PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.
PJESMA Pjesma koju upravo čitate izgledala je sasvim drukčije dok iz nje nisam izbacio sve loše i suvišno nepotrebne veznike pridjeve glagole slike nezgrapne poredbe jeftine metafore banalne tvrdnje pretenciozne misli samosažaljenje interpunkcijske znakove pravovjerne stavove aktivističke parole političke poruke hermetične sintagme sladunjave motive pretjeranu romantiku diletantski kič ljubavnu tematiku i posljednji stih koji često bude onaj korak previše
NIJE TI BILO DANO Mogao si raditi velike stvari približiti se ozbiljnim istinama skrivanim brižno od očiju svijeta ali dobio si onoliko prvobitnog kapitala koliko je već moglo stati u skroman automobil kojim su te dovezli iz rodilišta koliko je već moglo stati u tvoje ime i prezime pod kojim si uveden u maticu rođenih sada je to isto ime na vratima stana u kojem se skrivaš od samoga sebe to isto ime moglo je biti otisnuto negdje u nekoj ozbiljnoj knjizi kod dobrog izdavača bio si spreman prodati i dušu da je itko ponudio razumnu cijenu ali ne nije ti bilo dano ovako tražiš odgovore na temeljna pitanja kuhaš šalšu od pomidora na starom štednjaku koji sve više nalikuje na sliku Jacksona Pollocka i ti se neizostavno sjetiš kako je CIA imala plan kako veliki igrači uvijek imaju plan kako veliki igrači igraju s velikim ulozima s jasnom idejom kako zaštititi sebe a pri tom zajebati sve ostale naročito one koji bi ih mogli ugroziti neizostavno se onda sjetiš i drugih stvari mozak ti tako naprosto radi nikako ga ne možeš utišati jer nije ti bilo dano šalša je lava što brbori u grotlu od nehrđajućeg čelika iznova ispisuješ knjigu postanka s aneksom o geološkim razdobljima uzimajući u obzir sva nova otkrića koja su se dogodila u međuvremenu pred očima ti kao pred smrt prolazi ono malo povijesti što si uspio zapamtiti na konzervi talijanskih rajčica piše Mutti što na njemačkom znači majka pa se sjetiš žene koja te nosila u sebi koja je nekoć imala njemačko prezime dozivaš je ili psuješ već po potrebi ometaš većinu toga što osjećaš ponekad te prekine telefonski poziv ne onaj kojeg već dugo očekuješ već sasvim običan i lagan zbog toga što ti nije dano svaki dan dok na prozoru pušiš vidiš dvije grlice na brezi pitaš se kako je moguće da su stalno zajedno a da se nikad nisu pošteno posvađale
LJUBAV JE SVE POKVARILA Ubila si me u četvrtak Bio je zapravo petak 13 Po julijanskom kalendaru Jedan precizan ubod u srce Iz kojeg je potekla krv i rakija Četvrtog dana podigla si me iz staklene grobnice Nečisto uskrsnuće s odgođenim djelovanjem Rođenje Feniksa iz pune pepeljare Napokon sam mogao glasno zaplakati I udahnuti novu tamu Sukob je trajao pet mjeseci Svaku noć su letjeli dronovi Navođeni žarom cigareta Grubo kršeći zračne prostore Nekoliko bivših država Ti si odmah znala Trebao sam i ja znati Da sram i strah nipošto nisu isto Da se tvoje oči (ah kakve oči) Teško mogu priviknuti na svjetlo Da je osmijeh (ah kakva usta) Čitavo vrijeme prikrivao šutnju Konačno opet mogu pisati Usprkos tome što znam Da ćeš poput ateističke molitve Čitati moje stihove prije spavanja Nema adekvatne osvete za tišinu Ostavili smo iza sebe Čitava minska polja pjesama (sada se treba kretati oprezno) Strahujem od zaborava Iako ga priželjkujem u isto vrijeme Potrošeni poljupci vise o golim granama Kao najlonske vrećice Vijoreći na okrutnom sjeveru Kao dopuštene i nedopuštene zastave Na mjestu gdje se sastavljaju rijeke Trebat će stotine godina da se raspadnu Ali se nikada ne mogu potpuno razgraditi Mi ćemo valjda nestati prije toga Malo je nedostajalo do pobjede
Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK Zagreb. Izlagao je na više od sedamdeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim likovnog, već se duži niz godina bavi i književnim stvaralaštvom. Piše poeziju, kratku prozu, likovne eseje i aforizme. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio je dvije zbirke pjesama „Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)“ i „Anomalija vode“ u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme su mu objavljivane u tiskanim časopisima (Artikulacije, Riječi), dnevnim novinama, kao i na brojnim internetskim književnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nastupao u književnim emisijama Hrvatskog radija i bio sudionik književnih festivala. Član je organizacijskog odbora Noći knjige. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
#Hrvoje Marko Peruzović #poetris #poezija
