Dva sata čiste glazbene uživancije s Rambom Amadeusom: večer kada je publika pjevala i bez riječi

Morski prasac u nedjelju navečer bio je ispunjen publikom svih generacija, okupljenom zbog Ramba Amadeusa i njegova benda, pojačanog Albom Načinović. Gotovo dva sata vrhunske svirke, sjajna atmosfera i Rambove povremene, nenametljive humoristične upadice pretvorili su još jednu večer Ljeta na Kantridi u ono što su najbolji koncerti ovogodišnjeg programa već pokazali da mogu biti – čistu uživanciju i barem kratki odmak od svakodnevice.

Bilo je trenutaka kada se činilo da publika s Rambom Amadeusom pjeva i bez riječi.

Možda upravo ta slika najbolje opisuje koncert održan u nedjelju navečer na Morskom prascu. Ispred pozornice stajali su oni kojima je trebalo biti što bliže bendu, drugi su koncert pratili za stolovima, treći s plaže. Bilo je tu svih generacija, od onih koji Ramba prate desetljećima do onih koji su njegovu glazbu otkrivali mnogo kasnije. Teško je procijeniti koliko je među brojnim posjetiteljima bilo njegovih istinskih, dugogodišnjih fanova, ali jednu stvar nije bilo teško primijetiti – uživali su svi.

I imali su u čemu.

Jer prije svih etiketa koje se uz Ramba Amadeusa desetljećima lijepe – satiričar, performer, društveni komentator, provokator, zabavljač – na Kantridi je još jednom trebalo podvući onu najvažniju: vrhunski glazbenik.

Rambo Amadeus, pravim imenom Antonije Pušić, i njegova ekipa, Vojno Dizdar na klavijaturama, Miroslav Tovirac na basu i Saša Ranković na bubnjevima, pojačani sjajnom Albom Načinović, gotovo su dva sata iz pjesme u pjesmu pokazivali zbog čega njegove koncerte nije jednostavno svesti pod jednu žanrovsku oznaku. Jazz, rock i funk bili su tek polazišne točke s kojih se odlazilo prema bluesu, latino ritmovima, improvizaciji i svemu onome što se u određenom trenutku prirodno nametnulo. Nije to bila demonstracija virtuoznosti radi virtuoznosti, već precizna, razigrana i iznimno živa svirka benda čiji članovi očito jako dobro osjećaju jedni druge.

A kada bend tako diše, onda može disati i publika.

Zato se na Morskom prascu pjevalo i kada nije bilo riječi koje treba pjevati. Pjevale su se melodijske linije, prihvaćali ritmovi, odgovaralo pozornici, a granica između onih koji stvaraju koncert i onih koji ga slušaju povremeno je gotovo nestajala. No, Rambo je poznat kao glazbenik kojemu je sloboda važna, pjesma kod njega nije uvijek čvrsto zadana forma koju treba reproducirati što vjernije studijskoj snimci, nego prostor u kojem bend može reagirati na trenutak, publiku i vlastito raspoloženje.

Naravno, između svega toga bio je i Rambo kakvog publika očekuje.

Njegove upadice dolazile su odmjereno, bez potrebe da glazbu pretvore u kulisu za stand-up nastup. Malo ironije, malo apsurda, poneka dosjetka i dovoljno onog prepoznatljivog rambovskog odmaka da se atmosfera dodatno podigne ili, kada treba, opusti pred sljedeću numeru. Predstavljajući Albu Načinović, primjerice, dodijelio joj je funkciju „sudskog tumača za vanzemaljske jezike“. Sasvim dovoljno. Humor je te večeri bio začin, glazba glavno jelo.

A glazbeno je jedna od kulminacija večeri stigla s „F.A.P. mašinom“, skladbom koja je izazvala opće oduševljenje i još jednom otvorila prostor bendu da pokaže sve ono što je pokazivao tijekom čitavog nastupa – snagu, preciznost, improvizatorsku slobodu i lakoću zajedničkog muziciranja. Bila je to prava završna eksplozija večeri koja je dotad već odavno osvojila publiku.

Iako je koncert najvećim dijelom ostao pošteđen dnevne politike i svega onoga od čega ljudi ponekad upravo na ovakva mjesta dolaze pobjeći, Rambo nije ostao potpuno izvan stvarnosti. Nakon stravičnih prizora požara koji su proteklih dana stizali s hrvatske obale, i na Kantridi je pokazao empatiju prema ljudima pogođenima vatrenom stihijom. Taj trenutak nije narušio atmosferu večeri, ali je podsjetio da od stvarnosti ipak ne treba sasvim okretati glavu.

Uostalom, upravo je o tome Rambo govorio i nakon koncerta.

– Ambijent je izvanredan. Rijetko danas, u ovim našim liberalno-kapitalističkim ambijentima, gdje su svi busy i jure, postoji jedno ovakvo mjesto gdje je sve malo easy, gdje je nekako ljudski, kao nekad, rekao je, očito zadovoljan onime što je na Kantridi zatekao, a kada je razgovor dotaknuo činjenicu da je večer protekla bez uobičajenog dnevno-političkog tereta, odgovor je vrlo brzo odveo korak dalje.

– Zapravo, dnevna politika je puka posljedica uzroka, a uzroci su naša indolentnost, naš nedovoljno jak socijalni, društveni refleks. Da bismo uopšte formirali jedno društvo koje je sretno, mora da nam bude stalo do toga. Ne samo da gledamo svoju guzicu, kazao je Rambo.

Na pitanje o reakciji publike bio je, naravno, nešto kraći i potpuno u svom stilu:

– Teška je riječka publika, ali večeras su dali sve od sebe, zaključio je Rambo Amadeus.

Nakon Gustafa i Elija Piska, ali i festivala Štikla, i koncert Ramba Amadeusa još je jednom potvrdio ono što se tijekom ovog ljeta na Morskom prascu moglo osjetiti više puta: koncerti na Kantridi imaju neku svoju posebnu, neopterećenu atmosferu. More nekoliko metara dalje, ljudi za stolovima i na plaži, pozornica bez velike distance od publike i izvođači kojima takav ambijent očito odgovara stvorili su tijekom ljeta niz večeri koje nisu pokušavale biti ništa više od onoga što jesu. A upravo zato često su bile više od običnog koncerta.

Rambo Amadeus i njegov bend u nedjelju su tome dodali svoja dva sata – dva sata odlične glazbe, smijeha, improvizacije, zajedničkog pjevanja i jednog finog osjećaja da je barem nakratko moguće isključiti buku svijeta izvan Kantride.

Ljeto se možda približava kraju, ali Ljeto na Kantridi još uvijek traje.

Svi programi Ljeta na Kantridi financirani su sredstvima tvrtke Novi turizam d.o.o.