Galerija O.K. u petak, 21. kolovoza predstavlja izložbu „Živčevina“ Xene Županić, multimedijalne umjetnice, performerice, glumice, redateljice i književnice čiji se umjetnički svijet razvija između izvedbe, slike, glasa, teksta i vlastite mitologije. Izložbu će na otvorenju pratiti vokalni performans umjetnice, u kojem glas napušta svoju uobičajenu ulogu nositelja riječi i postaje samostalna izvedbena materija.
Živčevina je mek, poput soka, sastojak u živcima kojima je premreženo naše prastaro tijelo. Vodič munjevine, elektriciteta koji ga drži uporabnim, živim.
Xena Županić u tekstu koji prati izložbu.
Upravo iz te zamišljene tvari umjetnica razvija ideju Živčevine: staro tijelo nalazi se na izmaku svojih mogućnosti, postojeća obličja raspadaju se, a čovjek, životinja i anđeo prestaju biti dovoljne kategorije za ono što tek treba nastati. „Novo obličje, novu živčevinu moramo stvoriti“, piše Županić, postavljajući preobrazbu ne samo kao motiv izložbe nego i kao odgovor na vrijeme koje smatra prijelomnim.
U galerijskom prostoru Živčevina se uspostavlja kroz nekoliko međusobno povezanih medijskih i izvedbenih slojeva. Fotografije postavljene u formu križa uvode tijelo i njegovu sliku u simboličku strukturu preobrazbe, dok videoradovi i umjetničine knjige otvaraju različite tragove Xenina dugotrajnog oblikovanja vlastite umjetničke mitologije. Na otvorenju izložbe slika, tijelo i tekst prelaze u živu izvedbu: vokalnim performansom Xena napušta logos i ulazi u prostor „Bezslovlja“, glasa koji više ne pripada ni ljudskom, ni životinjskom, ni anđeoskom.
Središnje mjesto u umjetničkoj praksi Xene L. Županić upravo zauzima glas. U svojim vokoperformansima polazi od phoné, glasa kao iskonske zvučne manifestacije koja prethodi jeziku i značenju. Glas pritom nije samo sredstvo kojim se nešto izgovara, nego tijelo za sebe: mijenjajući intenzitet, visinu, rezonanciju i boju, postaje izvedbeni instrument i prostor transformacije. Važan utjecaj na takvo razumijevanje glasa ostavio je Carmelo Bene, jedan od najradikalnijih predstavnika talijanskog neoavangardnog kazališta, s kojim je umjetnica surađivala tijekom svojega djelovanja u Italiji.
Xenin umjetnički i profesionalni put teško je, međutim, svesti na jedan medij. Diplomirala je filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a potom glumu i scenografiju na milanskoj Scuola di Recitazione Quelli di Grock te glumu na Accademia d’Arte Drammatica di Milano. Djelovala je u modi, osnovala vlastiti brend Hermetika, radila kao glumica, sudjelovala u filmskim, televizijskim i glazbenim produkcijama te za EMI Italia snimila četiri disco albuma.
S multimedijalnim umjetnikom Mariom Canalijem 2002. godine u Milanu osniva kulturni centar Ludiialydis, zamišljen kao laboratorij eksperimenta, izvedbe, videa, tehnologije i interaktivnih virtualnih instalacija. Iste godine postaje članicom Labin Art Expressa i umjetničke platforme Metal Guru. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te surađivala s Haraldom Szeemannom na izložbi Krv i med – Budućnost je na Balkanu 2003. godine.
U rytonu skupi
Xena Županić
Meku živčevinu
Nalik rosi
Važan dio njezina umjetničkog univerzuma čine i antimodni performansi, u kojima odjeća prestaje biti dekoracija i postaje druga koža, kao i figura vještice koju Xena ne preuzima kao demonizirani lik europske tradicije, nego kao „vještu ženu“ – figuru znanja, umijeća i sposobnosti prijelaza između različitih svjetova i identiteta.
U Živčevini upravo pitanje identiteta ostaje otvoreno. „Živim li to ja, život-inja ili moja slika u ovoj poredici?“, pita umjetnica. Tijelo nije konačno, kao što konačna nije ni njegova slika. Ono titra, mijenja se i proizvodi novi lik, dok se granice između ljudskog i neljudskog, materijalnog i mitskog, slike i njezina izvornika postupno rastvaraju.
Izložba Živčevina tako nije retrospektivni pregled Xenina opusa, nego okupljanje njegovih elemenata oko mogućnosti nastanka novoga obličja. Fotografija, pokretna slika, tekst, tijelo i glas postaju različiti nositelji istoga impulsa preobrazbe.
Ili, Xeninim riječima: „Ono će biti novo ili nas više neće biti.“
Suradnici na izložbi su Krešo Kovačiček, Suzana Marjanić i Marta Ožanić, dok prati tekst Suzane Marjanić i Marte Ožanić. Xena Županić riječkoj će se publici predstaviti i dvama izvedbenim događanjima; vokalnim performansom na otvorenju te performansom uoči zatvaranja izložbe.
#Krešo Kovačićek #Marta Ožanić #Suzana Marjanić #Xena Županić #Živčevina
