Štikla se vratila tamo gdje najbolje pristaje – na Morski prasac, uz more i pred publiku koja zna slušati. Prva večer tradicionalnog festivala jazza i eksperimentalne glazbe, koji se održava u sklopu Ljeta na Kantridi, pripala je Henryju Radanoviću i njegovu quartetu, a sudeći prema onome što su ponudili, pred glazbenicima koji će nastupiti nakon njih nije nimalo jednostavan zadatak.
Henry Radanović na kontrabasu, Zvonimir Radišić na gitari, Tonči Grabušić na bubnjevima i Branko Sterpin na trubi predstavili su riječkoj publici album „Quiet Rising Star“, za koji su Radanovićev quartet i producent Matej Zec ove godine nagrađeni Porinom u kategoriji najboljeg albuma jazz-glazbe.
Nagrada je, pokazala je ugodna ljetna večer na Kantridi, došla u prave ruke. Radanović i njegova dobro uigrana ekipa nisu se trudili publiku osvojiti glasnoćom ni nametljivom virtuoznošću. Njihova se glazba gradila kroz međusobno osluškivanje, suptilnost, dinamiku i prostor ostavljen svakom instrumentu da kaže upravo onoliko koliko treba.
Važnu ulogu pritom je odigrala i publika. Morski prasac lijepo se ispunio ljudima koji jazz nisu došli slušati kao usputnu zvučnu kulisu ljetnom druženju, nego kao glazbu kojoj treba posvetiti pozornost. Radanović je nakon koncerta priznao da glazbenici takav odnos osjete već od prvih odsviranih tonova.
– Mi to odmah osjetimo na pozornici i to zaista nije nikakav klišej. Umjetnici su senzibilni ljudi, ono što radimo jako nam je važno u životu, a još nam je važnije prenijeti to drugima. Zato smo ovdje. Da nam publika nije važna, svirali bismo samo u studiju, a to nije ideja, rekao je Radanović.
Upravo je senzibilitet publike omogućio quartetu da pokaže ono na čemu počiva njihov glazbeni izraz.
– Volimo kada je publika senzibilna i kada ima osjećaj za jazz. Mislim da se to večeras osjetilo i zato smo mogli svirati malo tiše. Kada sviramo tiše, imamo veću dinamiku, a kada imamo veću dinamiku, možemo se bogatije izražavati, objasnio je Radanović.
U tom je smislu nastup u potpunosti opravdao i naslov albuma „Quiet Rising Star“. Bila je to glazba koja nije morala podizati glas da bi privukla pozornost, pritom Radanović ne skriva da mu je bliska estetika europskog jazza i ECM-ova produkcija, obilježena upravo profinjenošću, suptilnošću i izražajnom dinamikom.
Album koji su predstavili većim je dijelom autorski, što je Radanoviću posebno važno. Ne bježi od činjenice da jazz počiva na dugoj tradiciji i da su i najveći suvremeni autori oblikovani onime što su prije njih stvarali drugi, ali smatra da glazbenik ipak mora pokušati pronaći vlastiti glas.
– U današnje je vrijeme užasno teško biti originalan. Ne kažem da smo mi izmislili nešto potpuno novo, nismo. Sve je to mješavina nečega što smo tijekom života čuli. Ali mislim da si blagoslovljen ako svoju glazbu možeš prenijeti ljudima, da si im pritom zanimljiv, a da ne sviraš samo tuđe standarde. Mi želimo svirati svoju glazbu i očito je da u tome uspijevamo, rekao je.
Štikla je još jednom potvrdila da je pravi mali urbani festival uz more, a Morski prasac jedno od rijetkih riječkih mjesta na kojima jazz nije samo povremeni programski ukras, nego prirodan dio prostora i njegova identiteta. Kada se tomu pridruži publika koja zna slušati, glazbenicima zaista ne treba mnogo više.
– Imamo publiku, imamo mjesto. Što nam nedostaje? jednostavno je zaključio Radanović.
Nakon ovakvog otvaranja odgovor je jednako jednostavan – ništa. Henry Radanović Quartet postavio je letvicu vrlo visoko, ne snagom zvuka, nego snagom glazbe.
Štikla se na Morskom prascu nastavlja svake večeri u 21.30 sati. U utorak, 21. srpnja, nastupa Zvonimir Radišić Trio, dan poslije Denis Razumović Razz Quartet, a festival će u četvrtak, 23. srpnja, zaključiti Zoran Majstorović Quartet.
Koncert Henry Radanović Quarteta podržan je sredstvima Odjela za kulturu Grada Rijeke, kao i Hrvatske udruge zaštite izvođačkih prava (HUZIP).
Program Ljeto na Kantridi u potpunosti se realizira sredstvima tvrtke Novi turizam d.o.o.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
