Hinko Gudac bio je istaknuti hrvatski slikar i kipar, jedan od najvažnijih predstavnika nadrealizma u Hrvatskoj, često nazivan „hrvatskim Salvadorom Dalijem“.
Rođen je 1912. godine u Sušaku, u obitelji pomorskog strojara Petra Gudca. Već u ranom djetinjstvu pokazivao je snažnu sklonost umjetnosti, no njegov je život u dobi od dvanaest godina obilježila teška bolest (šarlah) nakon koje je trajno izgubio sluh. Unatoč tome, Gudac je razvio iznimnu umjetničku samosvijest, introspekciju i povjerenje u vlastitu kreativnost. Godine 1931. dobio je stipendiju Općinskog poglavarstva Kraljevice te upisao Akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Nakon završetka studija 1936. godine zaposlio se kao nastavnik likovnog odgoja u Zemaljskom zavodu za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu, gdje je radio sve do umirovljenja. Uz pedagoški rad, intenzivno se bavio proučavanjem srednjovjekovne umjetnosti i folklora.
Njegovo umjetničko stvaralaštvo traje od sredine 1930-ih do sredine 1980-ih godina. Gudac se smatra dijelom prve poslijeratne generacije riječkih likovnih umjetnika, a njegov opus osobito se ističe nadrealističkim i erotskim elementima. Iako su u ranim radovima prisutni impresionistički motivi, s vremenom se u potpunosti afirmirao kao nadrealist. Zbog gluhoće, svijet je doživljavao prvenstveno vizualno i intelektualno, što se snažno odrazilo na njegov način oblikovanja prostora i ljudskih figura. U njegovim djelima vidljivi su snažni nadrealistički prizori, često obilježeni neobičnim kompozicijama i metafizičkom atmosferom.
Stvarao je u svom zagrebačkom stanu, ali i u kući u Kraljevici, gdje je ljeti slikao pejzaže nadahnute našim primorjem. Česti motivi njegovih djela bili su cvijeće, barke, aktovi i mediteranski krajolici, a u mnogim se radovima očituje snažna osobna introspekcija i povučenost autora od javnog života i kritike. Posebno je izražena Gudčeva fascinacija brojem tri, koji se učestalo pojavljuje u njegovim djelima kao simbol različitih trojnosti – neba, zemlje i vode te tijela, duše i duha. Ova simbolika svakodnevnim motivima daje dublje, filozofsko značenje i odražava njegov osobni svjetonazor.
Iako je u Hrvatskoj bio relativno slabo prepoznat, veći ugled stekao je u inozemstvu. Njegova se djela danas nalaze u značajnim zbirkama u New Yorku, Parizu i Beogradu. Tijekom života ostvario je brojne samostalne izložbe te sudjelovao na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Pariz, Bruxelles i Beograd. U Bruxellesu je nagrađen srebrnom medaljom za sliku Igračke i vjetrovi.
Preminuo je na današnji dan 1991. godine u riječkoj bolnici, a pokopan je u Kraljevici.
#Hinko Gudac
