastovim šumama i žirovima, a današnji Kras je žirovima hranio mnogo stoke koja se izvozila svuda po Italiji)? Rasprostranjena je priča, u stvari mit, među ljudima da je za to kriva Venecija. Tako se kazuje, tako se uči, i u školama kazuje iako je to obična laž. Venecija nikad nije vladala u Primorju (vladali su ponajviše Dalmacijom). Primorje su posjedovali Frankopani. Oni su sjekli šume prodajući drvenu građu Veneciji, talijanskim gradovima, Turcima za građu brodova, kuća, a ponajviše vesala na brodovima, a to se nastavilo sve do 15 stoljeća kada šuma više nije bilo, no Frankopani se nisu sjetili (kao i obično stanovništvo što je živjelo u Primorju i također nemilice sjeklo šume) da pošumljuju. Uistinu onda i sad profit iznad svega. (Svaka sličnost između tih i današnjih dana je namjerna). Danas imamo suhi, sivi kamen i hladnu buru.
O nazivima i štorijama o buri
Oni koji nastanjuju Kvarner, a razumiju se u vjetrove kažu da:,,va S kantunu Kvarnera va reke, ima tri bure“. Jedna je ona od Bakra, senjska i tršćanska. Postoji izreka da se u Senju bura rađa, u Bakru krsti, a u Trstu zamire. Tako kažu stariji ljudi. Tršćanska bura (iako danas je već mnogo manje ima nego prije) jest vrlo hladna. Čuveni pisac Stendhal pisao je nekoć za svog boravka u Trstu kao francuski konzul da je jako dobro osjetio hladnoću. Bura je puhala dva dana tjedno, ostale dane jak vjetar. Držao se stalno za šešir za boravka na otvorenom u strahu da ga bura ne sruši i slomi ruku. Svoje zapažanje o buri završio je konstatacijom kako je u Trstu umirao od dosade i bure koja mu je izazivala reumatizam i crijevne probleme.
Bura u svakom kvarnerskom mjestu ima svoje varijante. Na primjer stari Vrbničani na Krku okarakterizirali su vrbničku buru na zanimljiv način. Za njih je ona nekad puhala po tramontani, nekad kao grego, ponekad je bila ona prava bura, nekad je poput levanta. Naime, Vrbničani u buru ubrajaju i grego i levant iako su to različiti vjetrovi, no slični su buri jer su snažni i hladni.
Bura na moru već je druga priča. S njom je drukčije, nego na kopnu. Na moru pokazuje svoju zloću kroz valove. Oni su neugodni i kratki, visoki i jako pjenušavi. Morska prašina stvara sitne kapljice mora te tako smanjuje vidik. Kratko valovi s karakterističnim bijelim krestama stvaraju se i na sredini morskog prostora i uz strmu obalu. To se jako dobro vidjeti kada bura udari u strme obale Cresa. Kada ih udari preleti ih da bi se sjurila niz strmine rta Zaglav, ispod Lubenica i Ustrina. Bura može puhati bez pravila; nekad jedan, a nekad danima. Dolazi naglo, tako je i nestane. Njeni predznaci su mali rascjepkani oblačići nad Velebitom Ako je jugo uz sijevanje nad Učkom, gotovo sigurno će u kratko vrijeme skrenuti u snažnu buru. Od nje je teško ako vas zahvati naći zaklon. Posebno je snažna u Velebitskom, a umjerena u Unijskom kanalu.
Mediteranske zemlje imaju različite nazive za Buru. Grci je zovu etesi, etesians, na Atici kod Atene atesei. Grego je gregos, dok onaj što puše s istoka levantis, a sa zapada zaphiros. Talijani buru nazivaju bora, dok za ove druge koriste nazivlje slično onim grčkim. U nas je bura, grego, levant, široko itd. Postoji i jedna pomorska mnemotehnika za ružu vjetrova. Prva slova dala su oznake vjetrovima; Teško, Gorko, Lako, Svakom, Onom Ludom Pomamnom Mornaru. (tramontana, grego, levant, sirocco, oštro, lebić, ponenat, maeštral).
Za kraj, tako kazuju stari pomorci, a i sam sam čuo od njih izreku da je bura poput čiste žene, sve čisti. Možda bi izreka danas u vrijeme raznih shvaćanja o rodnoj ravnopravnosti i ideologiji izazvala male polemike, no ona jest tu i na nju treba gledati iz vremena kada je nastala te kao takva spada u riznicu narodne usmene pomorske baštine, no da nešto ima u njoj i to stoji.
#Bura #Kvarner #povijest #Primorje #vjetar
