Drago Gervais, rođen 18. travnja u Opatiji, pamti se kao jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Kao pjesnik, dramatičar, feljtonist i humorist ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti, a posebno se istaknuo stvaralaštvom na čakavskom narječju.
Nakon završetka studija prava u Zagrebu 1928. godine, započeo je profesionalnu karijeru kao pravosudni pripravnik u Crikvenici, Bakru i Bjelovaru. Kasnije je radio kao državni službenik u Beogradu i Rijeci, no njegov će životni put uskoro biti usmjeren prema kulturi i kazalištu. Od 1949. godine u potpunosti se posvećuje kazališnom radu. Najprije obnaša dužnost direktora Drame, a od 1954. godine postaje intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, na čijem će čelu ostati sve do svoje smrti.
Na književnoj sceni afirmirao se već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929.), djelom koje je označilo prekretnicu u hrvatskoj dijalektalnoj književnosti i potvrdilo čakavštinu kao snažan književni izraz. U tom je duhu nastala i rodoljubna poema Istarski kanat (1951.), kao i pučki igrokaz Duhi (1953.). Jednako uspješan bio je i kao dramski pisac; u djelima Reakcionari (1949.), Brod je otplovio (1950.), Radi se o stanu (1951.) te osobito Karolina Riječka (1952.) obrađivao je suvremene društvene teme i povijesne motive riječkoga kraja, ostavljajući vrijedan doprinos hrvatskom kazalištu.
Osim poezije i drama, Gervais je pisao humoreske, pripovijetke i feljtone. Objavio je zbirku Kozerije i humoreske (1957.), dok je zbirka pripovijedaka Bez domovine tiskana posthumno 1996. godine. Libreto Kastavski kapitan i Intendantski dnevnik ostali su u rukopisu. Zajedno s Viktorom Antićem 1952. godine pokrenuo je kulturni časopis Riječka revija, koji je uređivao do kraja života. Bio je i jedan od urednika Antologije istarskih i primorskih narodnih pjesama (1954.), potvrdivši svoju trajnu posvećenost očuvanju kulturne baštine hrvatskoga primorja i Istre.
Njegova su djela često izvođena na kazališnim pozornicama, poezija mu je uglazbljivana i prevođena, a prema njegovim tekstovima snimljeni su i filmovi Barba Žvane (1949.) i Karolina Riječka (1961.). Gervaisove komedije i danas su dio kazališnog repertoara, dok se njegove pjesme redovito uvrštavaju u antologije hrvatske književnosti.
Drago Gervais preminuo je na današnji dan 1957. godine u Ljubljani, ali njegovo stvaralaštvo i dalje živi kroz književnost, kazalište i hrvatsku kulturnu baštinu. U čast njegovu doprinosu, Grad Rijeka i Gradska knjižnica Rijeka dodjeljuju književnu nagradu Drago Gervais za najbolje neobjavljene rukopise, čime njegovo ime i danas ostaje trajno povezano s poticanjem suvremenoga književnog stvaralaštva.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#Drago Gervais
