U subotu, 21. ožujka, ovozemaljski život napustio je riječki glumac Ranko Lipovšćak. Tog istoga dana, na vječni počinak ispraćena je riječka glumica Zrinka Kolak Fabijan.
Iako su pripadali različitim glumačkim generacijama, ovo dvoje ljudi snažno je povezao jedan dramski lik, jedna predstava, jedno malo kazalište.
Naime, u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka, 1998. godine, Ranko Lipovšćak – glumac s diplomom zagrebačke Akademije, ali bez angažmana u hrvatskim kazalištima – zaigrao je naslovni lik u predstavi Renea Medvešeka „Nadpodstolar Martin“.
Ta mala, važna predstava postala je zaštitni znak riječke lutkarske kuće, a Ranko Lipovšćak odigrao je Nadpodstolara Martina više od stotinu puta. Ta je predstava dobila i Nagradu publike na Međunarodnom festivalu malih scena, što je još čvršće vezalo Lipovšćaka uz ansambl kazališta lutaka u Rijeci. Ponuđen mu je ugovor za stalni angažman i činilo se da su duge godine traganja jednog glumca za svojim ansamblom – došle kraju.
No baš u tom trenutku promijenila se uprava u GKL-u i nova nije željela igrati stare uspješnice, a samim tim je i ugovor za angažman Ranka Lipovšćaka – pao u vodu…
S trideset godina ponovo je bio nezaposlen. Bio je u braku, imao dvoje male djece i morao je odlučiti kako prehraniti obitelj.
Ranko je bio maštar. Od rane životne dobi želio je raditi važne stvari, za ljude, za čovječanstvo. Sa suprugom Milenom bio je okrenut zdravom životu, a samim time i takvoj prehrani. Najprirodnija odluka bila je početi peći svoj kruh. Recepturu za Vodeničara osmislio je u Zagrebu gdje su živjeli i taj je kruh okupljao obitelj oko stola.
Vodeničar je bio obiteljski brand. I dok je igrao Nadpodstolara Martina, Ranko je donosio kolegama glumcima sendviče od tog ukusnog, zdravog i različitim zrnjem bogatog kruha.
Nemogućnost zaposlenja i bavljenja glumačkim pozivom za koji se školovao dovela je do odluke da registrira pekarski brand pod imenom Demetra. Slijedile su godine teškog rada, provedbe ideja o novim pekarskim proizvodima, razvoj proizvodne linije i mreže distribucije.
U konačnici – nakon niza godina napornog rada – Demetra je sa svojih desetak vrsta integralnih kruhova i peciva opskrbljivala 60 trgovina na području Rijeke, Krka, Zadra, Šibenika, Splita, Dubrovnika, Karlovca i Zagreba.
Činilo se da je san o glumi nestao i da se Ranko Lipovšćak etablirao u poduzetničkim vodama. O njemu su snimane televizijske emisije, davao je intervjue, uvijek spominjući kako iza njega stoji obitelj.
No, takvi veliki poduzetnički zalogaji troše ljude, troše obitelji, posebno kad se radi odgovorno i pošteno, kad se ne smanjuje kvaliteta proizvoda, već se ostaje vjeran prvotnoj recepturi. Mali poduzetnici u Hrvatskoj reći će vam da je to teška borba s neizvjesnim ishodom – na tržištu si sam, prepušten svojim odlukama i teškom radu, organizaciji, administraciji, promjenama zakona i turbulencijama koje su neminovne u nedovoljno sređenom društvu kakvo je naše…
Godine 2015. Ranko Lipovšćak iz medija doznaje da će Gradsko kazalište lutaka Rijeka obnoviti svoju kultnu uspješnicu „Nadpodstolar Martin“. Ravnateljica GKL-a je u tom trenutku Zrinka Kolak Fabijan i tu počinje ta umjetnička spona dvoje riječkih glumaca.
Ranko Lipovšćak osjeća da mu Martin pripada i da ga mora igrati i u obnovljenoj predstavi! Ako GKL nema novaca da ga plati kao vanjskog suradnika – on će igrati bez honorara, obećava. Kao da mu život i sve što je napravio – ovisi o toj ulozi!
Počele su probe.
Jedno „d“ u naslovu predstave nije greška – Martin je nadpodstolar zato što svoje čarobne cipele radi – pod stolom.
U vrijeme kada je predstava nastajala, Ranko je bio vitak, mlad glumac i rad ispod stola u podrumskoj radnjici s malim prozorom uz koji su „hodale noge“ prolaznika – nije mu predstavljao problem.
Nakon 18 godina trebalo je stati u istu scenografiju. A u konačnici i u iste hlače!
Nije da se nisu mogle sašiti koji broj veće, ali Ranko Lipovšćak je želio biti onaj Martin kakav je bio 1998. godine, ni bolji ni lošiji – isti. To je bila neka vrsta opsesije, nešto što se mora dogoditi jer samo tako će se i on, glumac s diplomom zagrebačke Akademije – vratiti profesiji.
I dogodilo se.
Vratio se naš Nadpodstolar Martin u onu svoju sobicu, a publika ga je sad – dvostruko obožavala: roditelji su dovodili svoju djecu da vide predstavu čija su publika oni bili kao djeca…
I tu se krug zatvorio. San je dosanjan i više nije bilo bolne čežnje za Martinom…
Ali nije bilo ni one strasti koja je pratila tu čežnju. Kao da je bez Martina – život izgubio neki svoj skriveni, tajni inat i smisao.
Došlo je doba COVID-a, djeca su odrasla, obitelj se razišla… Došla je bolest. Ranko se vratio u rodni Zagreb, gdje je prvih proljetnih dana i preminuo.
Otišao je naš Nadpodstolar Martin. Jedini koji je to ikada bio. Onaj kojeg ćemo se uvijek sjećati kako ispod malog stola izrađuje cipele iz snova koje nikoga nisu žuljale. I u kojima su svi ljudi imali lak korak.
Zbogom, umjetniče nadpodstolarskog života…
Leti u svojim snovima visoko, visoko…
Istaknuta fotografija obiteljski arhiv
#Gradsko kazalište lutaka Rijeka #Nadpodstolar Martin #Ranko Lipovšćak
