Mario Schittar, poznat i kao Zuane de la Maesecia, prvi je pjesnik koji je stvarao na fijumanskom dijalektu. Rođen je 9. svibnja 1862. u Rijeci, gdje je živio do svoje smrti 19. ožujka 1890. godine.
Riječki umjetnik Schittar školovao se za slikara na Reale Accademia di Belle Arti u Venecija, gdje je studirao od 1880. do 1884. godine. Po povratku u Rijeka djelovao je kao profesionalni slikar i književnik, razvijajući paralelno likovni i književni opus.
Autor je više zapaženih djela, među kojima se ističu komedija „Trijumf Svetog Mihovila” iz 1888. te povijesna drama „Il Bastardi di Huhyad ovvero La Vergine Liburna” iz 1889. godine. Njegova poezija objavljena je posthumno u zbirci „Odušci srca” 1913., čime je njegov književni rad dodatno valoriziran nakon smrti.
Schittar se okušao u različitim književnim formama — od drame i romana do poezije — pišući kako na standardnom talijanskom jeziku, tako i na lokalnom fijumanskom dijalektu. Upravo je u tome bio pionir: prvi je sustavno stvarao i objavljivao djela na tom idiomu, čime je postavio temelje tzv. „antejske konvencije” riječke talijanske književnosti.
Uz njega, očuvanju fijumanskog dijalekta pridonijeli su i drugi riječki autori, poput Vittorio Farina, Gino Antoni, Arturo Caffieri, Oscare Russi i Egidio Milinovich, koji su također pisali na lokalnom govoru i time čuvali jezični identitet grada.
Unatoč snažnoj povezanosti s rodnim gradom i njegovim dijalektom, Schittar je stvarao i na talijanskom književnom jeziku, nastojeći spojiti lokalno i šire kulturno nasljeđe. Njegov život obilježili su siromaštvo i bolest — preminuo je vrlo mlad, u 28. godini života. Iako za života nije stekao širu afirmaciju, danas se smatra prvim pjesnikom fijumanskog dijalekta i važnom figurom riječke kulturne povijesti.
