Pod nježnim i toplim nazivom „Moja baka zove se kao čokolada”, u Galeriji Kortil otvorena je izložba mlade i svestrane autorice Klasje Habjan. Ni meteorološki jutarnji alarmi nisu spriječili vrlo pohvalan broj posjetitelja da se odazove ovoj iznimno osobnoj izložbi.
Autorica izložbe, ilustratorica i grafička dizajnerica Klasja Habjan, rođena je Zagrepčanka, a stvara gdje god je put nanese. Zajedno sa Zitom Nakić u Zagrebu od 2018. vodi Studio klasja&zita, koji je, u nizu uspješnih projekata, zaslužan i za oblikovanje vizualnog identiteta HRT-ovog dokumentarnog serijala „Moderna vremena” o povijesti i razvoju hrvatskog i regionalnog dizajna. Stvarala je u umjetničkoj rezidenciji u Angoulêmeu, u La Maison des Auteurs – Kući umjetnika. Osim toga, boravila je i u Portugalu, u glasovitoj tvornici keramičkih pločica Viúva Lamego.
Diplomirala je vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu 2016. godine. U radu često isprepliće ilustraciju, dizajn i pisanje, što je bio slučaj i u ovoj izložbi, koja se prethodno mogla pogledati u Zagrebu.
„Moja baka zove se kao čokolada” ujedno je i biografski i autobiografski projekt. Kronološki, začeci rada dosežu u sad već davnu 2013. godinu, kada bilježi prvi zapis o baki. 2021. godine snima razgovor s bakom nakon njezina odlaska u dom, u kojem joj ona pripovijeda o svojem životu. Godine 2024. uslijedila je bakina operacija glave, koja, nažalost, teško utječe na njezino zdravlje. Klasja tada dolazi na ideju serije likovnih radova i autorske knjige pod naslovom „Moja baka zove se kao čokolada”.
Izložba u Kortilu, uz grafike i crteže većih i manjih formata te crtež nastao na zidu galerije, donosi i uvid u proces nastanka knjige. Također, autorica je izložila i obiteljske fotografije, što ovoj izložbi daje dodatni dodir topline i intime. S obzirom na to da je čitav projekt začet u umjetničkoj rezidenciji u Francuskoj, pojedine crteže i grafike prate kratki nostalgični zapisi, i na francuskom i na hrvatskom jeziku.
Klasja je o ovom projektu kazala:
„Htjela sam napraviti njen portret, kroz medije kojima se bavim, no više je to portret mog stanja kada sam se suočila s time da ja gubim uspomene, a posebice ona koja je prije dvije godine imala operaciju koja je dovela do toga da postaje dementnija. To nas je sve u obitelji potreslo, a kao najstarija unuka osjećala sam odgovornost da zabilježim, da postoje mostovi između mene i nje.
Moja baka bila je zaista svestrana, ponosna sam na nju, svima nam je bila uzor i odgojila nas je. No, prije svega uvijek je bila topla. Nikad tu nije bio prisutan strogi autoritet, već ljubav, otvorenost i humor. Imala je karijeru uspješne novinarke, puno je putovala.”
Izniman život žene, koju iznimnom prije svega čini činjenica da joj unuka iz neizmjerne ljubavi i sa željom da zauvijek zabilježi sve one trenutke koje su zajedno proživjele, možete upoznati do 11. travnja u Galeriji Kortil. Upoznat ćete Klasju, upoznat ćete Milku, a zasigurno ćete se prisjetiti i vlastitih srcu dragih uspomena na baku ili djeda.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimila Maja Fristacky
