Možda da razgovor započnemo podatkom da živite i radite uz prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav poznatom kao Europska Amazona. Kako je došlo do Vaše otvorenosti za zelene teme, zelenu umjetnost?
Kristina: Živim zaista uz ovu višestruko zaštićenu ljepoticu do koje mi je 5 minuta pješke. To je gotovo kao da imaš kuću uz more. Nedaleko nje nalazi se i rijeka Mura koje zajedno čine oazu u kojoj uz određenu dozu strpljenja možemo još uvijek sresti dabra ili crnu rodu, čuti riku jelena na jesen i namirisati divlju svinju. Kad iskusiš takve prizore, a još k tome uzgajaš “vlastite” plodove koje ubireš da ih taj dan pripremiš za jelo i upravo u tom okolišu svjedočiš naglim promjenama koje nastaju intervencijama raznih infrastruktura i (id)entiteta, lakše se probude oprez i empatija prema zelenom. Nekako ima više smisla u ovoj današnjoj hiperprodukciji proizvoditi nešto s poantom i održivim pristupom.
Povodom dana Općine Donja Dubrava 2017. godine u Info centru bila je otvorena Vaša izložba Mladi Krumpir 2017. gdje ste izložili grafike nastale tehnikom štambilja za koji ste koristili krumpire. Pritom u videu performansa dokumentirali ste prodaju grafika od krumpira, ne i krumpir. Ploča s natpisom „Mladi Krumpir“ je ona ista koju ste kao dijete napisali i imali za prodaju. Riječ je o djedovoj kući gdje ste prodavali krumpir koji je Vaša obitelj proizvodila za prodaju. Kao svježa diplomantica tada grafikama od krumpira u istom prostoru (tada ateljeu) sebe predstavili i inicirali u novo zvanje, zanimanje. Ovoga puta prodavali ste grafike.
Da, riječ je o svojevrsnom predstavljanju u lokalnoj sredini i inicijaciji u novo zanimanje – likovnu umjetnicu. Ta inicijacija odvijala se u obliku performansa u djedovoj kući gdje sam kao dijete prodavala proizvedeni krumpir, a u trenu tog performansa je već bila preuređena u atelje. Bio je to intuitivni potez i gesta dijeljenja osobne priče, s naivnim ispitivanjem tržišta. Krumpir bih opet iskopala na polju, no ovaj put sam prodavala proizvod od njega – grafičke otiske, monotipije izrađene „štambilj“ tehnikom. Ipak, unatoč niskoj cijeni umjetničkih grafika u tom trenu, potencijalne je kupce koji bi stali više zanimala sama sirovina, tj. krumpir. Kasnije sam grafike uspješno prodavala prilikom formalnih izložbi.
Osim što je upitna ekonomska isplativost poljoprivrednog, ali i umjetničkog rada, također je u tom radu bilo zanimljivo proučavati prihvaćanje tih zanimanja u različitim kontekstima i sredinama.
Tanja Špoljar kao autorica teksta u katalogu izložbe, koju ste imali i prošle godine u Galeriji Arsenal u Hvaru, pritom je u kontekstu teorije moći povezala kapital rada: „Dovodeći u korelaciju današnju poziciju zanimanja poljoprivrednik i zanimanja umjetnik/ kulturni radnik, rad kritizira nepravednost kapitalističkog tržišnog sustava u kojem ljudi i zanimanja nestaju ili jedva opstaju i ukazuje na činjenicu da upravo dominacija čovjeka nad čovjekom proizvodi i dominaciju čovjeka nad prirodom, odnosno da se radi o istim sistemima odnosa moći.“ Na koji ste način u Križevcima u Galeriji K2 pristupili izložbenoj dokumentaciji navedenoga rada, grafika od mladog krumpira?
Taj rad kao i sve ostale na izložbi “For the green” (green s malim početnim slovom kako bih izbjegla daljnje konotacije) zbog njihovih dimenzija ili težina, a isto tako i održivosti na više razina, izlažem u dokumentarnom formatu s ponekim manjim originalnim eksponatom ukoliko to dozvoljavaju prostor galerije i budžet. Radovi su izloženi u obliku izložbenih postera s dokumentarnim fotografijama i QR kodovima koji vode na popratnu video dokumentaciju radova. Na taj sam način ponudila jasan pregled radova na temu mojih ekoloških umjetničkih radova, bez da rasipam energiju i trošim resurse na prezentaciju već učinjenog.
Nedavno ste sudjelovali na interaktivnoj izložbi koju je organizirala Ana Penić pod nazivom Život umjetnosti koja je postavljena na livadi i šumi Bošta, koja posjetiteljima nudi jedinstveno iskustvo izravne i osobne povezanosti s umjetničkim djelom, ali i s prirodom. Predstavili ste svoja dva rada: Kadriranje i Matter of Life. U radu Matter of Life sakupili ste napuštene košnice pčela, osa i stršljena i oblikovali kuglu, i pritom ste pratili koliko se ti kukci vraćaju na svoja napuštena mjesta. Kakvo je stanje s oprašivačima u Međimurju s obzirom na to da se u posljednje vrijeme sve više govori o tajanstvenom izumiranju pčela.
Preko 60% poljoprivrednih usjeva za razvoj ploda i sjemena ovisno je o oprašivanju uz pomoć kukaca (zamjetan udio čine pčele), a njihova brojnost globalno opada za prosječno 9% po desetljeću. Za opadanje kako životinjskih tako i biljnih vrsta odgovorne su klimatske promjene isto kao i faktor ljudske vrste te njegovog invazivnog i agresivnog gospodarenja prirodnim resursima. Neki od njih su pesticidi, herbicidi, fragmentacija i smanjenje divljih staništa, intenzivna poljoprivreda. U Hrvatskoj je (Međimurje, 2020.) zabilježen masovan pomor pčela pod sumnjom na trovanje pesticidima. Ako nam taj indirektni utjecaj nije dovoljan povod za oprez i reviziju našeg gospodarstva tada je, nadam se, možda dovoljna činjenica da te iste kemikalije direktno koristimo kada se upiju u podzemne rezervoare koje crpimo za našu pitku vodu. Zamršeni su to uzročno-posljedični odnosi više sustava koji dovode do sporog kolapsa svih populacija, dok fokus moguće imamo na samo jednu granu problema, pa možemo reći da smo u tihoj ili zaista tajnovitoj kriznoj situaciji.
Ako prihvatimo brojna stručna istraživanja i njihove zaključke da upotreba agresivnih kemikalija ima utjecaj na povećanje brojnosti kroničnih i onkoloških oboljenja, možda nam metode regenerativne poljoprivrede i održivog gospodarstva budu konačno prihvatljivije. Ne samo na razini javne politike nego i na razini vlastitog poslovanja.
Za zbornik o ekofeminizmu koji sam uredila zajedno s Goranom Đurđevićem napisali ste pregledan tekst o svojim radovima, o ekološki angažiranim umjetničkim intervencijama i instalacijama produciranih od 2017. do 2020. godine u svrhu očuvanja zaštićenih područja u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. Prikazali ste šest zasebnih radova: intervenciju (Undo – Delete – Retry) i četiri instalacije (Mikrokrajolici – transplantacije života, Matična ploča, Planet deponija, Kadriranje). Umjetnička kampanja Remont Drave i Podravine sadrži intervencije na jedanaest umjetničkih radova naivne i suvremene umjetnosti, intervencije na dvije izložbe fotografije, sedam intervencija-redizajna službenog znakovlja te dva javna razgovora. Što je uslijedilo nakon tih radova?
Kampanja Remont Drave i Podravine je bila jedno od nekoliko uzastopnih odbijanja uvođenja novih hidroelektrana na rijeci Dravi. U tome su sudjelovali brojni pojedinci, lokalne i internacionalne organizacije. Nakon tih brojnih akcija, intervencija, razgovora i javne rasprave koja je tome uslijedila, primili smo sretnu vijest da se ponovno zaustavilo uvođenje lokacija postrojenja novih hidroelektrana u prostorni plan Koprivničko-križevačke županije. Nekoliko godina nakon toga rijeka Drava je 2021. dodatno zaštićena kao najveći riječni ekosustav u Europi u sklopu jedinog petodržavnog rezervata biosfere na svijetu. Unatoč brojnim zaštitama i regulacijama, ipak je i dalje na svakome od nas osobna odgovornost da budno vodi brigu o svom domu, pa tako i Prekograničnom rezervatu biosphere Mura-Drava-Dunav.
Mozaicima ste opremila Reciklirano imanje u Vukomeriću, nekoliko privatnih posjeda te javnu površinu ispred uprave Međimurske županije u Čakovcu. Pritom organizirate i zelene kreativne programe; o čemu je točno riječ. Naime, radili ste kao vanjska suradnica i na projektu / volonterskoj inicijativi Topoteka Međimurja. Naime preko umjetničke rezidencije na međunarodnom projektu E-Routes, svoj umjetnički i kustoski projekt “Filigran Drave” spajate s Topotekom Međimurja s obzirom na to da je cilj projekta korištenje knjižnične i arhivske građe te pričanje putopisa kroz vrijeme. Uz fotogalerije pripremili ste i tekstove koji prate teme plovidbe nekadašnjom Dravom te njezine bioraznolikosti. Jedan od testova završavate poetski: „Nenametljivo, s poštovanjem, još uvijek možemo biti svjedoci čudesnih trenutaka: noćnog pjevanja slavuja, dabra koji leđno pliva s grančicom u ustima, oblaka krijesnica, nemilosrdnog vodomara koji udarcima ribom o granu stvara valove, “svadbenog plesa” štekavca, “manikure” riba i “frizeraja” hrušteva. Iako nisu divovi poput Adama i Eve, ipak smo još uvijek sposobni uživati u ovim naizgled malim prizorima iz kompleksnog mozaika života oko nas. To daje nadu da ćemo jednog dana naučiti suživjeti s drugim vrstama, razvijajući se uz njih, umjesto da ih gledamo kako nestaju zauvijek.“ Usp. https://e-routes.eu/ususret-stotoj-obljetnici-odlaska-adama-i-eve-iz-medimurja/
Volim (ponovno) približiti zeleno drugima, kroz oaze koje stvaram mozaicima od riječnog oblutka ili praktične i interaktivne programe. Često mi je fokus na snažnoj i divljoj, a opet blagoj rijeci Dravi, uz koju živim i krećem se. Kada se u tome jednakom voljom i ljubavi angažiraju i drugi pojedinci, taj val poprima zamjetnu dimenziju i energiju. Tako je nastao i moj nedavni projekt “Filigran Drave”. Početno istraživanje nekadašnjeg izgleda rijeke, po čemu je projekt i dobio ime, na kraju je rezultiralo arhivom i kolažom starih fotografija s nekadašnje rijeke Drave. Prikazujući dravski krajolik i ljude prije nego su posljednje akumulacije progutale oko 80% riječnog toka u ovoj regiji. Fotografije sam prikupljala od lokalnog stanovništva, brojnih zaljubljenika u Dravu, koji još čuvaju fotografije snimljene fotoaparatima na film. Skenirane analogne fotografije koje prikazuju živopisne kadrove nekadašnjeg suživota s rijekom (ispiranje zlata, pralje, ribiči, kupanje, drveni mostovi i skele, poplave) sada su dostupne svakome pustolovu u online Topoteci Međimurje pod ključnom riječi “Filigran Drave”. Projektom planiram nastaviti arhivirati cijelo područje europske Amazone.
U radu Life of the Marginals (2022, ambijentalna instalacija, javna akcija) upozorili ste na okrutno uništavanje vrana u Podravini, i ne samo nažalost u tom području. Na koji ste način sugrađane uključili u tu javnu akciju?
Članice i članovi udruge “Šinterice dobra srca” angažirali su se oko sprječavanja ugrožavanja staništa ptica porodice vrana, točnije gačca, unutar zelene zone jednog stambenog bloka u Koprivnici. Pridružila sam im se s objektom koji na veoma jednostavan način komunicira o uništavanju staništa nepodobnih i neprihvaćenih upravo za vrijeme podizanja mladih. Javno okupljanje zabrinutih građana popratio je tzv. “vrtić za bebe” potpuno obojen u crno te upaljen nadgrobni lampaš u njemu. Kako je zahvat uništavanja staništa ptica tijekom njihovog gniježđenja zakonom strogo zabranjen te nije imao stručne podloge, sama akcija je uspješno završila.
I završno; kako su umjetnička okupljanja što se tiče zelenih tema u Međimurju, koje biste programe posebno izdvojili. Npr. povodom Vaše izložbe Mladi Krumpir 2017. kustosica Janja Kovač održala je i tematsko predavanje.
Divno je kad se tako specifičnu tematiku može popratiti i stručnim predavanjem kao što je bilo predavanje Janje Kovač, naslovljeno „Ljuk, zelje i kalamper – pogled u svakodnevicu Donje Dubrave“. U njemu je naglasak upravo bio na pojedincima malenog sela i njihovom doprinosu okolišu i kulturi zajednice. Međimurje je najmanja županija na sjeveru Hrvatske s brojnim kulturnim programima, a ekoloških tema ne nedostaje u regiji gdje više od polovice površine zauzimaju poljoprivredni nasadi i zelenilo. U umjetničkom izričaju nadam se većoj zastupljenosti takvih i drugih aktualnih tema te održivom pristupu umjetničkog djelovanja, jer se i time može potaknuti što zelenija i perspektivnija budućnost.
Kristina Pongrac (Čakovec, 1985.) je interdisciplinarna umjetnica, magistra primijenjenih umjetnosti i dizajnerica interijera (Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, 2014.; Graditeljska škola Čakovec, 2004.). Aktivno djeluje na području ekologije i suvremene umjetnosti, sudjelujući u interdisciplinarnim projektima, kustoskim konceptima i edukativnim radionicama na sjecištu kulture i artivizma. Kroz svoj rad razvija osjetljivost prema lokalnoj zajednici, njezinoj kulturi i okolišu, potičući svijest o ekološkim pitanjima, ali i razvoju osobnih vrijednosti, odgovornosti i stvaralačkih vještina. Korištenjem metoda poput autorefleksije, aproprijacije i upcyclinga, istražuje ekološke teme i društvene obrasce. Umjetnički se izražava kroz mozaike, grafike, prostorne intervencije, performanse i happeninge. Izlagala je na sedamnaest samostalnih i više od devedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Njemačkoj, Italiji, Egiptu, Izraelu, Kini i SAD-u te sudjelovala na međunarodnim ekološko-umjetničkim rezidencijama. Njezini su radovi dio privatnih i institucionalnih zbirki, a oplemenili su i brojne javne prostore, uključujući: “Riječni puteljak” u Čakovcu, “Planet deponija” u Križovcu, “Kadriranje” i “Undo-Retry-Delete” uz Dravu kod Svete Marije, “Usamljena opasnost” uz Kupu u Karlovcu te “Red rock(et)s” na otoku Rabu.
Njezin je rad prepoznat i dokumentiran u stručnim publikacijama, uključujući članak Suzane Marjanić “Izvedba vode – umjetnost i artivističke prakse”, objavljen u zborniku Društvene (dis)funkcije umjetnosti: od instrumentalizacije ka emancipaciji (Banja Luka: Fakultet političkih nauka, 2021., ur. Dalibor Savić), kao i u drugim izdanjima u zemlji i inozemstvu.
Članica je HDLU-a i HDLU-a Međimurja.
Živi i djeluje uz rijeku Dravu, u srcu Europske Amazone, gdje je, iz izravnog suživota s rijekom, nastao njezin dubok poriv za zaštitom prirode i ekološkim stvaranjem.
Razgovor je nastao u sklopu projekta BESTIA.
Istaknuta fotografija: rad “Framing” Kristine Pongrac
#ekološka umjetnost #Kristina Pongrac #Mladi Krumpir #performans #zelena umjetnost
