Hrvoje Marko Peruzović

PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.

PJESMA

Pjesma koju upravo čitate
izgledala je sasvim drukčije
dok iz nje nisam izbacio 
sve loše i suvišno
nepotrebne veznike
pridjeve glagole slike
nezgrapne poredbe
jeftine metafore
banalne tvrdnje
pretenciozne misli
samosažaljenje
interpunkcijske znakove
pravovjerne stavove
aktivističke parole
političke poruke
hermetične sintagme
sladunjave motive
pretjeranu romantiku
diletantski kič
ljubavnu tematiku
i posljednji stih 
koji često bude
onaj korak previše

NIJE TI BILO DANO

Mogao si raditi velike stvari
približiti se ozbiljnim istinama
skrivanim brižno od očiju svijeta
ali dobio si onoliko prvobitnog kapitala
koliko je već moglo stati u skroman automobil
kojim su te dovezli iz rodilišta
koliko je već moglo stati u tvoje ime i prezime
pod kojim si uveden u maticu rođenih
sada je to isto ime na vratima stana
u kojem se skrivaš od samoga sebe
to isto ime moglo je biti otisnuto negdje
u nekoj ozbiljnoj knjizi kod dobrog izdavača
bio si spreman prodati i dušu 
da je itko ponudio razumnu cijenu
ali ne nije ti bilo dano
ovako tražiš odgovore na temeljna pitanja
kuhaš šalšu od pomidora na starom štednjaku
koji sve više nalikuje na sliku Jacksona Pollocka
i ti se neizostavno sjetiš kako je CIA imala plan
kako veliki igrači uvijek imaju plan
kako veliki igrači igraju s velikim ulozima
s jasnom idejom kako zaštititi sebe
a pri tom zajebati sve ostale 
naročito one koji bi ih mogli ugroziti
neizostavno se onda sjetiš i drugih stvari
mozak ti tako naprosto radi
nikako ga ne možeš utišati
jer nije ti bilo dano
šalša je lava što brbori u grotlu od nehrđajućeg čelika
iznova ispisuješ knjigu postanka
s aneksom o geološkim razdobljima
uzimajući u obzir sva nova otkrića
koja su se dogodila u međuvremenu
pred očima ti kao pred smrt
prolazi ono malo povijesti što si uspio zapamtiti
na konzervi talijanskih rajčica piše Mutti
što na njemačkom znači majka
pa se sjetiš žene koja te nosila u sebi
koja je nekoć imala njemačko prezime
dozivaš je ili psuješ već po potrebi
ometaš većinu toga što osjećaš
ponekad te prekine telefonski poziv
ne onaj kojeg već dugo očekuješ
već sasvim običan i lagan
zbog toga što ti nije dano
svaki dan dok na prozoru pušiš 
vidiš dvije grlice na brezi 
pitaš se kako je moguće da su stalno zajedno
a da se nikad nisu pošteno posvađale

LJUBAV JE SVE POKVARILA

Ubila si me u četvrtak
Bio je zapravo petak 13 
Po julijanskom kalendaru
Jedan precizan ubod u srce
Iz kojeg je potekla krv i rakija

Četvrtog dana podigla si me iz staklene grobnice
Nečisto uskrsnuće s odgođenim djelovanjem
Rođenje Feniksa iz pune pepeljare
Napokon sam mogao glasno zaplakati 
I udahnuti novu tamu

Sukob je trajao pet mjeseci
Svaku noć su letjeli dronovi
Navođeni žarom cigareta
Grubo kršeći zračne prostore 
Nekoliko bivših država

Ti si odmah znala
Trebao sam i ja znati
Da sram i strah nipošto nisu isto
Da se tvoje oči (ah kakve oči)
Teško mogu priviknuti na svjetlo
Da je osmijeh (ah kakva usta)
Čitavo vrijeme prikrivao šutnju
 
Konačno opet mogu pisati
Usprkos tome što znam 
Da ćeš poput ateističke molitve
Čitati moje stihove prije spavanja

Nema adekvatne osvete za tišinu

Ostavili smo iza sebe 
Čitava minska polja pjesama

(sada se treba kretati oprezno)

Strahujem od zaborava
Iako ga priželjkujem u isto vrijeme

Potrošeni poljupci vise o golim granama
Kao najlonske vrećice
Vijoreći na okrutnom sjeveru 
Kao dopuštene i nedopuštene zastave 
Na mjestu gdje se sastavljaju rijeke
Trebat će stotine godina da se raspadnu
Ali se nikada ne mogu potpuno razgraditi

Mi ćemo valjda nestati prije toga

Malo je nedostajalo do pobjede

Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK Zagreb. Izlagao je na više od sedamdeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim likovnog, već se duži niz godina bavi i književnim stvaralaštvom. Piše poeziju, kratku prozu, likovne eseje i aforizme. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio je dvije zbirke pjesama „Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)“ i „Anomalija vode“ u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme su mu objavljivane u tiskanim časopisima (Artikulacije, Riječi), dnevnim novinama, kao i na brojnim internetskim književnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nastupao u književnim emisijama Hrvatskog radija i bio sudionik književnih festivala. Član je organizacijskog odbora Noći knjige. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.