Na današnji dan 1899. godine u Đakovu preminuo je Ignazio (Vatroslav, Ignjat) Donegani, kipar zaslužan za dekoraciju palače Modello u Rijeci.
Donegani je rođen 26. srpnja 1836. u Rijeci, a tijekom 1850-ih, zahvaljujući stipendiji riječkog gradskog magistrata, školovao se na Akademiji u Veneciji, tada pod upravom Habsburške Monarhije, kao i njegov rodni grad. Tijekom obrazovanja razvio je stil koji je objedinjavao klasicizam, romantizam i realizam. Njegova prva veća narudžba 1861. bio je model za Spomenik banu Jelačiću, no projekt nije prihvaćen – prednost je dana bečkom kiparu Antonu Dominiku Fernkornu. Ipak, model je otkupio biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je kasnije imao ključnu ulogu u Doneganijevoj karijeri. Biskup je naručio njegovu bistu te ga poslao na usavršavanje u Rim, nakon čega mu je povjerio nadzor i izvedbu kiparskih radova na katedrali u Đakovu. Đakovačka katedrala, jedno od najvažnijih historicističkih sakralnih zdanja u Hrvatskoj, izgrađena je prema zamisli biskupa Strossmayera, koji je aktivno sudjelovao u svim segmentima njezine gradnje — od odabira arhitekata i kipara do definiranja stila. Gradnja je trajala od 1866. do 1882., a projekt su potpisali arhitekti Karl Rösner i Friedrich Schmidt. Inspirirana je bamberškom katedralom i njemačkim katedralama koje je Strossmayer posjetio. Kiparski dio interijera izrađivan je između 1875. i 1882., a Donegani je bio vodeća figura tog segmenta. Iako je njegova sporost ponekad dovodila do sukoba sa Strossmayerom, i unatoč konkurenciji Ivana Rendića, ostao je glavni kipar katedrale.
Izvan rada na katedrali, Donegani je izradio i niz drugih djela: grobne spomenike Strossmayerovu bratu Mati u Osijeku te đakovačkom načelniku Josipu Sieberu; model za spomenik knezu Mihajlu u Beogradu; skulpturu Svetog Trojstva za crkvu u Sotinu i oltar za crkvu u Mikanovcima. Sredinom 1880-ih radio je i na obnovi crkve sv. Jurja u Đakovu.
U Rijeci je 1882. godine oblikovao skulpturalnu dekoraciju pročelja palače Palazzo Modello, izgrađene prema projektu bečkog arhitektonskog atelijera Fellner & Helmer. Zgrada je služila kao sjedište Riječke štedionice (Cassa di Risparmio di Fiume) i Casinò Patriottico, a njezina arhitektura spaja elemente visoke renesanse i kasnog baroka. Unutrašnjost, posebno svečana dvorana u kojoj danas djeluju Talijanska unija i Zajednica Talijana Rijeka, ističe se bogatom štukaturom. Palača se u arhitektonskom izrazu može usporediti s bečkom metropolom, čime su Riječani, u rivalstvu s Trstom, željeli istaknuti svoju verziju “model” palače. U prizemlju se danas nalazi Stručni odjel i periodika Gradske knjižnice Rijeka. Na pročelju zgrade postavljena je spomen-ploča koju je postavio unuk Andrej Adamić, u znak sjećanja na Teatar Adamich koji je djelovao na tom mjestu do 1882., kada je srušen.
Vatroslav Donegani, uz Ivana Rendića i Pietra Stefanuttia, smatra se najznačajnijim kiparom 19. stoljeća u Rijeci.
Istaknuta fotografija: Wikimedia Commons
#Vatroslav Donegani
