U riječkoj Galeriji O.K. otvorena je izložba „Boje praznine“ autorice Marine Banićević, emotivni likovni hommage njezinom preminulom sinu Ivoru. Otvorenje je okupilo impresivan broj ljudi koji su došli odati priznanje autorici zbog načina na koji se nosi s jednim od najtežih životnih gubitaka, ali i odati počast njezinu sinu.
Večer je protekla u atmosferi dostojanstva i tišine, bilo je emotivno, ali nije bilo patetično. Marina Banićević bol je pretočila u slike – u ciklus radova koji predstavljaju svojevrsne unutarnje pejzaže nastale tijekom dugog razdoblja borbe za život njezina sina, ali i borbe s boli nakon njegove smrti.
Izložbu je otvorila Bojana Guberac, koja je govorila o umjetnosti kao prostoru hrabrosti i suočavanja s vlastitom tamom.
– Zahvaljujem se Marini koja mi je dala povjerenje da otvorim ovu izložbu. Razmišljala sam ovih dana o umjetnosti i zapitala se može li svatko biti umjetnik. Mislim da ne može. Može li svatko stvoriti umjetnost barem jednom u životu – mislim da može. Ono što večeras vidimo nema nikakvog pretvaranja jer bol ne možeš fejkati. Marina je stvarala iz boli, ali u ovim slikama ja nisam vidjela samo bol. Vidjela sam snagu da se čovjek suoči s vlastitom tamom i od nje napravi svjetlo, rekla je Bojana Guberac.
Govoreći o kontekstu izložbe, istaknula je kako je riječ o jednoj od najtežih životnih priča koje se mogu dogoditi, ali je pozvala publiku da radove promatra iz druge perspektive.
– Svi znamo kontekst koji je stravičan, ali buntovnički ću vas zamoliti da ove slike ne promatrate samo u kontekstu smrti. Ovo je prije svega hommage Ivorovu životu, koji na ovaj način ostaje živ za svoju majku. Možda je ovo i hommage Marini i njezinu nepokolebljivom neodustajanju od života. Budite večeras hrabri, dopustite si emociju i u svakoj od ovih slika pronađite dio sebe, poručila je.
Autorica izložbe Marina Banićević naglasila je kako je ova večer za nju osobno iznimno važna jer je izložba posvećena njezinu sinu.
– Meni je ova noć posebno značajna jer je izložba posvećena mom Ivoru. Htjela sam mu podariti još jedan život – kroz sebe i kroz svoje slike dati mu jedan izvanvremenski život. Meni se srušio čitav jedan univerzum, ali od boli ne možeš pobjeći, ona te prati poput sjene, rekla je Marina Banićević pa dodala kako je slikanje započela spontano, bez plana ili umjetničke ambicije, a kao način da se nosi s gubitkom.
– Pokušavala sam u glavi vratiti vrijeme, ali čeka vas samo tišina koja najglasnije boli. Da bih pobjegla od vlastitih misli počela sam slikati, bez cilja i bez namjere. Ono što smo Ivor i ja proživjeli ne može se ispričati riječima, zato sam pobjegla bojama. Kroz njih sam pokušala izraziti naša unutarnja i emocionalna stanja koja smo živjeli u tom dugom razdoblju, rekla je autorica.
Izložba „Boje praznine“ tako nije samo likovni projekt, nego i osobni čin suočavanja s gubitkom – pokušaj da se kroz umjetnost pronađe prostor za sjećanje, ljubav i nastavak života.
U punoj galeriji, među posjetiteljima koji su dugo promatrali slike u tišini, bilo je jasno da je Marina Banićević večeras učinila upravo ono o čemu je govorila – bol je pretvorila u nešto što može biti podijeljeno s drugima.
Izložba „Boje praznine“ u Galeriji O.K. može se pogledati svakim radnim danom od 12 do 17 sati.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimila Klara Stilinović Tušek
