Karla Kostadinovski

PoeTris: Tri pjesme po izboru autorice.

Ogoljena glava zove se Ljubljana

Chomsky se grleno smije na “ne koristim više jer šteti okolišu” / okolišajte i dalje, zabavljate mrtvace

a možda još malo ostanem, vidim da počinje shvaćati da su to bile njegove usne (!!!) za koje svi znamo da uistinu jesu bile, postat će zanimljivo, pogotovo jer mu se uši pune bubama #ostanitetoksični

najsnažniji životni savjet dao mi je sad već zaboravljeni vozač kamiona: “Budi tiho.”

budi ona osoba koja bezriječno pojačava glazbu kad netko ode na toalet

kriva sam za sebe, a kamoli za sebe

slobodan tračak vremena dijelim u etapičice od 10 minuta <nisam zadovoljan> i to su trake selotejpa koje su uhvatile prašnjavu pseću dlaku <nemoj me pustiti koliko god smrdilo> i ako napustim prostoriju minutu prije kraja presjeka <digne mi se>

od ljubavi samo da je svecka i veštačka ali stigla ti je ona mehanička i moraš da priznaš da vozi

da se u posljednjem udahu gušenja na pozornici pojavi monolog Aleksandre Stojaković čije se odglumljene suze stapaju s mojim pravima i da se oči zatvaraju dok kovitlaju praznim pozorištem uslišene riječi “i sve će se opet negdje ponoviti”

I overslayed my welcome

Nježni crni leš

koje zamjenice koristim? pa kaj ja znam, osobne, posvojne, pokazne, fora je ona povratno-posvojna
na zajedničkoj im grobnici piše “izvukle najgore jedna iz druge”, a bijelim markerom dodano “razlika je što jedno najgore drži sablju, a drugo najgore je prima”
vi ste ridali na Tri metra iznad neba a mi na Fleabag
deeeeeebela mačka mača se laća ali ne shvaća da sve se duplo vraća - djedova skala je lupanje ritmike
dok na mobitelu plaćam račune svojih roditelja u pregledu galerije izviruju slike tvojeg kurca - ne mlati gloginje nego plati struju
sudba kleta u ovom šturom rimovanju smeta
ovog sam se kraja sjetio prekjučer kad sam zadnji put tamo prolazio - izdržavam dane bez pomisli na tebe, ali je blokirana ulica kojom inače idem doma s posla pa zadnjih mjesec dana prolazim pored tvojeg fakulteta i utonem u sjećanje na tebe; brzinski skok dvije i pol godine; kak to misliš kako to? kao, kako to da sam ti se javio nakon toliko vremena? prolazio sam ti pored faksa svaki dan i obuzimale su mi misli i ne znam, eto nas, najkraće moguće. Da, faksa. Ne razumijem ni ja? Kak to misliš, nisi išla na faks? Nikad? Uh, ne, ipak ništa od te strofe/tog paragrafa, loša ideja, a zapravo je poanta da sam bila s tobom jer se zoveš isto kao mrtvorođeni sin moje bake
rat i nogomet završavaju sa t jer ttttttttrrrrrrttttttttnnnnnntntntnntntttttt
naša romansa trajala je kratko jer je u bircu zasvirala pjesma koja je svirala dok te bivša ostavljala i onda sam shvatila da ćeš me opet prevariti pa sam ti pojebala sestru

Probudili ste se u zlaćanim gaćama usred polja cikle

– Znate onu titravu treperavu žednu vrućinu dok Vam se istovremeno dižu dlačice zbog jezive hladnoće? – Pitala sam šta ćete u meniju.

i mi tako krug ukrugukrugkrugu loop i looplji dok se u kotaČiĆ ne zaglavi kamenČiĆ (kojeg sam ja ispovratio, ali nemoj to govoriti naokolokolokokolo)

NOS. NOS. NOS. ISKRIVLJEN KUKAST KRIŽAST SAVRŠEN DINASTIJA SE NA NJEMU RASTAPA KAO KARAMELA NA HRPETINI STUPNJEVA.

ovo je bilo agresivno spuštaj to dolje_imala sam zadnjih par mjeseci repetitititivnu sliku kredasto bijelih leđa čija se beskonačnost ne može mjeriti u pojmovima ljudstva već samo u uzdasima i aritmičkom trzanju glave; prvi čovjeku nalik počeo ih je ljubiti, zadnji će ih zubima rastrgati i ponijeti sveto meso nazad na početak

• smrt i ja slatki smo prijatelji, ali nikako da odemo na tu kavu •

e znate kaj, svako malo se sjetim te neugodne golotinje i mehanickih prstiju na sebi i onda si moram trljat celo i vrhove obraza od nelagode jer me to jako smiruje e ali onda stalno imam pristice na faci, tocno na tim dijelovima, pomozite mi doktorice kako da se rijesim sjecanja

Izgledaš kao da je lijepo budit se pored tebe, vidjet ćemo .

pa kak svaki put pobrkaš politiku i poliamoriju

da se barem mogu iznova otkrivati i s tobom prolaziti učenje učenja da su barem te greškitze između naših ruku umjesto ovog ledenog obrasca i probiranja u registratorima slučajne pjenice na ustima, kako prokleto tužno – ipak, s odmakom, booooooriiiiiiiiiiiing [kme kme]

principi? jel’ to nekaj za jest?

Karla Kostadinovski završila je preddiplomski studij kroatistike i bohemistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a trenutačno je na diplomskom studiju Digitalne lingvistike. Bavi se PR-om, društvenim mrežama, marketingom i produkcijom te je radila u HNK-u u Zagrebu, Teatru &TD, Frakturi i Centru za mirovne studije. Na Radio Studentu vodila je i uređivala emisije o kazalištu i mentalnom zdravlju. Sudjelovala je na raznim radionicama za mlade kao voditeljica ili produkcijska podrška te moderira tribine i događaje u kulturi. Laureatkinja je nagrade Goran za mlade pjesnike za 2026. godinu. Gostovala je na književnim tribinama Učitavanje i Poetomat, a svoju poeziju objavljuje na blogu Murati od baršuna. Producentica je drag queer kolektiva House of Flamingo te osnivačica Gusta Partyja. Piše za VoxFeminae, Kulturpunkt i Graziu.