Povodom 100. obljetnice praizvedbe kultne opere Turandot talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija u milanskoj Scali, sinoć je u ispunjenom riječkom HNK Ivana pl. Zajca održana premijera opere u režiji Arnauda Bernarda. Publika je autorski i izvođački tim ispratila stajaćim ovacijama, dajući im do znanja da je izvedba bila izvrsna, a da Turandot i u osuvremenjenom ruhu može pokazati svoju vrijednost, monumentalnost i bezvremenost.
Smještena u mitski Peking, opera se temelji na simbolici ledene princeze Turandot koja postavlja tri zagonetke svakom proscu, osuđujući na smrt one koji ne uspiju odgovoriti. Mladi princ Calàf prepoznaje svoga izgubljenog oca Timura i, unatoč upozorenjima vjerne Liù, odlučuje osvojiti princezu. U drugom činu uspijeva riješiti sve tri zagonetke i time dobiva pravo na brak, no Turandot ga odbija – ne želi biti nečija – pa joj on daje priliku da do zore otkrije njegovo ime. U završnici, dok cijeli grad pod prijetnjom smrti traga za njegovim identitetom, Liù se žrtvuje kako bi sačuvala njegovu tajnu, pokazujući snagu ljubavi. Njezina smrt i Calàfov čin potiču emotivni preobražaj Turandot, koja naposljetku priznaje ljubav kao jedinu istinu i otkriva da je ime nepoznatog princa: Ljubav.
Puccinijeva je opera doduše ostala nedovršena – u partituri nakon smrti Liu, prestao je pisati, a ubrzo nakon toga je preminuo. Prema njegovim skicama, operu je kasnije dovršio skladatelj Franco Alfano, a za Turandot je sam Puccini rekao da želi “odbaciti ukrase sentimentalnosti i lake osjećajnosti te ganuti publiku bez artificijelnosti”. I to, bez sumnje, uspijeva učiniti već čitavo stoljeće.
Jučerašnja je izvedba u smislu priče i izvedbe ostala vjerna praizvedbi, ali je vizualni okvir bio osuvremenjen. Nije bilo raskošne scenografije i orijentalne egzotičnosti već samo minimalističkog distopijskog ambijenta svojevrsne nuklearne elektrane, što je u kontekstu recentnih događaja jučer izgledalo još upečatljivije i jezivije, i na neobičan je način odgovaralo arhetipskoj priči o moći, smrti i ljubavi. Redateljski koncept Arnauda Bernarda oslanja se na estetiku inspiriranu filmom Metropolis Fritza Langa, a vidljivi su (ili asociraju) i utjecaji drugih pop kulturnih klasika kao što su Dr. Stangelove i franšiza Zvjezdanih staza. Sve to rezultira hladnim, stiliziranim scenskim svijetom u kojem dominira osjećaj otuđenosti, naglašavajući okrutnost Turandotina svijeta, ali istodobno omogućavajući da emotivni ljudski trenuci, primjerice oni vezani uz lik Liù, više dolaze do izražaja. Kraj donosi ružičasti kontrast dotadašnjoj hladnoći, još više približavajući operu suvremenoj publici i naglašavajući njenu poruku.
Za jučerašnju izuzetno uspješnu premijeru zaslužan je naravno i izvođački tim kojeg čine solistica Kristina Kolar u dojmljivoj ulozi Turandot, Bože Jurić Pešić u zahtjevnoj ulozi Calafa i izvrsna Anamarija Knego kao Liu. Ulogu Timura uprizorio je Luka Ortar, a ministri Ping, Pang i Pong bili su Jure Počkaj, Marko Fortunato i Aljaž Žgavc, dok je Altouma utjelovio Sergej Kiselev. Ključnu je ulogu imao i fantastični maestro Valentin Egel, kao i Riječki operni zbor koji je uz zahtjevnu ali precizno i majstorski izvedenu glazbu donio svježe uprizorenje kultne opere.
Turandot je na programu u HNK Zajc još 10., 11., 13. i 14. travnja.
Istaknuta i ostale fotografije: Dražen Šokčević
#HNK Zajc #premijera #Puccini #Turandot
