Franjo Pavačić rođen je na današnji dan 1860. godine u Omišlju. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a školovanje nastavio u Rijeci, gdje je pohađao gimnaziju. Tijekom gimnazijskih dana bio je učenik poznatog pedagoga i domoljuba Ljudevita Slamnika, koji je odgojio brojne generacije mladih. Već u trećem razredu gimnazije Pavačić je naslikao portret tadašnjeg ravnatelja Slamnika, čime je rano pokazao svoj izniman slikarski talent.
Slikarsko obrazovanje dodatno je usavršavao kod riječkog slikara Francesca Pauera, profesora crtanja u mađarsko-talijanskoj gimnaziji. Na Slamnikovu preporuku 1877. godine, sa svega sedamnaest godina, upisao je bečku Kunstgewerbschule. Nakon studija u Beču, godinu dana proveo je na Akademiji u Veneciji, zatim dvije godine u Firenci, a od 1883. godine nastanio se u Rimu. Ondje je živio i stvarao dvadeset godina, povremeno putujući u Napulj i na Capri.
Poput mnogih riječkih umjetnika s kraja 19. stoljeća, i Pavačić je bio pod snažnim utjecajem talijanske umjetničke škole. Njegov opus obuhvaća pejzaže i vedute, među kojima se ističu Kočije na žalu i Djevojka s Caprija, kao i figuralne kompozicije s povijesnim i biblijskim motivima, primjerice Caeci vident i Vestalinke. Izradio je i niz oltarnih slika – u Rijeci, Lubenicama (Sv. Franjo) te u Omišlju, gdje se u župnoj crkvi nalaze slike Sv. Jelena Križarica i Sveta Obitelj, kao i oltarna pala u kapeli Sv. Duha s prikazom Silaska Duha Svetoga. Ta je kapela 1914. godine uključena u novoosnovano groblje, čime je dobila dodatnu simboličku vrijednost.
Nakon povratka u Rijeku 1896. godine Pavačić se intenzivno posvetio portretiranju istaknutih osoba riječkog i zagrebačkog društvenog života. Među njegovim poznatijim portretima nalaze se prikazi povjesničara Giovannija Koblera, gradonačelnika Giovannija de Ciottea (prikazanog u svečanoj mađarskoj odori, oko 1890.), Francesca Padoanija, Michelea Maylendera, Jurja Haulika, Ivana Kiseljaka i Emanuela Korošca. Njegove portrete odlikuju smirena tonska obrada i pažljivo naglašene psihološke karakteristike modela.
Osim slikarskog rada, Pavačić je neko vrijeme djelovao i kao profesor – najprije u riječkoj gimnaziji 1920. godine, a potom i u Zagrebu. Nakon toga ponovno se vraća u Rim, gdje nastavlja svoj umjetnički rad.
Franjo Pavačić preminuo je 4. srpnja 1931. godine u Rimu.
#Franjo Pavačić
